Hoće li Bosna i Hercegovina opstati? Hoće li opet biti rata? Ko će imati prevlast u Domu naroda i hoće li „naših“ biti više nego „njihovih“, pa da ih možemo nadglasati i sačuvati naše nacionalne interese nauštrb njihovih?

A, šta je sa Kosovom? Dokad će Srbi tamo biti mete kosovskog nacionalizma i do kada će skoro cijeli svijet biti protiv Srbije, kriveći je za tenzije na Kosovu? I, šta je s Rusijom? Zašto vrše takav pritisak da Srbija bratskoj zemlji, svom vjekovnom prijatelju, uvede sankcije, kada u zvjerstavima u ratu u Ukrajini, čestito i neutralno stoji sa strane?

Ovo su, otprilike, teme kojima se na dnevnoj bazi bombarduju građani Bosne i Hercegovine te Srbije, odvlačeći im misli od onih „manje značajnih“, poput – hoćemo li uopšte preživjeti sve moguće krize koje nas pogađaju i hoćemo li ikada postati dijelom evropske porodice sa zajedničkom budućnošću i vladavinom prava, daleko od podjela, ratova i neimaštine?

Ne, one prve su, ako je suditi prema ponašanju političkih elita gotovo svih zemalja Zapadnog Balkana mnogo značajnije, pa tako umjesto hljebom, narod uporno hrane podjelama. A, oni, u većini slučajeva, uredno konzumiraju ono što im se servira na pladnju.

No, američke i evropske diplomate u Bosni i Hercegovini, jedni za drugim, uporno upozoravaju da su nacionalizam i podjele koji potenciraju političke elite, zapravo paravan za njihove koruptivne aktivnosti i kamen temeljac za njihov ostanak na vlasti, kako bi, dok se narod koji nije bio te sreće da omasti brk probojem u čarobni krug korupcije, svađa, nastavili grabiti i dijeliti šta se može.

BiH gotovo na dnu u Evropi

Borba protiv korupcije u zemljama Zapadnog Balkana, tvrde mnogi inostrani zvaničnici, postoji samo deklarativno. U zvaničnim izvještajima spominju se kojekakva hapšenja i optužnice vezane za korupciju, provlače se informacije o suđenjima, no epilog u kojem bi neki visoki zvaničnik zaista bio proglašen krivim i za to dobio odgovarajuću kaznu, prosto je nezamisliv, naročito u Bosni i Hercegovini.

Ta zemlja Međunarodni dan borbe protiv korupcije, 9. decembar, dočekuje sa poražavajućim podacima, kao treća najgora u Evropi prema ovogodišnjem Indeksu percepcije korupcije, a 110. od 180 zemalja svijeta. Ocjena je ista kao i prošle godine i najgora je u posljednjoj deceniji, jer Bosna i Hercegovina, za razliku od zemalja okruženja, nije ostvarila nikakav napredak na polju borbe protiv korupcije, prije svega zbog političke opstrukcije ključnih reformi.

Sve češći napadi na kritičare vlasti, koja kontrolira medije, suzbijanje građanskih sloboda, opstrukcija reformi koje bi dovele do transparentnog finansiranja partija i poštenih izbora, izostanak napretka na polju ključnih reformi, prvenstveno zakona o sukobu interesa, javnim nabavkama, finansiranju partija i zaštiti prijavitelja korupcije, blokada reforme pravosuđa i njegova instrumentalizacija i zarobljavanje od vladajućih, u regionalnom izvještaju Transparency Internationala za Istočnu Evropu i Centralnu Aziju, ističu se kao najveći problemi u Bosni i Hercegovini vezani uz korupciju.

„Stanje u Bosni i Hercegovini u kontekstu korupcije se pogoršava iz dana u dan. Prema Indeksu percepcije korupcije koji je najrelevantniji svjetski pokazatelj stanja korupcije u svakom društvu, Bosna i Hercegovina je najlošije pozicionirana država u regionu“, kaže Damjan Ožegović, viši istraživač Transparency Internationala za BiH.

„Zapravo, u cijeloj Evropi lošije su samo dvije države, i to one koje su trenutno obuhvaćene ratom: Ukrajina i Rusija. Na ljestvici koju određuje Indeks percepcije korupcije, Bosna i Hercegovina je jedina država regiona koja već cijelu deceniju bilježi konstantan pad, bez ijedne godine da je zabilježen makar najmanji pomak. Na rezultate Indeksa percepcije korupcije posebno je uticao izostanak bilo kakvog napretka na polju ključnih reformi, prvenstveno zakona o sukobu interesa, javnim nabavkama, finansiranju partija i zaštiti prijavilaca korupcije“, dodao je Ožegović.

Mnogi će za glavnu prepreku borbi protiv korupcije imenovati bh. pravosuđe, a prema Izvještaju o monitoringu procesuiranja korupcije pred sudovima i tužilaštvima u Bosni i Hercegovini 2021, nisu daleko od činjeničnog stanja.

