"Velikosrpsko zlo naumilo je da Crnu Goru 'oslobodi' od Crnogoraca"
Počela je otužna komedija formiranja treće „oslobodilačke“ Vlade države Crne Gore. Vrhovni beogradski lutkar svih svojih „crnogorskih“ marioneta poslao je upozorenje da se Vlada ne pravi bez Srba! Njegova camera obscura i ovđe je – kao i u svemu što čini i govori – potpuno izvitoperila zbiljnost. U prvoj i drugoj, a tako će biti i u trećoj „crnogorskoj“ Vladi poslije „oslobođenja“ 2020. godine nije bilo niti će biti – Crnogoraca!
Nije li neobično što je postalo uobičajenim da je u vladama države Crne Gore zabranjen pristup Crnogorcima? Nije li čudno što je postalo običnim i očekivanim da se ni u trećoj Vladi neće naći mjesta za bilo koga ko se nacionalno deklariše kao pripadnik crnogorske nacije?
Koliko god velikosrbi unaprijed likovali da Srbi samo što nijesu postali većinska nacija u Crnoj Gori, evidentno je da su Crnogorci većinska nacija i da se njihov broj stabilno drži na četrdeset i nekoliko procenata od ukupnog stanovništva.
Kako je onda moguće da u državi u kojoj predstavljaju većinsku naciju, Crnogorce ne može zapasti da budu ni portiri na vratima „oslobodilačkih“ državnih vlada?
Nikakvi Srbi ni velikosrbi nijesu stvarali Crnu Goru! Naprotiv, od Nemanje do danas uvijek su gledali da unište državu i naciju crnogorsku! Kad su djelovanjem potpuno iracionalnih faktora napokon zavladali Crnom Gorom 2020. godine, prvo što im je bilo na pameti je da cjelokupni državni establišment ”oslobode” od Crnogoraca. Nije tu sumanutu politikantsku namisao i praksu vodio nikakav revanšizam. Naprotiv, velikosrpsko zlo naumilo je da Crnu Goru ”oslobodi” od Crnogoraca!
Kako je moguće da crnogorski narod – koji je u nemogućim istorijskim uslovima uspijevao stvarati, održavati i obnavljati svoju narodnu, odnosno, nacionalnu državu – dođe u ponižavajuću i opasnu situaciju da mu beogradski galioti i njihovi domaći trabanti prave vlade koje hoće da ga razdržave i denacionalizuju?
Kako je moguće da nastane i održava se takva mentalna i politička konfuzija u kojoj se više nikome ne čini neobičnim i neprihvatljivim što su Crnogorci u vlastitoj državi od AB kontrarevolucije počeli gubili svoj politički subjektivitet? Kako je moguće da malo koga čudi činjenica da od parlamentarnih izbora 2020. godine Crnogorce apsolutno niko ne predstavlja u političkom životu države koju su stvarali?
Da bi postali vlast, Crnogoraca su se odrekli glavni izvođači AB kontrarevolucije i tridesetogodišnji pośednici vlasti! Kad su postali opozicija, ostala im je navika da se odriču Crnogoraca! Oni su iz „žabljačkog“ Ustava Crne Gore izbacili crnogorsku naciju. Oni su izbrisali povijesni faktum da je ona stvarala Crnu Goru i da joj stoga pripada apsolutno i neotuđivo pravo da je brani od svakoga neprijatelja! Oni su ustavno, pravno, duhovno, politički, kulturno, jezički i religijski ukunuli crnogorski nacionalnu karakter države Crne Gore i ostavili je bez ikakve odbrane pred nasrtajima velikosrpstva!
Kako je moguće da crnogorske nacionalne interese ne štiti nijedan drugi politički subjekt na političkoj sceni Crne Gore? Moguće je, jer su korifeji AB kontrarevolucije do današnjih dana onemogućivali da se stvori takav autentični crnogorski i suverenistički političku subjekt! Da su se borili protiv srbizacije Crne Gore koliko su onemogućivali svaki pokušaj da ona nađe svoju dušu izgubljenu u AB kontrarevoluciji, ovo bi danas bila sretna i stabilna država!
Ne bi ova pitanja imala dramatični politički i emocionalni naboj da se Crna Gora poslije AB kontrarevolucije, a onda posebno poslije parlamentarnih izbora razvijala kao građanska država! Ne bi ovoga naboja bilo da se u njoj – na jasnom građanskom principu – stvaralo politički utemeljeno multinacionalno, multikulturno i multikonfesionalno društvo.
