Nacional je u nedjelju navečer razgovarao s Milom Pajić, jednom od šestoro aktivista koji od ožujka u političkom egzilu čekaju početak suđenja za ukupno dvanaestoro optuženih protiv kojih tužiteljstvo Srbije traži pet godina zatvora jer su, prema tvrdnjama tužiteljstva, dogovorom na sastanku uoči velikog prosvjeda u Beogradu 15. ožujka pripremali rušenje ustavnog poretka Srbije. Pajić, koja je s još petoro aktivista u egzilu od 13. ožujka, u svojem prvom intervjuu za hrvatske medije otkako je izvan Srbije, Nacionalu nije otkrila gdje sada živi ni s kakvom vrstom institucionale zaštite, ali je precizirala kako je Srbija za aktivistima u progonstvu “raspisala nacionalne tjeralice, odredila im pritvor i poništila im sve dokumente”.

“Nemam pasoš, nemam ličnu kartu, nemam nikakav identifikacijski dokument, poništeni su mi ti papiri”, kazala je Nacionalu među ostalim Mila Pajić naglašavajući kako ona i ostali optuženi aktivisti ipak “imaju bar još svoj život, dok šesnaest ljudi poginulih pod nadstrešnicom u Novom Sadu 1. studenoga 2024. više nema”.

Nacional je Milu Pajić intervjuirao telefonom. Na pitanje gdje sada živi i je li još u Hrvatskoj, gdje se s ostalih petoro aktivista zatekla 14. ožujka, kada su počela hapšenja njihovih kolega u Srbiji, odgovorila je kako o tome ne može govoriti.

“Na takvu vrstu pitanja ne mogu odgovoriti i ne mogu komentirati svoj život izvan Srbije, jer je za 24. studenoga zakazano suđenje za djelo koje nisam počinila. Od ožujka sam na potjernici. Oduzeti su nam dokumenti. Srbija radi sve kako bi nas bespravno i ilegalno kaznila za djelo koje nismo počinili”, kazala je precizirajući kako će protiv šestoro aktivista koji su 14. ožujka uhićeni u Srbiji suđenje početi pred sudom, a ostalih šestoro, koji su i dalje u egzilu, u istom će se procesu suditi u odsutnosti.

Mila Pajić nema iluzija o nepristranosti suda.

“Postupak će teći kao i dosad: protiv zakona i zloupotrebljavajući tužilaštvo na čelu s tužiocem koji je pokazao da je korumpiran, jer radi na ‘slučaju nadstrešnica’ u kojemu do sada nitko nije kažnjen za smrt šesnaest ljudi. Isti tužitelj koji vodi taj postupak pokrenuo je i ovaj postupak protiv nas, pa je vrlo jasno da surađuje s režimom i ispunjava njihove namjere i želje. Ne možemo se, dakle, nadati nikakvom zakonu, nikakvoj pravdi: očekujem politički instruirano suđenje”, kazala je Pajić.

Ona kaže kako “u ovom trenutku ne vidi svoju budućnost”.

“Do ožujka ove godine sam studirala novinarstvo na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, radila, imala krug prijatelja, ljude od poverenja, porodicu, kuću… Sada ništa od toga nemam jer se ne mogu vratiti. Ne znam kakva će mi biti budućnost. Sve što sam 22 godine gradila isparilo je preko noći zbog političkih odluka da se obračunavaju s nama samo zato što smo se bunili”, kaže Pajić i dodaje:

“S druge strane, znam da nisam uradila ništa pogrešno i ta me činjenica najviše drži u ovom vrlo čudnom, nepredviđenom i neočekivanom periodu. Vrlo dobro znam zašto se ovaj izmišljeni postupak vodi, iako mi je, naravno, vrlo teško, jer mi je sve moje oduzeto, sve što poznajem, i zarobljena sam u limbu nepoznate budućnosti. Podsjećam, mi smo samo zagovarali da se odgovorni za smrt ljudi pod nadstrešnicom stave u zatvore, jer je šesnaest ljudi poginulo. Njihove sobe, njihovi domovi sada su prazni, pa mi je nezahvalno govoriti o sebi i svom životu, koji i dalje imam, i o budućnosti koju i dalje imam, kakvu-takvu, kada znam da ti ljudi nemaju više ni živote ni budućnost, zbog korumpiranog sistema u Srbiji.”

Pajić zaključuje: “Vlast se urotila protiv dvanaestoro aktivista koji su se bunili protiv nepravdi. Srbija više nije demokratska zemlja niti teži demokraciji. Ona više nije kandidatkinja za članstvo u EU koja ispunjava neke klastere. Srbija je autoritarna zemlja koja ubija svoje građane, što smo vidjeli na primjer šesnaest poginulih, koja ih hapsi, zatvara ih ilegalno i ne dopušta im da se vrate u zemlju. Srbija je sve, samo ne država koja teži demokraciji, nego sve više sliči Bjelorusiji ili Gruziji, i čini mi se, ako se ta ujdurma pod hitno ne zaustavi, da će to i postati”.