Raste broj prijava, ali i naredbi o neprovođenju istrage

Kada se govori o korupcijskim krivičnim djelima, broj prijava državnom, entitetetskim i tužilaštvu Brčko Distrikta porastao je tokom 2021. godine u odnosu na 2020, no povećan je i broj naredbi o nesprovođenju istrage za korupcijska krivična djela.

Na osnovu dostavljenih podataka značajno je napomenuti da se od ukupnog broja prijava u radu za korupcijska krivična djela njih svega 0,94 posto odnosi na prijave za korupcijska krivična djela visokog nivoa (KTKV), prema definiciji koju je usvojilo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine.

Od ukupnog broja riješenih prijava za korupcijska krivična djela (968), tek devet se odnosi na prijave za predmete korupcije na visokom nivou (KTKV). Dvije prijave su riješene naredbom o nesprovođenju istrage, dok su u ostalim slučajevima otvorene istrage.

Od 18 riješenih istraga za korupcijska krivična djela na nivou Tužilaštva BiH, čak 10 ih je riješeno obustavom istrage, a ako se govori o osuđujućim presudama za korupcijska krivična djela na visokom nivou, od 227 osuđujućih presuda za korupcijska krivična djela tokom 2021. godine, njih samo pet se odnosi na presude na visokom nivou.

I kada se izrekne osuđujuća presuda, pitanje je šta ona znači. Čak 59,9 posto osuđujućih presuda za korupcijska krivična djela su presude sa uslovnom osudom, dok je u 5,2 posto slučajeva osuđujućih presuda izrečena novčana kazna.

Od ukupnog broja donesenih pravosnažnih sudskih presuda za korupcijska krivična djela samo je 41 odluka sa krivičnopravnom sankcijom zatvora, što predstavlja tek 27,8 posto zatvorskih kazni u ukupnom broju pravosnažno osuđujućih presuda.

“Ako se bavi korupcijom, pravosuđe u Bosni i Hercegovini uglavnom se bavi sitnom korupcijom, dok se ona na visokom nivou rijetko ili nikako ne procesuira, a da bi se to promijenilo potrebna je potpuna reforma pravosuđa”, kaže Ožegović, koji se slaže da je ono najveći krivac za crnu sliku Bosne i Hercegovine po pitanju korupcije.

‘Pravosuđe postalo izbor problema’

„Ta reforma je potpuno blokirana, a pravosudni sistem instrumentalizovan i zarobljen te zahtijeva potpuno reformisanje i provođenje temeljnih provjera nosilaca pravosudnih funkcija kroz procese lustracije. Zakonodavna vlast u Bosni i Hercegovini tokom čitavog ovog mandata klinički je mrtva, a s druge strane, djelovanje izvršne vlasti na svim nivoima bilo je u najvećoj mjeri usmjereno na izvlačenje javnih resursa, koji su korišteni za lično bogaćenje i utvrđivanje vlasti vladajućih partija“, kaže Ožegović.

„Korijen problema je, dakle, svakako pravosuđe koje je, umjesto da bude ključni nosilac borbe protiv korupcije, i samo postalo izvor problema i uz ozbiljne afere koje su potresale sve pravosudne institucije u minulom periodu očigledno je da nije u stanju da se izbori ni sa korupcijom u svojim redovima“, dodao je, uz opasku da bi „trenutno rješenje bi bila lustracija“.

„I to na način da se izvrše trostruke temeljne provjere nosilaca svih pravosudnih funkcija: njihovih ličnih kompetencija, njihovih imovinskih kartona i njihovih pozadinskih veza. Upravo u pozadinskim vezama je možda ključ problema, budući da postoje ozbiljne indicije da je pravosuđe zarobljeno od strane političkih i drugih elita. Samo zdravo i nezavisno pravosuđe može pomoći našem društvu da se suzbije pošast korupcije, a posebno procesuiranjem slučajeva visoke korupcije čime bi se pokazalo da ne postoje nedodirljivi i čime bi se ispunila svrha kažnjavanja, a to je da se izrazi društvena osuda, razvija i jača odgovornost i svijest kod građana o opasnosti i štetnosti krivičnih djela i opravdanosti kažnjavanja, te neophodnosti poštovanja zakona“, tvrdi Ožegović.

‘Srbija zarobljena u interesima uskog broja ljudi’

Kada je riječ o Srbiji, u Izvještaju Evropske komisije iz oktobra 2022, ova zemlja je u dijelu koji se odnosi na pravosuđe i osnovna prava, borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, dobila ocjenu dva – od maksimalnih pet.

Za pohvalu nije niti podatak o Globalnom indeksu percepcije korupcije, gdje Srbija nije zabilježila napredak, već je ostala na najnižem rezultatu od 2012. godine.

