Unatoč ambicijama da u Europskom parlamentu postavi izložbu o genocidu u Srebrenici sarajevskog autora, istraživača genocida Hikmeta Karčića, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, odnosno njeno Predstavništvo u Briselu, nije dobilla odobrenje za ovu postavku. Kako se moglo saznati iz intervjua reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića datom u ponedjeljak za sarajevsko Oslobođenje, kao razlog odbijanja izložbe navedeno je kako na njoj ima previše lobanja!?

„Prošle godine smo sa zvaničnicima Evropskog parlamenta razgovarali o mogućnosti postavljanja ove izložbe u prostoru Parlamenta. Na našu žalost, pred samo postavljanje od ideje se odustalo. Rekli su nam da je u postavci bilo previše lobanja. Žalosno je da su te lobanje neki tek sada primijetili“, rezignirano je poručio reis Kavazović.

Odbijanje izložbe i svojevrsno „krojenje“ sadržaja onog što se treba reći i pokazati o Srebrenici u najvišim institucijama u Europskoj uniji ukazuje na očigledan strah od podsjećanja Europe na strahote koje su se prije 23 godine desile na njenom tlu. Također, ovaj skandalozni potez institucija EU-a pokazuje nespremnost da se postavi izložba koja jasno ističe „subjekte“ i „objekte“ genocida te, shodno tome, ovakvav odnos predstavlja put u mitigaciju ili ublažavanje genocida, što će učenjaci genocida vjerovatno detektirati kao još jednu fazu ovog opakog zločina.

Istraživači zločina genocida ističu da se ovaj zločin nikada ne dešava samo tako, niotkuda. Uvijek postoji sklop okolnosti koje se dešavaju ili koje se kreiraju kako bi se izgradila klima u kojoj se može desiti genocid. Zasigurno je tako bilo i u Bosni, odnosno u Srebrenici, gdje je genocid dokazan pred najvišim međunarodnim sudskim instancama.

Deset faza genocida

Prema američkom istraživaču genocida Gregory H. Stantonu, postoji deset faza genocida:

Prva faza je kvalifikacija: Ne poštivaju se razlike među ljudima. Dešava se dijeljenje ljudi na „mi“ i „oni“. Ovo se može sprovoditi korištenjem stereotipa, ili isključivanjem ljudi za koje se smatra da su različiti;

Druga faza je simbolizacija: Ovo je vizuelna manifestacija mržnje. Židovi u nacističkim logoirma u Europi su bili prisiljavani da nose žute trake da bi se pokazalo da su „različiti“;

Treća faza je diskriminacija: Dominantna grupa uskraćuje građanska prava ili čak državljanstvo identificiranim grupama. Ninberški zakoni iz 1935. godine u nacističkoj Njemačkoj oduzeli su Židovima njihovo njemačko državljanstvo i zabranili njihovo zapošljavanje u vladinim ustanovama i na univerzitetima.

Četvrta faza je dehumanizacija: Oni koji se smatraju „različitim“ se tretiraju bez ikakvih ljudskih prava ili ličnog dostojanstva. Tokom genocida u Ruandi, Tutsije su nazivali „bubašvabama“; nacisti su Židove zvali „štetočinama“;

Peta faza je organizacija: Genocidi se uvijek planiraju. Režimi mržnje često obučavaju i treniraju one koji će sprovesti uništavanje ljudi;

Šesta faza je polarizacija: Počinje se širiti propaganda od strane mrzilačkih skupina. Nacisti su koristili novine Der Stürmer kako bi širili i poticali na poruke mržnje prema židovskom narodu;

Sedma faza je pripremanje: Izvršitelji planiraju genocid. Često koriste eufemizme kako bi zamaskirali svoje namjere, stvaraju strah od grupe ili skupine kojoj pripadaju žrtve i opremaju vojske, kupuju naoružanja i treniraju svoje vojske i milicije;

Osma faza je progon: Žrtve se identificiraju i izdvajaju zbog njihovog etničkog ili religijskog identiteta, te se izrađuju liste smrti, odnosno liste za odstrel. Ljude nekada odvajaju u geta, deportiraju ili izgladnjuju, a imovina se često oduzima. Genocidni masakri počinju;

Deveta faza je istrebljenje: Mrzilačka grupa ubija svoje identificirane ili ciljane žrtve namjerno ciljanim i sistematskim kampanjama nasilja. Genocidom se milioni života uništavaju ili mijenjaju do neraspoznavanja;

Deseta faza je poricanje: Počinioci ili kasnije generacije poriču postojanje bilo kakvog zločina.

Institucijski karakter

O ovim fazama genocida i njihovim manifestacijama u i oko Srebrenice govori i za Europski parlament „sporna“ izložba Genocid u Srebrenici: Jedanaest lekcija za budućnost, autora Hikmeta Karčića. Ova izložba nije još postavljena u Briselu, ali kako smo čuli na njenom otvaranju, bit će prikazana i u Bosni, i u svijetu.

Međutim, Karčićeva izložba je interesantna jer naglašava jedanaestu – bosansku fazu genocida, koju je u literaturu uveo bosansko-australijski autor i antropolog Hariz Halilović. To je trijumfalizam – faza slavljenja genocida veličanjem odgovornih za genocid, podizanjem spomenika i davanjem imena javnim ustanovama po osuđenim ratnim zločincima, upravo onima koji su odgovorni za gencoid u Srebrenici.

Stoga, uz negiranje genocida u Srebrenici, koje je kod velikog dijela srpskog političkog establišmenta u bh. entitetu Republika Srpska, a i u Srbiji, dobilo institucijski karakter, medijsku podršku (pogledati Ćirilicu, dijalošku emisiju od 9. jula 2018. godine), uz trijumfalizam kao poseban aspekat modernog genocida, uz mitigaciju ili ublažavanje koje je odbijanjem izložbe o Srebrenici učinio Europski parlament – naš svijet se, ustvari, suočava s najbrutalnijom lekcijom iz Srebrenice i iz Bosne, a ona je kratka i jasna: „Genocid se isplati!“

(Al Jazeera)