Stresna politička sedmica primiče se svom kraju i kada se rade analize onoga što se desilo može se ustvrditi da je uprkos svim uloženim naporima Milorad Dodik, ipak, u jednu ruku gubitnik. Na površini se možda i ne čini tako i oni koji ustrajavaju na tvrdnji kako je Dodik najmoćniji političar u zemlji kao njegovu političku pobjedu navode činjenicu da se visoki predstavnik međunarodne zajendice u BiH Christian Schmidt nije obratio na sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija.

Ali, propuštaju reći da je njegov, za Dodika i Dragana Čovića, izuzetno negativni izvještaj predstavljen toj instituciji koja je, povrh svega, produžila mandat EUFOR-a u Bosni i Hercegovini.

Politika oduzimanja nadležnosti državi BiH i vraćanju na entitetski nivo je politika koja Milorada Dodika vodi u ambis, kaže akademik Mirko Pejanović. Ako je kome poznata takva separatistička politika, sa svojom robusnošću, agresivnošću i retorikom onda je to članu ratnog Predsjedništva BiH.

U razgovoru za Al Jazeeru profesor Pejanović napominje da svi akteri političke scene u BiH moraju biti svjesni činjenice da se „za mir prolilo mnogo krvi“, što ih obavezuje da vode politike kojima neće voditi zemlju u novi rat i novo krvoproliće.

Kako tumačite činjenicu da se visoki predstavnik nije obratio na sjednici UN-a? Je li to pobjeda Milorada Dodika, Rusije i Kine?

–To nije nikakva pobjeda politike Milorada Dodika, njegova politika će i dalje biti sporna i dovešće do toga da i on sam neće moći opstati na političkoj sceni, jer ta politika destruira državu, destruira mir i destruira institucije države BiH. On pravi pričom privid da je on pobjednik jer u ovoj situaciji nema nešto drugo kazati. Ono što je, ipak, činjenica, a nju valja podvući, je to da se u Vijeću sigurnosti mijenjaju odnosi snaga između vodećih svjetskih sila, ali na sreću građana BiH, Vijeće sigurnosti je produžilo mandat mirovnih vojnih snaga u Bosni i Hercegovini i taj mandat je nešto što znači zaštitu mira u BiH na temelju provođenja Dejtonskog mirovnog sporazuma i u tom pravcu će svi imati mjesto da se bore za mir i za integraciju države.

S druge strane, usvojena je Rezolucija kojom se produžava mandat EUFOR-a, ali u kojoj se ne pominju OHR i visoki predstavnik. Šta to znači u političkom smislu?

–Indirektno se spominjanje uloga međunarodne zajednice, jer mirovne snage su ovdje na temelju Dejtonskog mirovnog sporazuma i ići će u pravcu da jača provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, a time će jačati uloga svih međunarodnih institucija pa i visokog predstavnika u vremenu koje predstoji.

Najtežu političku krizu od završetka rata proizveo je Milorad Dodik akcijama povratka nadležnosti sa državnog na entitetski nivo. Ima li Dodik zakonsko pravo na takve akcije?

-Takve aktivnosti, koje su najavljene, one još nisu dobile epilog, znače nezakonito ukidanje nadležnosti institucija države BiH koje su oblikovane tokom više od dvadeset godina provođenja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Nije u pitanju samo ono što je visoki predstavnik svojim odlukama, po bonskim ovlašenjima, proglasio nego je u pitanju cijeli proces provođenja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Na ovaj način skupština Republike Srpske vraća točak historije nazad jer Dejtonski mirovni sporazum je prije svega okrenut unutrašnjoj integraciji države BiH, izgradnji njenih institucija i njenoj integraciji u EU.

Sve nadležnosti koje su izvedene tada i data saglasnost od entiteta su u provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Na ovaj način ne radi se samo o jednom vidu nezakonitog djelovanja nego se radi o eklatantnoj antidejtonskoj aktivnosti. Radi se o derogiranju države BiH i njenih institucija i radi se o ugrožavanju mira. One snage, institucije i pojedinci koji to čine oni dovode u pitanje mir, a niko nije preči od mira.

Da li Dodik sve to radi samoinicijativno ili ima podršku Srbije (Aleksanrda Vučića) i Rusije?

–Teško je reći koju vrstu podrške direktno Dodik ima, ali ovo što radi vodi ga u ambis i njega i Republiku Srpsku, a i građane Bosne i Hercegovine. Ti građani imaju jake bosanskohercegovačke patriotske snage koje mogu zaustaviti procese ugrožavanja države BiH.

Dodikovo ponašanje koincidira sa nastojanjima Dragana Čovića da „izbori“ treću izbornu jedinicu, što mnogi vide kao borbu za treći entitet. Da li su politike Dodika i Čovića u koliziji i dogovoru?

-Pa i ako nisu u dogovoru izgledaju da jesu u dogovoru. Veoma je čudno da Dragan Čović koji je bio na visokim dužnostima u BiH u ovom vremenu krize bh. države i društva uglavnom šuti ili je u prećutnoj podršci Mlioradu Dodiku. To mu ne ide na čast i ja hoću da kažem da on posljednjih godina pokazuje jedno političko ponašanje, koje se sastoji ‘ja ću čekati moju priliku’, ‘insistiraću samo na jednom pitanju’, ‘na izbornom zakonu’, jer to hoće riješiti dok posjeduje političku moć. Ali, valja imati na umu da se bez parlamenta i parlamentarne većine ne može riješiti ni jedan zakon pa tako ni izborni zakon u BiH.

