Dan Republike Srpske, do ove godine obilježavan kao krsna slava Republike Srpske i „Sveti Stefan“, ove godine proslavit će se kao „sekularni praznik“. Vlast ovog bh. entiteta još nije objasnila zašto je onda raspisivala referendum o očuvanju Dana Republike Srpske, kada je u konačnici ipak- provedena odluka Ustavnog suda BiH i šta to u suštini mijenja.

U principu, ma koliko to neko htio priznati ili ne, u ulozi predsjedavajućeg Odbora za proslavljanje Dana Republike Srpske, Milorad Dodik predsjednik RS-a i SNSD-a, prvi je „zaboravio“ na grčevitu borbu protiv odluke i referendum.

Laički rečeno, Dodik je prihvatio odluku Ustavnog suda BiH koji je ovaj dan proglasio neustavnim i da kao takav – religijski, vrijeđa druga dva konstitutivna naroda u ovom bh. entitetu. Normalno, bezrazložnost referenduma u pravnom smislu sada niko i ne spominje, ali politički je i dalje predmet prepucavanja na sve strane.

No, kako neko večer javnosti pojasni predsjednica Vlade ovog bh. entiteta, Željka Cvijanović, nešto se ipak promijenilo. Sada se ovaj dan proslavlja u svakom gradu RS, pojedinačno, dok će u BL biti organizovana centralna svečanost.

Cvijanovićka je detaljno opisala kako će na svakom drvetu, kuda prolazi parada policije, vatrogasaca i (ako im to odobri Ministarstvo odbrane BiH) pripadnici Trećeg pješadijskog puka OS BiH, „koji baštini tradiciju Vojske RS“, biti postavljena zastava ovog bh. entiteta. Dodala je da će to biti parada još „neviđena u RS“.

Ništa se nije promijenilo

I šta se promijenilo? Apsolutno ništa, osim što će sada po ulicama Banja Luke, marširati naoružani vojnici, a za sveštenike Srpske pravoslavne crkve nije sasvim sigurno. Taj dio je ostavljen za vjernike, po potrebi.

Od silne tolerancije, „popove“ smo zamijenili naoružanim vojnicima!

Dodik će dobiti ono šta je on htio, „zaobilazeći“ odluku Ustavnog suda BiH. Jer vojsku, policiju, niko nije ni spomenuo, a kamoli oružje.

U ovom entitetu, vrijeme nije stalo. Ono se vraća unatrag. Takve i slične „parade“ na kojima se demonstrira oružana sila, možemo da vidimo samo u državama koje su svjetske sile, kao Rusija. Amerika sa svojim borbenim avionima. I Sjeverna Koreja.

Kojem tipu RS pripada, vidjet ćemo 9. januara. Dok u ovoj državi, BiH, bilo ko počne na ulicu da izvodi bilo koga sa oružjem, pa taman i plastičnim ili puškama na vodu, definitivno na taj način ne samo da pecka, već udara elektro- šokove druga dva naroda.

U Republici Srpskoj, kako se sada objavljuju rezultati popisa entitetske Agencije za statistiku, vidi se jasno da je broj Hrvata od dva posto- statistička greška. Sav jedan narod je stao u procenat matematičke statističke greške. Bošnjaci su na skoro 20 posto, tačnije 19, 2 procenta od ukupnog stanovništva. Sve ostalo su Srbi, pravoslavci.

Problem multietničnosti

Problem multietničnosti u ovom slučaju je veoma rastegljiv. Dok se negira bilo kakva mogućnost genocida, etničkog čišćenja i masovnih grobnica u ovom bh. entitetu, tako niko ne pojašnjava gdje je nestalo toliko pripadnika druga dva naroda.

Više od 21. godine nakon rata, u državi u kojoj slabo i vrlo teško pravimo bilo kakve korake naprijed, u kojoj još uvijek otvaramo masovne grobnica u oba entiteta, čekamo rezultate DNK da doista utvrdimo ko nam je od familije gdje sahranjen ili kada ćemo ga sahraniti, neko doista želi da pokaže vojsku na ulici.

Zašto? Kome? Ko šta dobija, a šta gubi ovakvim načinima proslava?

Ne dobija niko ništa, racionalnog političkog odgovora nema, osim STRAHA.

Strah je to što će sve ostale učiniti daleko i ponizno od onih koji imaju to oružje, jer istorija nam ne ide u prilog. Sa strahom se najlakše manipulira. Sa strahom se najsigurnije vlada.

U entitetu u kojem za jednu prosječnu porodicu, bez povećanja cijena najavljenih od 1. januara, treba skoro tri prosječne plate da se preživi mjesec, a nikakvog organizovanog štrajka nema još od 2005. godine. Strah treba usaditi i onima koji i pomisle na tako nešto. I ne pomišljaju.

Sada „posvećena vodica“ i ne izgleda tako loše.

(Al Jazeera)