Rusija i Kina spremno koriste oklijevanje Zapada i šire svoj utjecaj na Balkanu kroz razne sektore, bilo da se govori o infrastrukturi, pozajmicama ili o ‘vakcinskoj diplomatiji’ iz vremena pandemije korona virusa, navodi za Al Jazeeru Jens Bastian sa Njemačkog instituta za međunarodne i sigurnosne poslove.

Ovaj saradnik Centra za primijenjene turske studije za naš portal ukazuje kako je na Balkanu porasla svijest o utjecaju Moskve u regiji nakon ruske invazije na Ukrajinu, te kako je veći dio poluotoka stao uz Zapad i podržao Kijev bilo vojno ili ekonomski, ali da su ostala uporišta u Beogradu i Banjaluci.

Govori kako bi posljednja dešavanja na Kosovu, te podrška Kremlja Srbiji u nepriznavanju nezavisnosti Kosova, trebali biti signal za pet članica Europske unije da prizna nezavisnost Kosova.

Da li su Balkan i Europa generalno svjesni koliki je ruski utjecaj u ovoj regiji? U kojim segmenta se života utjecaj Rusije najbolje evidentira?

– Nakon ruske invazije na Ukrajinu, svijest o utjecaju Moskve na Zapadu Balkana je značajno porasla u državama te regije. Većina vlada razvija i provodi kontra-strategije kako bi se takav utjecaj smanjio. To se naročito vidi u području energentske ovisnosti – primjer je uvoz prirodnog gasa, goriva i nuklearne tehnologije – većina država pronalazi alternativna rješenja kako bi umanjila izloženost ka Rusiji.

Ova potraga za alternativama uključuje novi nivo bilateralne i regionalne saradnje koja ističe obećavajuću činjenicu: vlade od Tirane, preko Skoplja do Podgorice se udružuju sa susjednim Atinom, Sofijom i Zagrebom kako bi iskordinirale svoje potrebe u sferi energentske infrastukture. Vidljivi izuzeci ovog razvoja situacije su Srbija i bh. entitet Republika Srpska.

Neki stručnjaci smatraju kako bi, da je Rusija uspjela u nakani da pobijedi u prvim sedmicama ili mjesecima invazije na Ukrajinu, Balkan mogao biti nova meta ili novo žarište? Slažete li se s tim?

– Ne, države koje bi bile najviše u opasnosti da je Rusija brzo vojno pobijedila u Ukrajini su Poljska, tri baltičke države (Estonija, Litvanija, Latvija) i Moldavija.

Nakon početka ruske invazije u Ukrajini, četiri države Zapadnog Balkana koje su članice NATO-a, dakle Albanija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Hrvatska (posljednja je i članica EU i eurozone) su zauzele proaktivni stav u podršci Ukrajini vojnom pomoći, zajedničkim umanjenjem ovisnosti o Rusiji i podrškom ekonomskim i finansijskim sankcijama Rusiji. Najbliži saveznici (ruskom predsjedniku Vladimiru) Putinu na Zapadnom Balkanu ostaju Srbija pod predsjednikom Aleksandrom Vučićem i entitet bosanskih Srba Republika Srpska pod predsjednikom Miloradom Dodikom.

Ono što mene najviše zabrinjava u regiji je Kosovo. Eskalacija koju vidimo posljednjih nekoliko dana ističe koliko se duboka politička polarizacija hrani izbijanjem nasilja koje se ponavlja. Neprestana ruska podrška Srbiji i njenom nepriznavanju državnog suvereniteta Kosova trebala bi dovesti do promjene stavova pet članica Europske unije koje odbijaju zvanično priznati kosovsku nezavisnost.

Ekonomija i mediji su omiljene alatke ruskog utjecaja. Da li je to vidljivo na Balkanu?

– Kada govorimo o ekonomskom djelovanju, ruski utjecaj na Zapadnom Balkanu se najbolje vidi u sektorima energetike, turizma, u određenom dijelu finansijske domene, te u djelovanju medija, bilo da je riječ o tradicionalnim kao što je TV ili reklamiranje, bilo da je riječ o digitalnim platformama. Ovaj utjecaj je najviše koncentriran u Srbiji i dijelovima Bosne i Hercegovine.

Iz moje tačke gledišta, ruski kapacitet utjecaja je najjači u političkoj opstrukciji, kampanjama dezinformiranja dok pokušava gurnuti ili zadržati Beograd i Banjaluku u ruskoj orbiti. To se reflektira u odbijanju Srbije i Republike Srpske da ne usvoje nijedan od paketa sankcija koje je Europska unija nametnula Rusiji nakon invazije na Ukrajinu.