Vidimo da se susjedi neprekidno miješaju u unutrašnje stvari BiH; Vučić, Milanović i Plenković iz Hrvatske. Da li se sa tih adresa i dalje (Beograd, Zagreb) vode politike podjele BiH?

–Susjedi; te dvije države Srbija i Hrvatska imaju, često izjavljuju da imaju pravo na BiH po osnovnu Dejtonskog mirovnog sporazuma. Oni imaju odgovornost za sporovođenje tog sporazuma, jer su učestvovale na ovaj ili onaj način u ratnom vremenu u BiH i u ratu u BiH. Bilo je godina pa čak i decenija, koje su išle u prilog dobrog odnosa ovih zemalja prema BiH, naročito R Hrvatske, ali sada je nastalo, u ovom mandatu parlamentarne skupštine BiH od 2018., jedno vrijeme u kome su i Zagreb i Beograd široko otvorili vrata za dvije stranke iz BiH, koje su i članice vladajuće većine u parlamentu BiH, HDZ-u i SNSD-u.

To je jednostrano informisanje od ove dvije stranke. Jednostrano prihvatanje njihovih stajališta u Beogradu i Zagrebu vodi predstavnike ove dvije zemlje u neku vrstu pogrešnih, opasnih izjava i poteza prema BiH. To se može zaustaviti i zaustaviće se kada ove dvije stranke ne budu imale tako jaku podršku i u Beogradu i u Zagrebu. Vodstvo i Republike Hrvatske i Srbije nedovoljno ima u vidu da svaki sukob u BiH može izazvati turbulenciju i nestabilnost, ne samo u BiH, nego i u te dvije zemlje.

Kako tumačite činjenicu da se u jeku ove krize bh. politički lideri ne sastaju jedni sa drugima, ali zato idu na razne strane svijeta – Dodik u Beograd, Čović u Zagreb, a Izetbegović u Ankaru?

–Pa njih dvojica, da izuzmemo Izetbegovića, on svakako u Ankaru ide svako malo – i nije Izetbegović protiv države BiH kao što su na neki način ova dva lidera. To je dio ovoga što sam maloprije rekao da su im široko otvorena vrata da nametnu svoju politiku Zagrebu i Beogradu. To je kratkovidna i opasna politika.

Hoće li ovu krizu upotrebom bonskih ovlasti razriješiti visoki predstavnik?

–Očekuje se da hoće, on je to najavio, to je u njegovim rukama. Ponoviću, mir je preči od svakog pojedinca, stranke ili organizacije u BiH. Za mir se prolilo toliko krvi, za mir se toliko razarala Bosna i Hercegovina, u kojoj se na žalost dogodio genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, za mir su se uložili ogromni napori i materijalna sredstva zemalja cijelog svijeta, a posebno Evropske unije. Građani BiH znaju šta je vrijednost mira i oni su njoj okrenuti i većina želi mir. Visoki predstavnik, na temelju ovlaštenja i uloge po mirovnom sporazumu, mora zaustaviti ugrožavanje mira i u tom kontekstu je i očekivati da donese one mjere i one sankcije koje će zasigurno zaustaviti taj istorijski trend.

Kakva je budućnost Bosne i Hercegovine? Nalazi li se BiH, kako to neki sugeriraju, na pragu novog rata?

–Ja sam protivnik rata čak i spominjanja rata, nema mjesta da se spominje rat. Rat mogu spominjati ili spominju samo oni ljudi koji nemaju istorijsku svijest o vrijednosti mira i oni koji nemaju demokratski kapacitet da se sva pitanja koja dolaze na dnevni red rješavaju u parlamentima i rješavaju demokratski. Dakle, ako bi gledali kako to radi Milorad Dodik, on je postao jedan autoritarni nosilac vlasti i primjenjuje autoritarni metod vladanja. Ugasio je sve oblike parlamentarne demokratije u Republici Srpskoj i htio je to u BiH, ili pokušava uraditi u cijeloj BiH blokadom institucija. Naravno da to ne može proći i to je djelimično, a biće u potpunosti zaustavljeno. Umjesto govora o ratu bilo koga valja okrenuti ploču pa govoriti o političkoj budućnosti BiH kao demokratske i pravne države unutar EU. To je politička budućnost BiH.

Ljudi se pitaju, zašto građanske mase ne protestuju otvoreno i ne izađu na ulice. One to ne čine još uvijek, što ne znači da neće činiti, zato što ima za ovu ekonomsku – socijalnu krizu drugi venitil. A to je da ljudi odlaze u inostranstvo i tamo se zapošljavaju i više ne vjeruju sadašnjoj političkoj eliti u entietima i u BiH. Podsjetimo, da u Federaciji BiH ta elita nije htjela primijeniti izborne rezultate i ostala je vladati cijeli period i to je privatizacija države.

Kako se može riješiti ova kriza?

–Ova kriza bi u svakoj demokratskoj državi mogla biti riješena vanrednim izborima. Mi nemamo instutut vanrednih izbora i zbog toga se privatizira država i radi ko šta hoće. Nemamo ustanovljenu koaliciju za vladavinu državom nego imamo samo podjelu vlasti.

(Jasmin Agić, Al Jazeera / Foto: N1)