Prema podacima aktivističkog portala “Pustite ih sve”, pustiteihsve.org, od početka prosvjeda do danas u Srbiji je na različite načine ilegalno uhićeno 1.007 građana.

Pajić je za Nacional prokomentirala veliki skup koji je u subotu, 1. studenoga održan u Novom Sadu, na prvu obljetnicu rušenja nadstrešnice na Željezničkom kolodvoru koja je 2024. usmrtila šesnaest ljudi.

“Po broju ljudi koji su došli vrlo je jasno da svi traže pravdu za 16 ubijenih. Očito je da građani Srbije ne žele pristati da ubojice tih ljudi ostanu nekažnjeni. Skup je poslao jasnu poruku da ljudi ne pristaju na šutnju, na povlačenje, na strah, nego izlaze na ulice i pokazuju volju za promjenom i pravdom. Od prošle godine nitko nije kažnjen za tu strašnu tragediju u kojoj su životi žrtava i njihovih porodica nasilno prekinuti. Građani Srbije ne žele prihvatiti da to prođe nekažnjeno”, kazala je Pajić.

Komentirajući političke zahtjeve srpskih prosvjednika, koji su još prije nekog vremena zatražili izvanredne izbore, ona je kazala kako su izbori “jedini način da se demokratski dođe do bilo kakve pravde jer je ova vlast bezbroj puta dokazala da ne radi za građane nego isključivo za sebe.”

“Građani se na protestima masovno bune, a s druge strane imate manjinu koja drži moć, sve državne resurse i privilegiju da kaže: ‘Ne želim zato što neću.’ Ova vlast na ulicama već godinu dana ima stotine tisuća ljudi, što pokazuje da ih nitko u Srbiji ne želi na vlasti, ali oni ignoriraju zahtjeve građana. Zato je potrebno da se pritisak održi jer, na kraju, ne postoji mogućnost da ostane bez efekta masovni prosvjed na kojemu ljudi godinu dana govore da ovo ne žele, bude se, traže zdravu, demokratsku Srbiju, u kojoj institucije rade za nas, za građane, i državu koja ne progoni ljude politički, samo zato što imaju drugačije mišljenje od onih na vlasti. Ako nastavimo jasno, glasno i odlučno govoriti: ‘Ne!’, u jednom trenutku to se neće moći ignorirati. A svi i vidimo da se pritisak održava: od početnih protesta u Novom Sadu, preko blokada svih fakulteta, do zborova građana i masovnih prosvjeda svih ujedinjenih dijelova društva na jednom mjestu… Protesti neće prestati jer potreba za pravdom ne može utihnuti. Građani su i dalje ljuti i bijesni, i dalje imaju potrebu da istjeraju pravdu, a to možemo isključivo na ulici”, uvjerena je Mila Pajić.

Nije željela detaljno komentirati političku taktiku prosvjedničkog pokreta i aktualne dileme oko toga treba li surađivati s opozicijom.

“Nisam ni dio opozicije ni dio studentskog pokreta. Polazim iz aktivističke perspektive, i ne mogu suditi niti znati žele li te dvije strane surađivati. Njihovo je da o tome odluče, ali znam da je jako važno u trenutku izbora imati ujedinjene građane za koje ćemo moći glasati, jer mi već godinama unatrag nemamo za koga glasati. Naš glas, glas birača, zbog izbornih manipulacija već godinama ne vrijedi. Ali ja ne mogu odlučivati kako da se to postigne.”

Komentirala je i činjenicu da je na prosvjedima sve više srpske nacionalističke ikonografije i poruka.

“Ne znam zašto se čudimo nacionalizmu u srpskom društvu. Znamo da postoji i da ga treba liječiti. Nacionalizam je postojao i prije protesta, samo što je sada mnogo ljudi izašlo na ulicu, pa je sve postalo vidljivije. Ali, sada je situacija možda i bolja, jer možemo vidjeti kako se nacionalizam razvija, koliko ga je i kako da, kao društvo, od njega ozdravimo. Jer, sada se vidjelo kako nacionalisti u Srbiji imaju jednostavnu strategiju ‘preuzimanja narativa’ i guranja u prve redove kako bi istakli svoje ideje, iza kojih ni sami ne bi mogli stajati”.

O sudbini Mile Pajić i njezinih petoro drugova Nacional je prvi izvijestio potkraj ožujka, nekoliko dana nakon što su se zatekli u Dubrovniku kada je 13. ožujka navečer, dva dana uoči velikog prosvjeda u Beogradu 15., na pet režimskih televizija u Srbiji emitirana tajna snimka njihovog dogovora s još šest aktivista o taktici postupanja na beogradskom prosvjedu. Dan kasnije, 14. ožujka, po nalogu tužiteljstva Srbije u Beogradu je uhićeno šestoro sudionika sastanka: Mladen Cvijetić, Srđan Đurić, Lazar Dinić, Marija Vasić, Lado Jovović i Davor Stefanović. Dio tih ljudi mjesecima je bio u pritvoru, potom u strogom kućnom pritvoru, a nedavno su pušteni, pa će na suđenje 24. studenoga doći sa slobode. Istodobno, u Dubrovniku su, osim Mile Pajić, još nekoliko dana u ožujku ostali Doroteja Antić, Anja Pitulić, Dejan Bagarić, Branislav Đorđević i Jovan Dražić, koji su potom otišli iz Dubrovnika i sve donedavno nisu istupali javno.

