Atmosfera u kojoj je normalno da politički autoriteti i tabloidi napadaju, vrijeđaju i prijete novinarima prelila se i na ulice, izjavila je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Maja Sever, predsednica Evropske federacije novinara (EFJ).

EFJ je najveća evropska organizacija koja okuplja medijske radnike iz 46 država.

Njena reakcija dolazi nakon što je redakcija političkog nedeljnika Radar 29. maja saopštila da je njihovog novinara Vuka Cvijića u centru Beograda napao urednik provladinog tabloida Srpski telegraf Milan Lađević, te da mu je zadao udarac pesnicom u vilicu i oborio ga na zemlju.

Sever je upozorila na relativizaciju napada na Cvijića u delu javnosti i predstavnike vlasti pozvala na odgovornost.

„Izazivam ljude – političare, one koji imaju utjecaj u javnosti da udahnu i dobro razmisle o svojoj odgovornosti i hoće li se u nekom trenutku morati preispitivati da li je do nekog zla došlo i zbog poruka koje oni šalju“, navela je Sever.

Više javno tužilaštvo u Beogradu naložilo je utvrđivanje „svih okolnosti pod kojima je došlo do sukoba između dvojice novinara“, a Ministarstvo informisanja je saopštilo da su „zabrinuti zbog incidenta“.

Iako Lađević negira napad na Cvijića i u svom tabloidu tvrdi da je on to „inscenirao“, Radar je objavio nalaz lekara, kojim se potvrđuje da je Cvijić zadobio povrede u predelu vilice.

‘Svjedočimo onome od čega smo strahovali’

RSE: Nakon što je redakcija nedeljnika Radar saopštila da je napadnut njihov novinar Vuk Cvijić i za napad optužila urednika tabloida Srpski telegraf Milana Lađevića, Ministarstvo informisanja to naziva „incidentom“ i „nemilim događajem“ u kojem su obojica učestvovala. Kako gledate na reakciju vlasti?

Sever: Nažalost svjedočimo onome od čega zapravo strahujemo i na šta upozoravamo zbog atmosfere u kojoj žive i rade novinari i novinarke u Srbiji.

Atmosferu u kojoj je potpuno normalno da politički autoriteti i tabloidi, vrlo često financirani javnim sredstvima, napadaju, kleveću, vrijeđaju i prijete ljudima koji se profesionalno bave svojim poslom.

Na kraju se desilo da se sve to preslikalo i na ulice.

Mnogi koji smo pokušavali dati podršku kvalitetnom novinarstvu u Srbiji, upozoravali smo svo ovo vrijeme da ovakva retorika, ovakva atmosfera dovodi do najgoreg.

Nažalost, u Srbiji to ste već prošli. Većina se sjeća ubojstva Slavka Ćuruvije, ali onome šta je prethodilo njegovom ubojstvu.

U novijoj povijesti, u jednoj drugoj evropskoj državi, imamo ubistvo (malteške novinarke) Dafne Karuane Galicije (Daphne Caruana Galizia). Protiv nje su podignuti deseci SLAPP tužbi, ona je bila meta kampanja čitavih grupa ljudi, vrlo često povezanih sa vlašću, a bila je i meta onih koji su na vlasti.

Nažalost, jednog jutra ispod njezinog automobila, dok je ulazila, je eksplodirala bomba i ubila je na mjestu.

Dakle, bez izazivanja goreg zla i nadajući se da je ovo nešto najgore što se dogodilo, ponovo bih apelirala, prvenstveno na one koji svojim ponašanjem moraju biti primjer.

U društvu u kojem je normalno prozivati novinare na svakoj press konferenciji, vrijeđati ih, izjavljivati da oni nešto ugrožavaju, u kojem je normalno da jedna sutkinja traži zatvor za ljude koji su pisali o njezinom radu, kada ljudi sa tako visokih pozicija šalju takvu poruku, ne možete očekivati da se to neće preliti i na ulicu, kao što se to dogodilo u ovom slučaju.

‘Opasna relativizacija’

RSE: Da li ste očekivali da predstavnici vlasti u Srbiji to nazovu napadom na Cvijića i osude ga? Urednik tabloida Lađević je rekao da je Cvijić „inscenirao“ napad, ali medicinski nalazi pokazuju suprotno – potvrđuje da je Cvijić zadobio povrede.

Sever: Nakon napada krenula je relativizacija, izjednačavanje krivnje.

Čovjek je dobio šakom u glavu nasred ceste zbog svog rada i to je nažalost točka do koje smo došli i nadam se da neće biti gore, da će konačno povući ručnu kočnicu, razmisliti i preuzeti odgovornost – do predsjednika Srbije Aleksandra Vučića do čitavog niza ljudi koji to svojim primerom moraju pokazati. Jednostavno ne može drugačije.

Ne znam što žele sada reći – da se on sapleo i pao na šaku čovjeka koji ga je udario?

Čitam komentare na društvenim mrežama koji glase: „Čačkali ste mečku, pa ste dobili što ste tražili“. To je isto kao i kada ženama koje su silovane poruče da su izazivale, jer su bile izazovno obučene.

I upravo ova relativizacija je opasna, jer šalje poruku: „Dobili ste što ste tražili, svi ste isti – i taj koji je lupio čovjeka zbog njegovog rada i onaj koji se našao na putu te šake“.

To jednostavno nije istina.

