Kolike se šanse da zemlje nastale raspadom Jugoslavije ponovo nađu zajedničke vrijednosti koje će ih poticati na gradnju mirne budućnost, uprkos teškoj ratnoj prošlosti?

Do ‘90-ih godina prošlog vijeka u Jugoslaviji se snažno promovisalo bratstvo i jedinstvo među njenim narodima različite etničke pripadnosti, dok su zemlje nasljednice danas duboko podijeljena društva. Različitost koja se do ‘90-ih uzimala kao prednost, danas je glavni prag spoticanja na zapadnom Balkanu.

U Srbiji već nekoliko izbornih ciklusa vladu predvodi Srpska napredna stranka Aleksandara Vučića, bivšeg portparola Srpske radikalne stranke, koju od osnivanja vodi Vojislav Šešelj. Njegov glavni politički program zasniva se na ugroženosti srpskog identiteta.

U Bosni i Hercegovini vodeće stranke – Stranka demokratske akcije (SDA), Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH) i Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) također svoje političke programe grade na nacionalnim pitanjima.

Najnerazvijeniji dio Evrope

Za to vrijeme, obje zemlje, uz Kosovo, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju postale su najnerazvijeniji dio evropskog kontinenta, sa hiljadama ljudi koji godišnje migriraju prema zapadnoj Evropi.

Gotovo pola miliona osoba napustilo je samo Bosnu i Hercegovinu od 2013. godine, prema rezultatima istraživanja Unije za održivi povratak i integracije BiH. Prošle godine to je učinilo 170.000 stanovnika, od ukupno 3,4 miliona. Sa godišnjim gubitkom od 1,5 posto svog stanovništva, Ujedinjeni narodi su Bosnu i Hercegovinu svrstali u zemlje sa najvećim gubitkom stanovništva u 2022. godini.

Većina stanovnika iz regije odlazi potaknuti teškom ekonomskom i političkom krizom, uz konstantan strah od izbijanja novih ratova. Te strahove trenutno podgrijavaju tenzije između Srbije i Kosova, Srbije i Crne Gore, kao i stalne prijetnje čelnika Republike Srpske Milorada Dodika da će taj entitet otcijepiti od Bosne i Hercegovine i pripojiti Srbiji.

’Dobro žive samo oni koji nas razdvajaju’

Za Nenada Čanka, opozicionog političara iz Novog Sada, regija ima potencijal za bolju budućnost uprkos čestim previranjima. Još 1993. godine, u jeku „hiperinflacije rata u Bosni“, u knjizi Ratovi tek dolaze poticao je osnivanje nadnacionalnog pokreta, za kojeg misli da jedini građanima na Zapadnom Balkanu može donijeti bolju budućnost.

Evo kako je politička previranja u Jugoslaviji Čenak vidio ‘90-ih godina, a stavove nije promijenio ni danas:

“Ratove, ovog trenutka, nema ko da zaustavi. Mirovne grupacije i pokreti to nisu nikada i nigde na svetu uspeli. Humanitarne organizacije pokušavaju da ublaže posledice rata, ali ne pomažu da se uzroci otklone […]

“Jedino što zaista može prekinuti ratove je jasna i razgovetna nadnacionalna, a opet široko prihvaćena, politička opcija, tipa pokreta, koja bi se stavila na čelo opšte pobune protiv, pre svega, ideologije nacionalne isključivosti”.

Čanak je tada zamjerao da tokom bosanskohercegovačke krvave drame Savezu reformskih snaga, koji je na izborima u zemlji osvojio 250.000 glasova, nije čak pružena prilika da ga konsultuju mirovni pregovarači. Međunarodna zajednica pregovore je vodila isključivo sa nacionalnim strankama – SDA, SDS-om i HDZ-om.

„Ovde sada dobro žive samo oni koji nas razdvajaju“, rekao je Čanak Al Jazeeri.

Iako svake godine deseci intelektualaca, javnih radnika, liberalnih političara i boraca za ljudska prava dižu svoj glas protiv politike podjela na Zapadnom Balkanu, još uvijek nisu privukli šire narodne mase, svih društvenih slojeva.

Čanak im zamjera razjedinjenost. „Pojedinačno idu na ista mesta, Washington i Brisel, da traže podršku protiv nacionalista, ali se te snage ne ujedinjuju kod kuće“.

Ljevicu u regiji dijelom je pokušao ujediniti bivši premijer Sjeverne Makedonije Zoran Zaev, obilazeći susjedne zemlje i promovišući duh zajedništva, ali je podnio ostavku nakon što Brisel sa Sjevernom Makedonijom nije otvorio obećane pregovore o članstvu te zemlje u Uniju, uprkos velikim promjenama u Sjevernoj Makedoniji.

Strah od suočavanja sa prošlošću

Stvaranje nadnacionalnog pokreta u regiji ima smisla i za historičara Milivoja Bešlina. Regija Zapadnog Balkana ima zajednički jezik, kulturu, historiju. No, prije bilo kakve zajedničke platforme, prema Bešlinu, potrebno je da demokratske snage zauzmu jasan stav prema ratnoj prošlosti, uključujući ratove iz ‘90-ih, odnos prema suverenitetu Crne Gore ili Bosne i Hercegovine kao najranjivije zemlje u toj regiji.

Liberalni političari u Hrvatskoj okupljeni oko platforme Možemo, javno su progovorili o negativnoj ulozi Hrvatske tokom rata u Bosni i Hercegovini, dok je u Srbiji mali broj onih koji će priznati odgovornost Srbije u bosanskom masakru. Kandidat demokratske opozicije na predsjedničkim izborima u Srbiji u februaru ove godine Zdravko Ponoš nazvao je Ratka Mladića, osuđenog za ratne zločine u Bosni i Hercegovini, uključujući i genocid u Srebrenici – “dobrim oficirom”.

Za Bešlina, to je uvreda za sve one glasače koji su odlučili podržati zeleno-lijevu koaliciju i suprotstaviti se politici Aleksandra Vučića.

“Nije dovoljno govoriti samo o zelenoj travi i šumama”, rekao je Bešlin. “Pošumljavali su i u Trećem Reichu; tada je urađeno jedno od najvećih pošumljavanja”.

(Al Jazeera, foto: Lazar Lazić)