Nakon pada nadstrešnice 1. studenog 2024. na novosadskom željezničkom kolodvoru kada je poginulo 15 ljudi, pokrenuo se val nezadovoljstva među studentima i građanima Srbije. Masovnim izlaskom na ulice izražavaju nezadovoljstvo, bune se protiv korupcije i traže odgovornost.

Zatvorili su se u fakultete, blokiraju ulice, a broj onih koji ih podržavaju iz dana u dan sve je veći. Podršku im daju diljem Europe, nazivaju ih avangardom, nominirani su za Nobelovu nagradu za mir. U čemu je njihova snaga? Proveli smo dan s njima u Beogradu, svjedočili njihovoj jedinstvenosti, hrabrosti i odlučnosti.

Ovo što se posljednjih mjeseci događa u Srbiji, najveći je čin domoljublja u zadnjih 30 godina koji nam se dogodio – kaže nam to jedan od studenta koji već tri mjeseca sudjeluje u blokadi ulica i trgova u Beogradu. On je jedan od njih, jedan od onih što mjesecima traži elementarne stvari svakog civiliziranog društva, pravdu, poštenje, solidarnost… kaznu za odgovorne, nagradu za zaslužne. Proveli smo jedan dan sa studentima u Beogradu koje niti zima, niti košava nije omela da i taj dan u točno u 11.52. izađu na 15-minutnu šutnju.

Sve je krenulo od Novog Sada, tog 1. studenog 2024., kada je na novosadskom željezničkom kolodvoru došlo do urušavanja nadstrešnice, pri čemu je poginulo 15 osoba. Nadstrešnica koja je tek bila sagrađena, pod kojom je mogao biti bilo tko – pala je i raskrinkala sistem u kojem se radi i gradi, ne u skladu sa strukom već po sistemu dogovaranja. Bila je to kap koja je prelila već prepunu čašu, pričaju nam beogradski studenti koji svakoga dana u 11.52, točno u vrijeme kada je pala nadstrešnica, izlaze na obližnje trgove i ulice, blokiraju promet. Svojom šutnjom od 15 minuta odaju počast žrtvama, otimaju ih zaboravu i traže odgovornost.

U razgovoru s njima vrlo brzo shvatite da njima ne upravlja nitko osim zdravog razuma i da su oni glas svakog poštenog čovjeka bez obzira u kojem dijelu svijeta on živi, zato je podrška njima već odavno prešla granice njihovih fakulteta, gradova, njihove zemlje. Mi sa strane, koji ih promatramo, zavidimo što nismo mlađi i što ne pripadamo toj generaciji, imamo osjećaj dubokog poštovanja i divljenja za sve ono što rade i kako rade.

Svakog dana postavljaju isto pitanje, kako to da nakon svih tragedija koje su im se dogodile u posljednjih nekoliko godina nikada nitko nije kriv? Ili je kriv neki pojedinac, a ne sistem? Sistem u kojem postoje oni koji su nedodirljivi, oni iznad zakona i države, sistem u kojem je sva vlast i moć u rukama jednog čovjeka.. Borba protiv takvog sistema ujedinila ih je.

Dodatna iskra dogodila se nakon što su huligani, pred očima policije, napali studente i građane ispred Fakulteta dramskih umjetnosti. Tog 22. studenog odavali su počast stradalima u novosadskoj tragediji. Taj događaj nije ih prestrašio, dodatno ih je mobilizirao i pokrenuo. Potaknuo je studente na samoorganiziranje i samozaštitu, izazvao reakciju mladih: „Hej, sada je DOSTA!“. Iskra koja je zapalila plamen, proširila se na više od 60 fakulteta. Od tada, svakoga dana, studenti diljem Srbije organiziraju blokade, mirnim putem, oboružani ljubavlju i tolerancijom, s crvenim ružama u rukama, s transparentima, šalju poruke zemlji i svijetu – „ovo je zemlja za nas, ovo je zemlja za svu našu decu“.

Njihova nenasilna borba stavlja fokus samo na jedno, na traženje odgovornosti odgovornih. Nakon svakodnevnih akcija vraćaju se na svoje fakultete – u ovome trenutku, kako kažu, jedino mjesto gdje se osjećaju sigurni, na fakultete gdje mjesecima nema nastave, ali se rađa jedan sasvim novi, do sada neviđeni pokret otpora… i gdje se odvija avangarda, kako kaže jedan njihov profesor.

Studenti su na fakultetima 24 sata, ondje jedu, spavaju. Cijelo vrijeme građani im donose hranu i daju potporu. Uz njih su njihovi profesori, odvjetnici, poljoprivrednici, kulturni djelatnici, liječnici i građani iz svih sfera života. Iako su ih gazili automobilima, premlaćivali na ulici i stanovima, njihova odlučnost u borbi samo je još veća. Nemaju vođu, oni ne žele vođu. Oni svojim primjerom pokazuju kako izgleda stvarna demokracija, pa tako odluke donose na svojim svakodnevnim plenumima gdje razgovaraju, slušaju, i donose zajedničke odluke o svojim daljnjim akcijama. Upravo takav način djelovanja otežava vlasti da ih locira, identificira i razbije.

Vlasti i njezine pristaše, zajedno s medijima koji su pod njihovom kontrolom, nazivaju ih stranim agentima, plaćenicima koji žele uništiti Srbiju. A oni odgovaraju – nismo ni lijevi ni desni, nismo ni centar, nismo ni opozicija ni pozicija, mi smo slobodno misleći građani ove zemlje koji se zalažu za bolje i pravednije društvo, neopterećeni duhovima rata, neopterećeni mržnjom, generacija smo prepuna ljubavi, empatije i solidarnosti za druge. Vi se s takvima niste sreli, zatečeni ste i ne znate kako se protiv njih boriti. Zamislite dan u kojem bi svatko krenuo raditi svoj posao, istražitelj, sudac, inspektor, policajac, porezna uprava, novinari, izbori bez kupovine glasača, truli koalicijski dogovori – do čega bismo došli, recite nam da je to nemoguće. Koga onda briga tko je na vlasti?

Ovo nije utopija ovo su elementarne stvari, zdravi temelji…ovo je Ustav, ovo je Biblija…I svi znamo kome to ne odgovara!

(HRT)