Bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić otkrio je niz do sada nepoznatih podataka o događajima i odlukama koje su prethodile oružanom napadu na Hrvatsku i Domovinskom ratu, te o optužbama kojima ga često obasipaju.
Stjepan Mesić je ispričao kako je u tadašnjem Predsjedništvu SFRJ po svom odlasku, malo prije nego li će se federacija raspasti, ostavio čovjeka od povjerenja, špijuna. Njegov čovjek u administraciji, kazao je Mesić, mogao je slobodno ulaziti u njegov ured iz kojega se dolazilo do prostorije užeg Predsjedništva. Mogao je jasno čuti i snimiti kako Slobodan Milošević postavlja pitanje zašto se JNA nepotrebno zadržava na Vukovaru. Zašto ne obiđe Vukovar i ide prema Zagrebu, direktno?
“Kadijević odgovara: Kad bismo krenuli prema Zagrebu, dok bi čelo kolone došlo do njega, Hrvati, koji su vojno ojačali, tukli bi nas po bokovima i ostalo bi samo čelo, odsječeno, a na taj rizik ne smijemo ići, prepričao je Mesić objašnjavajući kako je njegov čovjek preko Mađarske stizao u Zagreb i informirao ga pa je već drugi dan znao sve o čemu se govori u Predsjedništvu“, ispričao je Mesić.

Na novinarsku optužbu da je inicirao rat u BiH jer je dao ideju da se Tuđman i Milošević 1991. godine susretnu u Karađorđevu gdje je ,navodno, 26. ožujka dogovorena podjela Bosne i Hercegovine, Mesić je kazao:

“Vidite kako ste u krivu. Kažem ja tada Bori Joviću: ‘Želite li vi bosanski teritorij?’ Boro kaže: ‘Ne!’ Želite li Srbe iz Hrvatske? ‘Ne, to su vaši građani’. Ako su naši, idemo pregovarati. Sjesti za stol. Ti i ja, Tuđman i Milošević. Sjednem na avion, odem isti dan u Zagreb, kažem Tuđmanu: ‘Ovi žele razgovor, jesi li ti za?’ Kaže: ‘Jesam, bilo gdje, u zemlji ili inozemstvu’. Vrijeme prolazi, u Zagreb dolaze stručnjaci iz Beograda, iz MUP-a, uspostavljaju direktnu vezu između Tuđmana i Miloševića i oni su svaki dan bili na vezi.“

Unatoč dogovoru, Mesića izbacuju iz igre. Nije bio u Karađorđevu.

“Dogovorili su se i sreli bez mene. Iznenadilo me što je to uopće bilo u Karađorđevu. Kažem Tuđmanu: ‘Slušaj, Franc, zašto u Karađorđevu, tamo nemamo dobre uspomene, iz sedamdesetih godina?’ On meni: Nije važno gdje ću se sresti sa Miloševićem, važno je da vidim što želi“.

Tuđman se navodno sa sastanka vratio “sav ozaren“ , a šef kabineta Hrvoje Šarinić na kartama je pokazao kako je dogovorena podjela. Mesić je, tvrdi, tada pitao “A gdje je tu Alija?“ na što mu je pokojni prvi predsjednik odgovorio “Kad se Srbi i Hrvati slože u škare, tu muslimani nemaju što tražiti“.

“Dakle, nisam ja dogovarao rat, dogovarao sam da ga izbjegnemo“, tvrdi Mesić.

Progovorio je i o tome što je Tuđman zapravo mislio o Miloševiću.

“’Nije nikada ništa loše o njemu rekao. Govorio je da Engleska, Francuska i Rusija podržavaju podjelu BiH i da mi moramo tamo štititi naše interese. Tuđman je bio impresioniran kako Milošević osvaja prostore, a nitko ne reagira. I mislio je da s njim može dogovoriti podjelu Bosne. Kad sam ja u Beogradu, poslije sjednice Predsjedništva, izjavljivao da se granice ne smiju mijenjati, Tuđman bi me odmah zvao i rekao ‘znaš, zaboravio si reći – silom’. Drugim riječima, dogovorom se mogu mijenjati, smatrao je Tuđman“, tvrdi Mesić.

Vukovar je hrvatski Staljingrad

Razgovor za Večernje novosti nije mogao proći bez spominjanja Vukovara koji je Mesić nazvao hrvatskim Staljingradom. Nije želio komentirati pitanje implicira li osuđujuća presuda generalu Anti Gotovini da je time osuđena i tadašnja politika. Ipak, na odgovornost je pozvao Gotovininu obranu.

“Pogriješili su odvjetnici. Vojnike je trebalo braniti vojnički, odvojiti ih od Tuđmanovog plana. Vojnici su bili izvođači, sa zadatkom da se odbaci protivnik do granice“, kazao je Mesić.

“Na mene se obrana ljuti. Ne naročito poznati odvjetnik iz Amerike, našeg porijekla, Luka Mišetić, dobio je 34 milijuna eura za obranu, a Gotovina je osuđen na 24 godine zatvora“, zaključio je Mesić.

Na upit smatra li da je haška presuda generalima Gotovini i Markaču presuda hrvatskoj politici etničkog čišćenja, odgovara:

“Treba biti objektivan. Ako neko proglasi samostalnost na teritoriju jedne države, moraš braniti teritorijalni integritet. Zato je vojna akcija opravdana, ali ne i sve što se u njoj događalo. Dakle, nitko ne tvrdi da nije bilo zločina, za njih se sudilo, sudi se i sudit će se. Ali, da bismo imali dobre, prijateljske odnose, moramo individualizirati krivnju. Nisu Srbi krivi što je Milošević htio mijenjati granice, niti su Hrvati krivi što je Tuđman htio mijenjati granice na račun BiH“.

(danas.net.hr)