Književnica Lana Bastašić izjavila je večeras u Novom Sadu da u Njemačkoj vlada velika cenzura prema umjetnicima koji izražavaju solidarnost sa stradanjem palestinskog naroda i dodala da se pojačava i represija prema učesnicima propalestinskih protesta.

Lana Bastašić je na književnoj večeri u Studentskom kulturnom centru Novog Sada kazala da joj nije žao što je „izgubila karijeru“ u Njemačkoj, jer se pisanjem ne bavi zbog karijere.

„Bilo bi licemjerno da se bavim ovim poslom, a da me ne zanimaju sudbine konkretnih ljudi“, rekla je ona i navela da mnogi umjetnici otkazuju dolazak u Berlin zbog cenzure.

Dodala je da je Njemačka „u svemu otišla udesno“, a da u Berlinu vlada velika paranoja. „Nešto što su suzbijali dugi niz godina, sada izlazi na površinu“, rekla je.

„Stravično je da mojim prijateljima ovih dana policija upada u stanove i da im zabranjuje da odlaze na proteste. Kada pitaju policajce zašto to rade, oni kažu da samo izvršavaju naređenja. Nažalost, to nas podsjeća na neka mračna vremena“, navela je Lana Bastašić.

Ona je zbog toga što je javno osuđivala zločine koje je Izrael počinio nad Palestincima u pojasu Gaze bila izložena cenzuri u Njemačkoj, gdje je privremeno boravila na književnoj stipendiji.

„Svako ko se solidariše s Palestincima automatski se sumnjiči da je prešutni simpatizer Hamasa“, napisala je Lana Bastašić za britanski Gardijan prije godinu dana.

Ona je u Novom Sadu još rekla da su u Njemačkoj drastično smanjili i budžete za prevođenje književnih djela i dodala da su balkanske književnosti na margini, „kao da ne postoje“.

„S druge strane, naša dijaspora tamo često uživa u nekoj egzotizaciji samih sebe, u toj nekoj nostalgiji koja samo njima nešto predstavlja“, navela je Lana Bastašić.

Govoreći o prevođenju, ona je kazala da je to stvarno veoma težak posao i da misli da imena prevodilaca takođe treba stavljati na naslovne strane knjiga.

„Bilo bi bolje da na svijetu ima manje pisaca, a više prevodilaca“, rekla je ona.

Dodala je da joj je uvijek „išla na živce romantizacija pisanja“, u smislu da „naše najbolje izlazi iz nas, kada same sebe uništavamo“ alkoholom ili nečim još jačim od alkohola.

„To su opasni mitovi, zbog kojih smo izgubili znatno prije vremena neke važne pisce. Taj kliše napaćenog pisca kojem niko ne pomaže, to je stvar koju ne treba romantizovati“, rekla je Lana Bastašić, i kao primjere navela Danila Kiša i Bekima Sejranovića.

Prema njenim riječima, treba da preispitujemo klišee, kao i da preispitujemo „gdje su žene u književnosti, gdje su ’niže’ klase“, a ne da i dalje živimo u mitskim vremenima.

Dodala je da je lijepo vjerovati u utopiju.

„Potrebna nam je utopija i da nešto jurimo, i u redu je da je to blago naivno i djetinjasto, ne treba da to ubijemo cinizmom“, kazala je Lana Bastašić.

Najavila je da će 13. oktobra u Sarajevu biti odigrana premijera predstave koja je rađena po njenom romanu „Uhvati zeca“.

Ispričala je da se puno više povezuje sa gradovima, nego sa državama i sa nacijama, ali je dodala da i gradovi nepovratno mijenjaju lice, i kao primjer navela Barselonu, gdje je živjela i radila.

„Digitalni nomadi dođu u grad i preuzmu ga, cijene porastu i lokalno stanovništvo tu više ne može da živi“, rekla je Lana Bastašić.

Književno veče organizovali su Udruženje studenata književnosti „Uliks“ i SKC Novi Sad.

(Autonomija)