Postoje novinarke i novinari koji profesionalno rade svoj posao, u svim društvima sa naših prostora, koliko god da su pod političkim ili nekim drugim pritiscima.

I oni bivaju kažnjeni, tuženi, a sada i udarani na cesti. Prozivani, napadani, vrijeđani zbog toga što pišu o političarima, korupciji, izbornim prevarama.

Zbog svega toga potreban je jedan ozbiljan reset društva i vraćanje na početne postavke.

Vratimo se na to čemu služe novinari. Novinari služe za to da postavljaju pitanja. Pitanja o vjerodostojnosti političara, njihovim predizbornim obećanjima i onom što je ispunjeno.

To je naš posao. Ako mislite da treba izvještavati samo o tome kako je, na primjer, jasmin lijepo procvao, onda možemo ugasiti medije. Ali onda možemo ugasiti i demokraciju, demokratske sustave i pravo gađana da znaju.

Narativ da novinari budu tučeni na cesti i da su „dobili šta su zaslužili“ dolazi iz vrha političkih autoriteta i jednostavno se otvaraju vrata da se ovakve stvari događaju.

Izazivam ljude – političare, one koji imaju utjecaj u javnosti da udahnu i dobro razmisle o svojoj odgovornosti i hoće li se u nekom trenutku morati preispitivati da li je do nekog zla došlo i zbog poruka koje oni šalju.

‘Nekažnjivost zločina je udar na slobodu medija’

RSE: Redakcija nedeljnika Radar je sugerisala da je ovaj napad deo šire spirale nasilja u društvu, koju kako su naveli podstiču vlasti i mediji bliski njima. Koliko ste vi saglasni sa takvom ocenom?

Sever: Dok god postoji sustav koji financira, na ovaj ili onaj način, tabloide i medije koji šire lažne vijesti, prijetnje i koji rade sve ono što tabloidi u Srbiji rade, dok god postoji takva povezanost i ovakva relativizacija napada na novinare, do tada će sigurno konstatacija koju su iznijele kolege iz redakcije Radara biti ispravna.

Upravo oni koji financiraju medije potiču i sami šire tu atmosferu napada na novinare. To je posljedica tih njihovih aktivnosti i odnosa prema medijima.

Neko je tu od političara ovih dana u Hrvatskoj rekao: „Pa vi nama istražujete kada smo šta kupili“. Pa naravno da da.

Kada obnašaš neku javnu vlast, kada si na poziciji na koju su te izabrali i za koju te plaćaju građani, dužan si odgovarati tim građanima za svaki euro, za svaki dinar i za svaku mrvu svog ponašanja.

RSE: Medijske slobode u Srbiji dostigle su najniži nivo od kreiranja Svetskog indeksa slobode medija 2002. Šta vi vidite kao uzrok tome i koliko su sve učestaliji napadi na novinare doprineli takvom stanju?

Sever: Regionalna mreža Safe Journalists u Srbiji bilježi porast nasilja prema novinarima ove godine, u odnosu na prve mjesece prošle.

Mislim da je, uz porast napada na novinare, vrlo veliki udar na percepciju slobode medija u Srbiji donijela oslobađajuća presuda osumnjičenima za ubojstvo novinara Slavka Ćuruvije. Ta presuda je znak nekažnjivosti zločina nad novinarima, a to je jedan od vrlo važnih pokazatelja slobode medija u nekom društvu.

‘Slabi mehanizmi pritiska iz Brisela na Srbiju’

RSE: Koji su koraci potrebni da bi se poboljšale okolnosti i položaj novinarki i novinara u Srbiji?

Sever: Kada je Hrvatska ulazila u Evropsku uniju (EU) čini mi se da je sama EU bila jača i da su mehanizmi EU za pritisak na zemlje koje joj se priključuju bili mnogo efikasniji.

Kada gledam iz ove perspektive, taj period je zaista jako unapredio pluralizam medija u Hrvatskoj općenito. Nažalost, nakon ulaska stvari su krenule kliziti prema natrag, no ipak kao članicu EU obvezuju nas razne direktive koje stižu iz Brisela.

U ovom trenutka kada Srbija, iskreno ili neiskreno, jeste na putu prema EU, mehanizmi pritiska za nekakve promjene unutar društva mi se čine puno slabiji.

Nema pravog alata kojim bi EU mogla natjerati političke autoritete u Srbiji da, ne samo na papiru i zakonodavnom okviru, nego i u praksi i stvarnom životu zaista primjene iskrenu namjeru novinarskih sloboda, njihove sigurnosti i radničkih prava.

Neću reći da sam pesimistična, jer da jesam ne bih se onda ovime bavila – zbog toga se povezujemo, surađujemo zajedno, zbog toga pokušavamo i uz pomoć evropskih institucija izgraditi nekakve mehanizme kojima bi pružili adekvatnu i konkretnu zaštitu ljudima na terenu.

Ono što sada možemo jeste pružanje direktne individualne pomoći, pravne pomoći u slučaju kada je sigurnost u pitanju, kao i novinarske, ljudske podrške koju evo ja osobno pokušavam ljudima pružiti.

Da znaju da smo tu, da nismo samo nekakva priopćenja i da Evropska federacija novinara nije samo nešto što napiše nekakvo upozorenje.

Najvažnije stvar jeste držati se zajedno, podržavati se i ne odustati od nekakve zajedničke borbe za slobodno novinarstvo, jer mislim da je to užasno važno za budućnost.

Jovana Krstić (Radio Slobodna Evropa/foto: N1)