Od AB kontrarevolucije svetogrđem je proglašeno svako insistiranje na crnogorskom nacionalnom interesu i političkom subjektivitetu crnogorske nacije. U isto vrijeme, apstrahujući od političkih i ostalih prava drugih nacionalnih zajednica, širom je otvoren politički prostor za potpunu političku legalizaciju velikosrpske ideologije i politike! Nije to bio prostor u kome se odvija proces srbizacije dijelova crnogorske nacije, nego proces militarizacije nacionalnog konvertitstva na principu velikosrpstva, konkretnije – četništva!
Kad je četništvo u nekoliko falangi pobijedilo na izborima 2020. godine, ono je već imalo potpuno pripremljen politički i psihološki teren za daljnju političku desubjektivizaciju crnogorske nacije! Na njega je odmah moglo osloniti svoju patološku mržnju prema svemu crnogorskom i svoju strategiju političke i egzistencijalne anihilacije Crnogoraca!
Nikoga, dakle, nije moglo iznenaditi što je od 2020. godine egzekutivna vlast za Crnogorce postala terra incognita. Nikoga nije čak iznenadila ni činjenica što je ta vlast radila sve suprotno crnogorskim nacionalnim interesima i interesima države Crne Gore!
Minule dvije vlade ne samo da su radile protiv vitalnih interesa crnogorske nacije, nego su svim silama razgrađivale i uništavale spoljašnji i unutrašnji suverenitet države Crne Gore. Njihov necrnogorski karakter dolazio je od njihovih anticrnogorskih namjera. Za njihovu obijesnu „pamet“ Crnogorci u strukturama izvršne vlasti doživljavani su kao ozbiljna smetnja.
One su prijetile nacionalnim Crnogorcima. Na svaki način su se trudile da se oni nacionalno dezorganizuju. Crnogorci su bili pod stalnom policijskom prijetnjom i progonom. Sve što je u sistemu državne vlasti bilo crnogorsko, one su stigmatizovale i uklonile. Crnogorce su one učinile nepoželjnom i politički obespravljenom kategorijom stanovništva.
Ima li ikakvog osnova za pretpostavku da će sljedeća Vlada u formiranju biti drugačija od prethodne dvije anticrnogorske vlade? Po tome kako se – u pregovaračkom procesu njenog formiranja – klone od svakog političkog subjekta za koji bi se moglo pretpostaviti da u sebi ipak ima nešto crnogorsko, jasno je da sastavljači nove Vlade neće Crnogorce u njoj! Oni hoće radikalni i radikalski anticrnogorski kontinuitet!
Ne vode oni nikakav politički ni moralni problem u činjenici da im Vlada neće predstavljati četrdeset i nekoliko procenata stanovništva koje čine Crnogorci! Ne misle oni da iko treba da zastupa crnogorske nacionalne interese! Za njih je sablazan da takvi interesi uopšte postoje i da ih neko spominje.
Kao i oni pređašnji anticrnogorci, i oni misle da pravo na politički subjektivitet i nacionalne interese u državi Crnoj Gori imaju Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Albanci. Za Crnogorce su zatvorene crnogorske institucije izvršne, ali i sudske državne vlasti!
Ko, u čije ime i za čije interese vlada Crnom Gorom od 2020. godine, a ima namjeru tako da vlada i dalje?
Prva i druga „oslobodilačka“ Vlada bile su klasične marionetske Vlade. Svim silama su se trudile da od Crne Gore načine marionetsku državu. Nova „politička klasa“ koja je došla na vlast 2020. godine imala je jasan marionetsku karakter. Vodio ju je kvislinški i petokolonaški mentalitet, spreman za nacionalnu i državnu veleizdaju!
Marionetska „politička klasa“ Crne Gore nastala je i održavala se uz golemu pomoć velikodržavnih struktura, finansija, bezbjednosnih i medijskih činilaca suśedne države Srbije. Ona je bila i ostala dobrovoljni sluga i transmisija anticrnogorske volje i namjera vladajuće beogradske političke nomenklature. Zahvaljujući njoj, kao i imbecilnoj političkoj kombinatorici Zapada, ona je došla na vlast u Crnoj Gori.
Svoj zadatak u Crnoj Gori ona izvršava na ogoljen i bahat način. Vodi je namjera na Crnu Goru dovede u potpunu zavisnost od Srbije i da joj obesmisli državnu suverenost i nezavisnost. Ona razara političko, ekonomsko, kulturno, jezičko i religijsko biće Crne Gore. Samo činjenica da je Crna Gora međunarodno priznata zemlja i članica NATO pakta onemogućava ovu marionetsku klatež da je do temelja sruše!
Ako neke božje pravde ima, sadržana je ona u činjenici da je ova klatež duboko frustrirana što još nije uspjela da „posrbi“ crnogorski državni ustav, zakone, zastavu, himnu i grb, ali ni četrdeset i nekoliko procenata stanovništa koje je baš zatvrdoglavilo da se održi u svom crnogorskom nacionalnom identitetu!