Nemile slike iz crnogorske prijestolnice Cetinja jučer su obišle svijet, a vijesti koje su cijelog dana govorile o ustoličenju mitropolita Joanikija izvještavale su više o protestima Crnogoraca nego o porukama, ako ih je bilo, koje su dvojica najviših velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve (SPC) poručivali vjernicima i građanima.

I dok su, bez obzira na protivljenje građana Cetinja, poglavari SPC-a po svaku cijenu insistirali da se ustoličenje Joanikija za mitropolita crnogorsko-primorskog održi baš u cetinjskom manastiru, građani crnogorske prijstolnice jasno su rekli da su protiv toga.

Sumirajući jučerašnje događaje crnogorski novinari ustvrdili su da crkveni velikodostojnici SPC-a nisu drumskim putem mogli da stignu na Cetinje zbog blokada koje su u subotu poslijepodne na prilazima gradu postavili protivnici ustoličenja.

To je bio razlog što se helikopter u nedjelju ujutro spustio na livadu ispred manastira, gdje je potom Joanikije ustoličen na tronu Svetog Petra Cetinjskog.

Ta hronologija događaja i „nasilno“ insistiranje u SPC-u da se ustoličenje održi na Cetinju imaju dublje političke i geostrateeške reprekusije kaže u intervjuu za Al Jazeeru predsjednik PEN centra Crne Gore Milenko Perović.

Kako gledate, kao voditelj jedne od najvažnijih kulturnih i duhovnih institucija u Crnoj Gori, na jučerašnje ustoličenje Joanikija za mitropolita SPC-a?

–Bez ikakve sumnje Cetinje je bilo najokupiraniji grad u inače okupiranoj Crnoj Gori. Na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima na nelegalan, nelegitiman i nemoralan način pobijedile su tri profašističke grupacije snažno podržavane i instruirane iz Beograda, a dobrim dijelom i iz Moskve.

Od tada za godinu dana njihov posao i njihov suštinski i jedini zadatak u Crmnoj Gori je da razore sve elemente državne suverenosti Crne Gore i sve elemente građanske države.

U tom pogledu ovo nasilno, siledžijsko, nezapamćeno ustoličenje Joanikija Mićovića za tzv. mitropolita tzv. mitropolije crnogorsko-primorske je samo sastavni dio te politike. Dakle, kao i 1918. godine, asgresorska Srbija, a sada agresorska Vučićeva Srbija pokušava Crnu Goru baciti na koljena.

Koliko je insistiranje čelnika SPC-a, gledano iz sadašnje perspektive, na Joanikijevom ustoličenju baš u Cetinju bila ispravna duhovna stvar?

–Kad neko upotrijebi nasilje i kada pokaže da je bio spreman na još veće nasilje i da je bio spreman ne samo na prolivanje krvi na Cetinju nego je bio spreman da okupa Cetinje u krvi da bi ostvario svoju nevjerovatno suludu namjeru da se ustoliči na mjestu na kojem ni po kojem osnovu i ne pripada, ni po Božijim ni po ljudskim zakonima, onda to ne može biti dobro ni za koga.

Ne može biti dobro ni za Joanikija Mićovića, ni za crkvu Srbije. Jer, kako on misli službovati u Cetinju u Crnoj Gori kada je vojnim helikopterom uz duge cijevi i ogromne količine suzavca i gumene metke i još ko zna kakve represivne mjere ustoličen? Misli li on da može na taj način svaki put boraviti na Cetinju i službovati? To prosto nije moguće.

Kakve će političke posljedice ostaviti ustoličenje Joanikija?

–U inače podijeljenoj Crnoj Gori time se još više dolijeva ulje na vatru. Da razjasnimo i ovo ja pojam podijeljene Crne Gore.

To nije podjela dvije političke opcije koje bi bile u istoj ravni političkog rezona, u istoj ideološkoj ravni. Na jednoj strani imamo suverenističku Crnu Goru, a na drugoj imamo sve one grupacije koje pokušavaju da unište Crnu Goru.

Te snage koje imaju namjeru da unište Crnu Goru nisu politička opcija, to nije alternativa, nego neprijateljstvo prema Crnoj Gori.

Da li su jučerašnja zbivanja uvod u „mahinacije“ na popisu stanovništva, kako mnogi u Crnoj Gori strahuju?

–Vrlo je vjerovatno da stvaraoci tzv. srpskog sveta procjenjuju da je politička i duhovna konstelacija u Crnoj Gori trakva da bi mogli da održe popis i da na popisu naštimaju, i našteluju, i ukradu odgovorajuće rezultate popisa. Kada to kažem ne optužujem ih napamet i ne optužujem ih unaprijed za kriminal. Popisni kriminal tek treba da učine jer mi iskustvo kazuje da se tako i u Srbiji činilo u posljednjih 30 godina na popisima stanovništva.

Osnovna ideja je bila da na popisima potezom olovke čitave etničke grupacije se prepolovljuju, smanjuju – i to ne samo religijske nego i nacionalne grupacije – da bi se ostvario suludi ideal kojega je Dobrica Ćosić 1991. u knjizi Promene jasno i glasno naveo.

A to je da je cilj vaskolikog srpstva da u Srbiji nema drugih osim Srba. Očigledno imaju namjeru da održe što brži popis u Crnoj Gori sa istom idejom i istom namjerom.

(Al Jazeera, Foto: Antena M)