Skip to main content

Nakon alarmantnih podataka: Izrađuje se pravilnik o sprečavanju seksualnog uznemiravanja u medijima

Građani 06. dec 2025.
4 min čitanja

"Otvara se nova sfera problema - odnos prema novinarkama na terenu - kako ih tretiraju sagovornici, kako im se obraćaju, seksualne aluzije, insinuacije, naročito ako su u pitanju mlađe novinarke koje su nesigurnije"

Nakon alarmantnih podataka dobijenih tokom uporednog istraživanja o seksualnom uznemiravanju na radnom mestu u medijima, biće izrađen predlog pravilnika o sprečavanju seksualnog uznemiravanja unutar redakcija, rečeno je na tribini Granskog sindikata kulture, umetnosti i medija „Nezavisnost“ „Zaustavimo uznemiravanje na radu – Žene u medijima“.

Regionalno istraživanje, prvo takve vrste u regionu, u kojem su učestvovale organizacije iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, pokazalo je da je svaka druga novinarka doživela seksualno uznemiravanje, a više od dve trećine ispitanica nikome to nisu prijavile zbog straha od gubitka posla, ili od odmazde.

Podaci istraživanja za Srbiju su alarmantni: čak 84 odsto žena iskusilo je rodno zasnovanu diskriminaciju, dok je samo pet procenata prijavilo slučaj inspekciji rada.

Istraživanje takođe pokazuje da u većini slučajeva mediji ne sprovode nikakve preventivne mere protiv seksualnog uznemiravanja na random mestu.

Na tribini je rečeno i da većina ispitanica u istraživanju ne zna da li postoji u njihovim redakcijama pravilnik o sprečavanju seksualnog zlostavljanja, a i one koje znaju – kažu da taj dokument ne postoji.

Advokat Veljko Milić kaže da to ne čudi, jer i u onim redakcijama u kojima formalno postoji takav dokument, kultura nije takva da se na njemu insistira, već on stoji u fascikli i niko se ne ponaša u skladu sa njime.

Kao jedan od ciljeva istraživanja je i izrada pravilnika koji će moći da se primenjuje u redakcijama.

„Pokušaćemo da definišemo šta je to seksualno zlostavljanje unutar redakcije, koji su pojavni oblici tog seksualnog zlostavljanja, kako bismo olakšali onima koji su žrtve da nekako to i imenuju. Ideja je da pravilnik bude takav da može da se primenjuje u sve četiri zemlje (Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Sloveniji). Videćemo da li ćemo uspeti u tome ili ćemo praviti prilagođavanja za svaku od zemalja kako bi se prilagodilo pravnom sistemu svake zemlje“, kazao je Milić.

Napomenuo je i da će opet sve zavisiti od poslodavca, odnosno redakcije, koji će morati da ga primenjuju da ne bi ostao mrtvo slovo na papiru.

Lošiji položaj novinarki u odnosu na novinare

Novinarka Nataša Kovačev napomenula je da su tokom istraživanja došli do podatka da je svaka druga novinarka doživela seksalno uznemiravanje, bilo u redakciji ili na terenu.

„To jeste podatak koji treba da nas zabrine“, napomenula je.

„I mnogo onih drugih ‘sitnijih’ stvari na koje ne obraćamo toliko pažnje, a tiču se ophođenja prema novinarkama unutar redakcije, pa i njihovog sopstvenog shvatanja svog položaja u redakciji“, dodala je i naglasila da novinarke često imaju veću potrebu da se dokazuju iznova i iznova, svakog dana, pa posao nose i kući.

„Osim te potrebe da se dokazuju, za novinarke, pogotovo one koje rade na televizijama, vrlo je važno kako izgledaju i to je često bitnije od toga šta one znaju i kako taj posao rade“, kazala je Kovačev.

Napomenula je i da se otvara nova sfera problema – odnos prema novinarkama na terenu – kako ih tretiraju sagovornici, kako im se obraćaju, seksualne aluzije, insinuacije, naročito ako su u pitanju mlađe novinarke koje su nesigurnije.

„Puno tih malih stvari nam pokazuju širu sliku a to je da je položaj novinarki u redakcijama mnogo drugačiji od položaja njihovih muških kolega“, zaključila je Kovačev.

Srž rodno zasnovanog nasilja je u načinu

Članice grupe Novinarke protiv nasilja prema ženama Jovana Gligorijević istakla je da je situacija uzavrelija više nego ikad, te da su napadi nedovoljno raspoređeni.

Prema njenim rečima, 60 odsto medijskih radnika/-ca su žene, a samo osam posto uredničkih i menadžerskih pozicija u medijima zauzimaju žene.

„Otuda je jasno da su žene na terenu, vidiljivije, ispred kamere, zapravo u onome što čini srž novinarstva. Možda su zbog toga napadanije“, dodala je.

Međutim, kako napominje, seksualno-uznemiravačka-zlostavljačka komponenta je mnogo prisutnija.

Osim činjenice da postoji napad, Gligorijević ističe i da je način na koji je on učinjen veoma važan.

„Često je sama srž rodno zasnovanog nasilja u načinu“, kazala je.

„Neće policija dovikivati novinaru ili studentu: Ajde dođi … da te…. Ne preti u garaži Vlade Srbije studentu silovanjem, već zloupotrebljava specifično ženski strah od seksualnog napada da je stavi pod pritisak i da dođe do cilja koji želi da postigne u tom trenutku“, pojasnila je Gligorijević.

Broj pritisaka na novinare dupliran

Veljko Milić je rekao i da je, ako se pogleda evidencija NUNS-a i UNS-a, broj pritisaka na novinare dupliran.

„Podaci o prijavljivanju ne prate realnost jer mnogo novinara ne prijavljuje napade. Istovremeno, udvostručio se broj parničnih postupaka protiv tabloida, ljudi su odlučili da ne ćute i da se ne plaše“, naglasio je.

Svedočenje jedne novinarke

Posle intervjua sa jednim političarem dobijala sam grozne pretnje koje sam prijavila Tužilaštvu za visokotehnološki kriminal. Oni nisu ništa uradili jer po zakonu, kako je objašnjeno, delo nema osnova. Pretnje su sročene tako da je pisano u kontekstu trebalo bi te silovati, zaklati, ubiti, a ne ja ću te… Osim jedne koja je došla iz Republike Srpske. Utvrđeno je i ko je i čiji je nalog, a onda su rekli: Ali on je u Republici Srpskoj, strani državljanin. A da ne pričam o tome da je tužilac prema tome imao odnos kao da sam ja došla njega da smaram. Pa šta sad… Bukvalno mi je rečeno: „Nemojte se uzrujavati. Većina tih ljudi ne misli ozbiljno“. Nije me to umirilo, zapravo me dodatno uznemirilo to što organi koji bi trebalo time da se bave imaju takav odnos prema svemu.

(Autonomija)