Milion novozaposlenih u regionu do 2020. godine je plan iza kojeg su stale sve države regije i koji bi prvenstveno trebalo da visokoškolcima omogući da dođu do posla. Taj plan sa ostalim dijelovima Strategije za razvoj Jugoistočne Evrope u Podgorici su prezentovali predstavnici Savjeta za regionalnu saradnju.
No, pitanje je koliko su nova zapošljavanja i drugi ciljevi ove regionalne inicijative ostvarivi pod pritiskom ekonomske krize u zemljama Zapadnog Balkana, i koliko su samo spisak lijepih želja koji će ostati mrtvo slovo na papiru?
Prema tome, reklo bi se veoma ambicioznom planu Savjeta za regionalnu saradnju o kome su konsultovane sve vlade u regionu zaposlenost u zemljama regije bi sa 39 odsto porasla na 44 odsto, dvostruko bi bio uvećan ukupni regionalni trgovački promet – sa sadašnjih 94 na 210 milijardi EUR, bruto domaći proizvod po stanovniku u regionu sa 36 odsto na 44 odsto prosjeka EU.
Mladena Dragaševića koji je šef za izgradnju ljudskih potencijala u Savjetu pitali smo koliko bi prema strategiji do 2020. godine trebalo da bude novozaposlenih u regionu a koliko od toga u Crnoj Gori
“Regionalna strategiaj predviđa otprilike million novih radnih mjesta u Jugoistočnoj Evropi. Srazmjerno veličine populacije u Crnoj Gori moglo bi se doći do onog broja koji bi se odnosio na Crnu Goru. Vjerujte da ne znam tačan broj u ovom trenutku.”
Planirano je i povećanje broja visokoškolaca za 300 hiljada koji bi posao našli u brojnim oblastima .
,,Na primjer u oblasti očuvanja zaštite životne sredine, uključivanje kulturnih i kreativnih industrija. Strategija bi trebalo da dovede do boljeg povezivanje obrazovnih sistema sa zahtjevima tržišta radne snage i kroz tu sveobihvatnu akciju bi se došlo do ostvarivanja cilja – rastu i razvoju koji će doprinijeti poboljšanju kvaliteta života ljudi u našem dijelu Evrope.”
Da li su ti planovi ostvarivi u onom procentu i broju visokoškolaca koji bi se odnosio na Crnu Goru u društvu sa još šest zemalja regiona kada već sada na Birou rada osam hiljada onih sa fakultetskom diplomom nema posla.
Pomoćnik ministra ekonomije Goran Šćepanović odgovara na pitanje da li je plan o zapošljavanju desetina hiljada visokoškolaca do 2020 . godine samo spisak lijepih želja ili nešto što je ipak realan cilj:
“Ne može se govoriti o spisku želja već o nečemu što su realni pokazatelji. Neki od pokazatelja u Strategiji do 2020 su čak i manji u odnosu na neke pokazatelje iz Strategije razvoja do 2010. godine. Tako da je uzeta u obzir ekonomska kriza kao i ostali pokazatelji. Sve ono što je strategijom dato trebalo bi da u daljem radu u svim državnim institucijama u svim državama regiona da bude uključeno u nacionalne programe i projekcije kako bi se postigli zajednički ciljevi kao što su dalji razvoj , zapošljavanje i prosperitet u regionu.”
Budućnost zapošljavanja, bar kada je Crna Gora u pitanju je neizvjesna a trenutno ne da nema novih zapošljavanja već mnogi zaposleni gube posao pod pritiskom ekonomske krize i propalih privatizacija . Srđa Keković iz Unije slobodnih sindikata smatra da su projekcije o novom zapošljavanju nešto što je moguće ali u dalekoj budućnosti dok je aktuelni trenutak poražavajući za radnike u Crnoj Gori:
“Preko osam hiljada samo visokoškolaca se nalazi na Birou rada a to samo svjedoči da sistem obrazovanja ne prati potrebe privrede. Sa druge strane u privredi nemamo investicije u nova radna mjesta. Dakle, kompletan proces privatizacije u posljednjih 20 godina samo nam je donio zatvaranje radnih mjesta a ne otvaranje novih. Na žalost vlada ništa konkretno nije učinila da se taj investicioni ciklus obnovi . Postoje očekivanja da gradnja auto puta kao kapitalnog objekta i neke privatizacije kao što je ona u Kumboru, da će donijeti nova radna mjesta. Mi želimo da vjerujemo u to ali je to ipak neka daleka perspektiva.”
Nacrt strategije će, nakon Podgorice, u ponedjeljak biti predstavljen u Sarajevu, u utorak u Zagrebu, a u srijedu u Beogradu. Predstavljanje Nacrta strategije u Tirani planirano je za 1. oktobar, dok su prezentacije u Skopju i Prištini održane početkom sedmice.
(Predrag Tomović, Slobodna Evropa)