Srbija je ozloglašena jer se smatra hibridnim režimom sa jakim uticajem na medije i uznemiravanjem kritičara te nepoštenim izborima, navodi se u Izvještaju, u kojem se spominju i nedostatak transparentnosti oko inostranih investicija, te stranačko podrivanje nezavisnosti sudova.

Zlatko Minić iz organizacije Transparentnost Srbija kaže da je ta zemlja zarobljena u ekoomskim interesima uskog broja ljudi zbog čega je istinska borba protiv korupcije nemoguća.

„Mi imamo jedan veliki problem koji je prepreka da se nešto promeni, a to je da imamo državu zarobljenu u ekonomske interese uskog kruga vladajućih ljudi. Svaki taj pojedinac treba sebi postaviti pitanje da li bi se odrekao nečega što mu donosi izuzetnu korist radi nečega što je prično fluidno u državama ove regije. Ovde se izbori dobijaju podelom poklona, pričama o novom asfaltu ili pritiskom na birače. To je problem. Možemo pričati o nekoj deklarativnoj političkoj volji za borbu protiv korupcije, ali i o njoj se sve manje priča. Čak se u jednom trenutku govorilo da je ona završena, da je dobijena. A onda ide priča o asfaltu, o Kosovu…“, priča Minić.

U Srbiji se, dodaje, mnogi slučajevi vode pod borbom protiv korupcije, ali u stvarnosti, to je daleko od istine.

„MUP Srbije mnoga krivična dela veže uz korupciju, mada ona nemaju nikakve veze sa javnim sektorom. Tako imamo saopštenja da je uhapšena neka osoba iz privatne firme zbog pronevere nekoliko hiljada eura, i to ulazi u njihovu borbu protiv korupcije. Miroslav Mišković se nazivao najvećim generatorom korupcije, ali na kraju je praktično osuđen za poresku utaju i podsticanje na poresku utaju. Ako govorimo o stvarnom gonjenju zaista koruptivnih krivičnih dela, dovoljno je pogledati Nacionalnu strategiju za borbu protiv korupcije iz 2013. Današnji statistički parametri su ispod onih početnih. Pitanje je da li je korupcija u Srbiji u međuvremenu nestala, pa se nema šta istraživati, ili imamo loše rezultate“, govori Minić.

„U Srbiji se danas najveće javne nabavke za projekte provode bez javnih poziva. Jedan od najvažnijih i najsnažnijih antikoruptivnih mehanizama trebalo bi biti vođenje nezakonitog bogaćenja javnih službenika kao krivičnog dela, kako je bilo predviđeno Strategijom, no to nije urađeno. Umesto toga, usvojen je nekakav zakon o poreklu imovine koji u stvari nije antikoruptivni, već poreski zakon i praktično legalizuje nešto što bi moglo predstavljati dobit proizišlu iz korupcije“, dodaje.

Lijek za Srbiju je, tvrdi, ponovna izgradnja temelja pravne države.

„Koren problema sa korupcijom je taj da ovde, ne da nema pravne države, nego da nema države, toliko su razmontirane institucije. Vlada radi 6-7 meseci u tehničkom mandatu, Skupština izgleda kao pijaca na kojoj se ne može čuti ozbiljna rasprava o zakonima. Jedan od problema u Srbiji je i to što su i sami građani uključeni u koruptivni sistem. Dele im se pokloni u kampanjama, pare iz helikoptera, tu su darovi za penzionere i studente, zapošljava ih se preko partija, učestvuju u podeli javnih dobara… Dakle, ovde prvo treba iskopati nove temelje pravne države, ali ko to može da uradi je pitanje za milion dolara. Odnosno, za šest miliona birača“.

Poboljšanje u Crnoj Gori, S. Makedoniji i na Kosovu

Kada je riječ o ostalim zemljama regije Zapadnog Balkana, jedina zemlja čiji je indeks iznad globalnog prosjeka od 43, je Crna Gora (46), koja bilježi napredak.

U Izvještaju Delegacije EU-a u Crnoj Gori navodi se da je za zemlja postigla ograničen napredak, te da je bilans rezultata u prevenciji korupcije poboljšan, ali i da Podgorica mora poboljšati bilans u odnosu na istrage, krivično gonjenje i pravosnažne presude u borbi protiv korupcije, uključujući onu na visokom nivou.

Blagi napredak je zabilježilo i Kosovo, koje se sa 104. popelo na 87. mjesto Globalnog indeksa, te dijeli poziciju sa Sjevernom Makedonijom, koja je također napredovala.

I dok su te dvije zemlje ostvarile određeni napredak, prvenstveno zbog procesuiranja krupnih afera i visokih zvaničnika, to se u Bosni i Hercegovini gotovo nikako ne dešava zbog, kako navode autori Globalnog indeksa, zarobljenog pravosudnog sistema.

(Al Jazeera)