Proteklih dana, Mila Pajić objavila je jedan autorski tekst u beogradskom dnevniku Danas i dala nekoliko intervjua medijima u Srbiji; Doroteja Antić, Anja Pitulić, Branislav Đorđević i Jovan Dražić proteklog su tjedna dali intervju zagrebačkom Jutarnjem listu i portalu Lupiga, dok Dejan Bagarić još nije istupio javno. Dio njih je u Hrvatskoj, a ostali najvjerojatnije u nekim drugim članicama EU, i svi su dobili neku vrstu institucionalne zaštite, premda nije točno objavljeno kakve.

Protiv svih tih dvanaest aktivista tužiteljstvo u Srbiji podnijelo je optužnicu zbog pripreme i planiranja rušenja ustavnog poretka i zatražilo pet godina zatvora. Učinjeno je to na temelju tajno prisluškivanog razgovora za koji su Vučićevi režimski mediji u početku tvrdili kako ga je tajno snimio jedan od sudionika, ali se pokazalo da je ta tvrdnja bila laž i izmišljotina: razgovor je snimila Bezbednosno-informativna agencija BIA posve slučajno, u sklopu operacije prislušivanja političara čije ime nije objavljeno, a koju je odobrio predsjednik Višeg suda u Beogradu. No snimak je režim iskoristio da kompromitira organizatore velikog prosvjednog skupa u Beogradu 15. ožujka, objavivši ga 13. ožujka navečer u huškačkoj, zajedničkoj izvanrednoj emisiji čak pet režimskih televizija. Tužiteljstvo Srbije odmah je otvorilo istragu i dan kasnije uhitilo šestoro dostupnih osumnjičenika, dok je ostalih šestoro studenata koji su se u tom trenutku našli u Dubrovniku – među kojima i Mila Pajić – ostalo u nekoj vrsti pravnog vakuuma i nehotičnog egzila koji traje do danas.

Mila Pajić je studentica novinarstva iz Novog Sada i, premda ima tek 22 godine, već je stekla iskustvo s represijom režima koji se bori protiv aktivista jer zahtijevaju vladavinu prava. Zajedno s ostalim studentima koji su doputovali u Dubrovnik, Pajić je do izgona djelovala u sklopu organizirane aktivističke grupe “Studenti protiv autoritarne vlasti STAV”, koja je okupljala angažirane novosadske studente. Oni su u studenome prošle godine bili među prvim pokretačima velikih prosvjeda zbog rušenja nadstrešnice željezničkog kolodvora u Novom Sadu.

Pajić je zajedno s kolegama sudjelovala u nekoliko važnih prošlogodišnjih prosvjeda u Novom Sadu, poput studentske blokade Rektorata tijekom izbora za Studentski parlament Filozofskog fakulteta i prosvjedima protiv eksploatacije litija u Srbiji. Tada ju je osobno napao tadašnji premijer Srbije Miloš Vučević, koji je na društvenim mrežama ustvrdio kako je Pajić “već poznata po nasilju u studentskom kampusu i pljuvanju Srba kao genocidnog naroda, a sada je kao navodni ekološki aktivista isturena da ruši državu”. Zajedno s Doroteom Antić, doživjela je val prijetnji i uvreda nakon što je zajedno sa skupinom aktivistkinja Stava objavila da podržava Rezoluciju o Srebrenici usvojenu prošle godine u UN-u, te da poštuje povijesno utvrđene činjenice. U studenom prošle godine, kada su počinjali prosvjedi zbog rušenja nadstrešnice, Mila Pajić i Doroteja Antić bile su i privedene tijekom jednoga od prosvjeda.

“Važno je naglasiti da je neistina režimska tvrdnja kako je netko od sudionika snimao naš sastanak. Sada je jasno da je sve snimila BIA. Također, režim je gradio narativ da smo pobjegli iz Srbije, što također nije istina, nego smo u trenutku objavljivanja snimke i podizanja optužnice već bili izvan zemlje. Pored toga, ako u ovom suđenju taj korumpirani i politički sud odluči da smo krivi i ako prihvati zahtjev tužiteljstva da nam presudi pet godina zatvora, to znači da ćemo svi mi u svojoj državi imati krivični dosje za nešto što nismo učinili. To je važno razumjeti, jer mi se čini da se govori samo o datumu početka suđenja, kao da se takva suđenja događaju svaki dan”, kazala je za Nacional Mila Pajić, jedna od šestoro političkih egzilanata koji su bili prisiljeni, po svemu sudeći, u EU potražiti zaštitu pred represijom režima koji tvrdi da njihovu zemlju vodi u istu tu EU.

Boris Pavelić (Nacional, foto: Autonomija)