Skip to main content

NIKOLA KRSTIĆ: Srbija u kosmičkom hororu

Stav 29. јан 2025.
3 min čitanja

"Potrebno je da iskoristimo ove glomazne studentske pobune, kako bismo zaista počeli da menjamo sistem koji proizvodi neke nove vučiće željne krvi, tla, muke i patnje"

Srbija je u petak bila zemlja na esidu. Za nepunih dvadeset i četiri sata, promenila je mnoštvo univerzuma, emocija, scena ljubavi i nasilja, zvukova i slika, i sve se pretapalo, mrsilo, kotrljalo i ukrštalo u jednu veliku skicu kakva nas otprilike budućnost čeka.

Na ulicama smo imali na tisuće i tisuće ljudi koji su tražili pravdu, i to više ne onu birokratsku, ustavotvornu, pravosudnu, ljudsku, već jednu kosmičku ravnotežu, kojoj je potrebno da se vrati balans. Sa druge strane, istog dana, u Jagodini, pod okriljem Srpske napredne stranke, imali smo jedan svojevrsni kosmički horor u kojem se spojilo banalno, organizovano, podlo, plaćeno, antičko i nužno zlo, a pod time se ne misli na onu jad & bedu koja je dovežena autobusima.

Dok su, pre svega, studenti i studentkinje zajedno sa ostalim zatvorenicima ovog kazamata išli levo-desno poput tornada po bulevarima, ulicama i sokacima, na televizijskim kanalčinama vatru su protiv njih bljuvali stara julovska kovanica Ljubiša Ristić, državna mutivoda Nebojša Krstić, estradna velikomučenica Jelena Karleuša, novinar u civilu Saša Milovanović, ex-žuti Kena i ostali koji se grabe za poslednje parče kruha svog gospodara.

No, ukoliko ostavimo njih po strani, pošto njihove pojave se ne mogu smatrati dostojnim u daljem pisaniju, ona prava iskonska hororčina – kada se već autor uhvatio tog termina – krije se u dubokom ambisu gde leži srce tame celog ovog problema.

Pošto sam i sam pobornik teze od književnika Svetislava Basare da je Slobodan Milošević bio operativac i sprovodilac đavolština slavskog pojasa, tako mislim da je i Aleksandar Vučić nastavljač toga, plus je proširio svoja zaduženja na globalno-neoliberalni nivo.

Kako bi sa jedne strane mogao da održava tu narodnjačko-nacionalističku dogmu, a da mu ništa niko za to ne kaže, morao je sa druge da se poveže sa svim mogućim kapitalističkim strukturama stranih kompanija, njihovim interesnim i strateškim ciljevima u ukrupnjavanju kapitala.

I, upravo se to sada dešava, napravio je jedan mali sajberpankovski multiverzum u kojem na istoj strani imamo pobornike zlodela Ratka Mladića i Radovana Karadžića, ali i uvažene međunarodne partnere, strane ambasadore i investitore, koji tupe o ljudskim pravima, demokratijama i ostalim mrtvim slovima na papiru u ovoj zemlji.

Ono što se trenutno dešava usled zastoja na svim poljima – to je da će i jedna i druga strana početi da uviđa kako je car go i kako on u stvari više nema šta da im ponudi, te da je vreme da se pronađe novi izvođač radova za njihove planove. Miloševiću su svi otkazali poslušnost kada su videli da imaju posla sa čovekom koji se ponaša poput pomahnitalog paranoika, te niko nije želeo da zbog njega nastrada, pa su se ponudili drugoj strani.

Dok će inostrani komesari videti da predsednik Vučić više ne može da ispuni svoje domaće zadaće zbog kojeg su mu davali bezrezervnu podršku, stoga će morati da krenu da rovare ka sledećem. Za sada im teško ide, budući da se još nijedan takav maher nije istakao, koji može da sa jedne strane ima Jelenu Milić, Dragana Šutanovca i Kristofera Hila, a sa druge Veselina Šljivančanina, Vojislava Šešelja & Dragoslava Bokana.

Da se odmah razumemo, mi smo preorani takozvanim stranim investicijama, da li one bile sa Dalekog Istoka ili Bliskog Zapada, stoga faktografija nam pokazuje da mi imamo uprepletene tokove novca, jeftinu radnu snagu, slobodna zemljišta za kopanje i građenje, poslovne dilove u kojima inostrani kapitalista nema nikakve obaveze, a ubira kajmak, i još mnoštvo stvari iza kojih se, zapravo, krije protok krupnog kapitala. Da ne pričamo o slobodnim tokovima narkotika, oružja i belog roblja.

Za sada, A. Vučić i njegova kamarila su nam očigledno jedini pouzdani podanici svih korporacija, raznoraznih belosvetskih tajkuna i kojekakvih koza nostra širom sveta, dok se ne ukažu neki drugi. Zato i ima zeleno svetlo za sve što nama radi sve ove godine.

E, sada, pred sam kraj, upravo dolazimo do esencije problema koji je isključivo naš: on će otići, kako-tako, kad-tad, ali će otići, međutim, koncept kleronacionalizma, koji oblikuje naše društvo, nastavlja da živi.

Koncept koji je oživeo poražene zastave iz Drugog svetskog rata, od ratnih zločinaca stvorio superheroje. Koncept koji je uništio Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo i na kraju samu Srbiju. Koncept koji je izazvao genocide, etnička čišćenja, hladnjače, jame i koncetracione logore. Koncept koji je ubijao sve oni koji nisu spadali pod svesrpsku liniju.

Koncept je nastavio da živi i nakon pada Miloševića, uspešno je sprovođen, štaviše, poprilično je dobro uspostavio platformu kako bi iz njega izrastao ovakav Aleksandar Vučić, koji je na kraju mutirao.

I to više ne sme da se desi, jer ćemo se onda beskrajno šetati ukrug u nekim novim ciklusima naše istorije. Upravo je zbog toga potrebno da iskoristimo ove glomazne studentske pobune, kako bismo zaista počeli da menjamo sistem koji proizvodi neke nove vučiće željne krvi, tla, muke i patnje.

Jer, taj koncept je poput drevnog zla iz Lavkraftovih priča, deformiše nam DNK, oduzima nam ljudskost i pretvara u čudovišta.

(Danas, foto: lična arhiva)