Rusija i Kina su jako brzo ponudile Balkanu pomoć i usluge tokom pandemije koronavirusa, brže od Zapada. Koliko je to utjecalo na njihov imidž na Balkanu i u Europi?

– Rusija, a Kina naročito, su iskoristile situaciju tokom ranih faza pandemije COVID-a. Prvo je to bilo preko maski, a potom preko vakcinske diplomatije u državama Zapadnog Balkana. Početno oklijevanje EU da osigura državama regije zaštitne maske stvorilo je priliku koju je posebno dobro iskoristila Kina.

Slanje kineskih vakcina Balkanu koje je potom uslijedilo bilo je logičan nastavak ovog strateškog istupa. To je za posljedicu omogućilo Pekingu i Moskvi da naprave uporište u zdravstvenim i farmaceutskim sektorima ovih država. Peking je stalno pokazivao svoje djelovanje kao situaciju u kojoj ne može izgubiti i ostvario značajan reputacijski kapital u regiji svojom diplomatijom maski i vakcina.

Kada već govorimo o Kini, zašto je balkanska regija interesantna ovoj azijskoj državi i kako se očituje kineski utjecaj na Balkanu?

– Geopolitička i geoekonomska dinamika kojom je Kina postala veliki igrač na Zapadnom Balkanu ne treba nikoga iznenađivati. Kinesko djelovanje kroz infrastrukturu i aranžmane pozajmljivanja kroz Inicijativu Pojasa i Ceste (BRI), zajedno sa djelovanjem kroz takozvanu vakcinsku diplomatiju u Albaniji, Sjevernoj Makedoniji, Srbiji, BiH, Grčkoj i Turskoj, prikazuju odlučnost Pekinga da se nametne kao ‘odgovorna sila’ u razvoju na zapadu Balkana i jugoistoku Europe.

No, ova odlučnost također počiva na omogućavanju lokalnog djelovanja. Spremnost vlada i korporativnih predstavnika u Tirani, Beogradu, Skoplju, Banjaluci, Atini i Ankari u protekloj deceniji da proaktivno traže kineske investicije je dokaz tomu. Kineska izgradnja mostova i autoputeva, kupovina luka, investicije u rudnicima bakra i obimno pozajmljivanje za infrastrukturne projekte – sve ovo ne bi bilo moguće da su lokalne zajednice oklijevale u otvaranju vrata i traženja veza sa Pekingom.

Općenito, da li su Europa, EU i SAD u dijelu novije historije zaboravili regiju Balkana, što su iskoristili igrači kao što su Moskva, Peking, Ankara, Teheran…?

– Oktobra ove godine će Inicijativa Pojasa i Cestre (BRI) proslaviti svoju desetu godišnjicu. Više od 140 država se pridružilo ovoj inicijativi. Tek deset godina kasnije Europska komisija predstavlja svoju alternativu kineskom BRI, a to je Global Gateway (Globalni Put, GG).

Premda su neke inicijative iz ovog projekta objavljene, GG (još) nije u poziciji da se takmiči sa BRI u Europi, niti bilo gdje drugdje. Niti je brojne države ne smatraju održivom alternativom BRI-ju. Idalje joj manjka finansija, kredibilnosti i vidljivosti na terenu. Države Zapadnog Balkana ne žure da učestvuju u Global Gatewayu i ostaju spojene na BRI.

Da li se može govoriti o nekoj budućnosti Balkana u kojoj Istok neće utjecati na regiju protiv Zapada?

– Historijski i kulturalno govoreći, istočni utjecaji su uvijek bili prisutni na Zapadnom Balkanu. To je fascinantna i povremeno zbunjujuća karakteristika regije u kojoj su države mijenjale imena, granice, povezivale se i udaljavale od većih tijela kao što su Rusija, bivši SSSR, kina i nekadašnje ‘nesvrstane’ zemlje, povezivanjem sa SAD-om i nepotpunom integracijom u EU.

Istočni utjecaji su vidljivi u muzici, arhitekturi, kulinarskim tradicijama i jeziku. Oni su konstanta u svakodnevnom životu Zapadnog Balkana. Danas se vodi velika debata o tome koliko daleko i duboko idu politički ekonomski faktori sa istočnjačkim karakteristikama u šest država koje sačinjavaju Zapadni Balkan?

(Al Jazeera, foto: Pixabay)