Biće riječ o deeskalaciji sukoba. Čim kosovska i srpska vlada odluče da su prioriteti ciljevi održivog razvoja. Ne samo u Zajednici srpskih opština, već i van nje. To ne znači samo finansiranja registracije vozila socijalno-ugroženoj populaciji, već i podrška preduzetničkih ideja i civilnog društva.

Politička kriza najavljena je još krajem septembra 2021. godine. Odmah poslije najave dva prioriteta srpske vlade: borba protiv korona virusa i očuvanje vitalnih interesa Srba na Kosovu i Metohiji. O ekonomskom aspektu nije bilo riječi. Ali, jasan je i korpus indukovanja mira, pa docirajmo zajedno: ako nema brige o nezaštićenim, dva poreska fiskalizma podjednako ne prihvataju izlazak iz ekonomske krize rezidenata i ljudi u migracijama.

Gledali smo trinaesti rođendan SNS-a i marš bagera na ljude, u omnibusu ko zna kog po redu srpskog proljeća. “Destruktorima i fašistima” nazvana je populacija koja je osporavala Rio Tinto masovnim protestima na ulicama. Sada je u toku omnibus srpske jeseni i njenih satrata.

Nego, šta bi s vojnim rokom?

Pamtim razgovor sa Vladimirom Nikolićem, srpskim konzulom u Banjaluci, prije skoro osam godina, na temu izjašnjavanja o vojnoj evidenciji.

„Ako Srbija misli da je naučno-tehnološka sila, onda može organizovati dobrovoljno služenje vojnog roka u državnim institucijama i preduzećima, pa i vojnim, kao radnu obavezu za srednjoškolce i studente“ – rekao sam, dodajući: “pripravnički ispiti, vozački, stanarina, sve od vojske, pa i javna služba”.

Dva mjeseca kasnije već sam slušao iskustva iz Švajcarske. Studentkinje i studenti služe civilni vojni rok od šest mjeseci do najviše dvije godine, radeći u svojoj struci za novac kojim mogu platiti i stanarinu i školarinu, pa i vozački ispit. „I studenti građevine i mašinstva tako osiguravaju pripravnički i potrebno radno iskustvo koje neko revidira“ – govorio je jedan student IT koji vojni rok služi civilnoj službi CERN-a, pred kolegicama koje studiraju dizajn i komunikologiju a civilni vojni rok služe u institucijama švajcarske vlade.

Danas, u srpskom slučaju, naknada za dobrovoljno služenje vojnog roka je manja od 350 eura mjesečno, a evo motivacione poruke ministra: „Mi sad pravimo 10-12 generacija koje ne znaju ništa. Ne znaju da obuku uniformu! I još se ponosimo time! Valjda treba da budemo beskičmenjaci i kilavi, i onda ćemo biti idealna nacija?! Ne mislim da je duh demokratije da imamo nesposobne generacije, nesposobne da odgovore na te izazove“. (Ministar Vučević, ne pojašnjavajući ‘pravljenje generacije’.)

A krajnja analiza o (civilnom služenju) vojnog roka svedena je na: biće riječi o tome, možda. Pa o “pravljenju generacije”, jer ministrov sin služi vojni rok dobrovoljno.

(Autonomija, Foto: N1)