Skandalozne izjave mitropolita Joanikija i njegovog brata, književnika Milutina Mićovića o ruskoj agresiji na Ukrajinu pokazuju, smatra predsjednik Crnogorskog PEN centra Milenko Perović, zapanjujuće nizak intelektualni i moralni nivo.
Gostojući u emisiji „Drugačija radio veza”, čija je tema bila, “Etika i estetika braće Mićović“, Perović kaže da je „ono što se dešava sa braćom Mićović najvulgarnija, seljačka verzija klerofašizma, najodurnija, najprimitivnija, najgluplja, najneosvješćenija verzija klerofašizma“.
„Prosto je postiđujuće kada to čovjek gleda, osjeća transfer blama, stid od tuđe sramote. Ja se stidim kao intelektualac i kao Crnogorac do koje mjere riječ u Crnoj Gori vode braća Mićovići, njima slični i čitav jedan velikosrpski korpus u Crnoj Gori, do koje mjere je to srozan intelektualni i moralni nivo. Dovoljno je pogledati te jadne rečenice, na šta su oni u moralnom smislu spremni, nemaju moralnih ograda. Nema više mjerila, jedino mjerilo je trenutna moć“, smatra Perović naglašavajući da je očigledna „isfrustritana glad i inhibicija koja je proradila i misli da će to biti vječno“.
„Naravno da neće. Ljudi sve vide i sve pamte“, poručuje Perović.
On naglašava da ozbiljni ljudi vide, razumiju i osuđuju ono što se dešava.
Perović, takođe, ukazuje da neki od “kobajagi crnogorskih intelektualaca građanske orijentacije govore o tome da su ’crnogorsko- srpske zgode’ samo prolazni folklor”.
“Gotovo 150 godina hoće da nam unište državu, da nam unište naciju, potru pamćenje, zbrišu sa lica zemlje sve što je crnogorsko i onda se nađe kakav ‘građanski’ intelektualac ili intelektualka, koji su bili visoko kotirani u prošlom sistemu, da nam objasne da je to banalna, efemerna folklorna pojava. Kao da su se okupila dva kulturno-umjetnička društva, pa razmišljaju da li na crnogorsku kapu da stave ono što je oduvijek bilo, ili da stave četiri C, kao da nije u pitanju fundamentalno pitanje istorijske egzistencije jednog naroda”, kaže Perović.
Predsjednik Crnogorskog PEN centra smatra da su takvi ljudi neuporedivo štetniji za borbu samodržanja Crne Gore i njenog nacionalnog bića, od prononsiranih četnika. Objašnjava da, kako kaže, sa četnicima, nema nikakvih dilema.
“Četnici su jedna primitivna ruralna struktura koja nema nikakvih znanja, nema nikakve životne orijentacije, nego su pokupili najprimitivniju politikantsku priču i to slijede na način kako glup čovjek može da slijedi glupu ideju, sa nevjerovatnom upornošću”, kaže Perović.
On, međutim, naglašava da se u grupi, tobož građanskih, crnogorskih intelektualaca radi o ljudima koji nijesu primitivni i dezorjentisani ali, kako kaže, jesu “beskrajno pokvareni zbog svojih sitnih sinekura, apanaža…”. Oni, tvdi Perović, nanose neuporedivo veću štetu Crnoj Gori od ljudi koji su iskreni četnici.
Na pitanje da li postoji način odbrane od prostakluka, zla i pošasti koja se sručila na Crnu Goru, Perović kaže da su se “sve tangente stogodišnje borbe protiv C rne Gore splele u jednu jaku i veliku pesnicu koja mlatinja i mlatara po svim stranama savremene crnogorske egzistencije“, pa mu se ponekad, kaže, čini da je “stvar toliko beznadežna da se Crna Gora nikada neće vratiti svojoj duši i građanskoj normalosti”.
On, međutim, ističe da tamo đe postoji ogromna presija ona, ipak, proizvodi snagu koja je spremna da se opire. U vezi sa tim navodi da prijatno iznenađuje i ohrabruje to što se na crnogorskoj intelektualnoj sceni pojavilo toliko relevantnih intelektualaca, bez karijerističkih ambicija i ličnih kalkulacija, koji hrabro i snažno djeluju u javnom prostoru Crne Gore.
“Ako imamo 15-20 vrsnih intelektualaca, mlade i srednje generacije, koji razumiju stvari i spremni su da se suprotstave poplavi velikosrpskog nacionalizma i klerofašizma onda je to velika snaga”, poručuje Perović i kaže da to budi optimizam da postoji realna snaga građanskog društva.
“Same brojke suštinski nijesu presudne, ukoliko imate jednog intelektualca koji je spreman da otvoreno govori, to je bolje nego deset hiljada ’mučalica’ koji su spremni da ’prevrću brojanice’”, navodi Perović.
Ukazuje da nije moguće zastrašiti, niti vršiti pritisak nad mladim intelektualcem koji “prvi šamar izdrži na nogama”. Navodi da takvi ljudi svakim udarcem postaju sve jači.
“To se u Crnoj Gori viđelo kada je Krivokapićev režim nasrnuo na Fakultet za crnogorski jezik i književnost na Cetinju. Izdržali su prvi udarac, sa svakim sljedećim bili su sve jači i odlučniji i postali su institucija savjesti crnogorskog društva”, zaključuje prof. dr Milenko Perović.
(Antena M, foto: printscreen)