Dok je jedan dio Bosne i Hercegovine negodovao zbog poraza Donalda Trumpa, onaj drugi, kojem je mnogo više stalo do opstanka, državnosti, političke stabilnosti i ekonomskog prosperiteta države, radovao se pobjedi Josepha Bidena na predsjedničkim izborima u SAD-u 2020. godine.

Čovjek koji je u svojstvu senatora tokom rata u Bosni i Hercegovini posvetio mnogo vremena zagovaranju probosanskih ciljeva, postao je najmoćniji čovjek na svijetu, pa su oni u BiH valjda s očitim razlogom očekivali konačni kraj višegodišnjih političkih turbulencija u zemlji pod nadzorom moćne oštrice dokazanog bosanskohercegovačkog prijatelja. Biden će, vjerovalo se, napraviti oštar zaokret u odnosu na Trumpa kada je riječ o balkanskoj problematici, utišati maligne glasove, ojačati suverenitet i državnost Bosne i Hercegovine… i šta sve ne, u plejadi lažnih nada koje su, kako je vrijeme prolazilo – blijedile.

Četiri godine poslije, u sutonu svog predsjedničkom mandata, Biden na umu ima preča posla – dva rata u kojima SAD na ovaj ili onaj način učestvuje, kinesku ekspanziju, domaće probleme, a stiče se dojam da je Bosna i Hercegovina u svoj toj zbrci koja je odjekivala zidovima Bijele kuće, ostala na periferiji prioriteta američke administracije.

‘Povećanje ustupaka Srbiji’

Istina, SAD je radio na deeskalaciji političkih napetosti, sankcionirao one koji prijete opstanku Bosne i Hercegovine ili koji im pomažu, na neke se načine borio protiv malignog ruskog uticaja u BiH, slao bezbrojne poruke i saopćenja podrške, ali u konačnici postavlja se pitanje kako bi se sve to moglo ocijeniti. Da li je to bilo dovoljno?

„Smatram da uvijek treba napraviti razliku između Bidena, kao predsjednika, i njegove administracije kao šireg pojma koji obuhvata institucije izvan Bijele kuće, posebno State Department“, mišljenje je Ismaila Ćidića, predsjednika Bosnian Advocacy Centra (BAC), sestrinske organizacije advokatske grupe USABiH (United Strategic Alliance for Bosnia and Herzegovina), istraživača u oblasti vanjske politike i međunarodnih odnosa i bivšeg studenta prestižnog američkog Univerziteta Duke.

„Vrlo je upitno da li se u Ovalnom uredu uopće značajnije diskutovalo o Zapadnom Balkanu u protekle četiri godine. Biden i njegov najbliži tim su bili zaokupljeni oporavkom nakon pandemije i visokom inflacijom, a njegov mandat su obilježili i rastuće rivalstvo s Kinom te ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku. State Department je općenito nastavio s politikom udovoljavanja Srbiji kao najvećem igraču na Zapadnom Balkanu kojeg SAD vidi kao centralnu osovinu stabilnosti. U nekim situacijama State Department je i povećao ustupke Srbiji iako je ona nastavljala destabilizirati prilike u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, te čak podržala i teroristički napad na Kosovu 2023. godine“, stav je Ćidića.

I inostrani eksperti koji su upoznati sa stanjem na Zapadnom Balkanu, godinama upozoravaju na američke propuste u politici prema Zapadnom Balkanu. Istina, SAD je uveo sankcije mnogim pojedincima i firmama s kojim su u vezi, počev od predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodika čime je nanio težak udarac njihovim finansijama, ali stručnjaci su složni da je trebalo otići i dalje od toga.

Daniel Serwer, profesor sa Univerziteta Johns Hopkins u SAD-u, svih ovih godina upozorava na to da je Bidenova politika prema Balkanu loša. Jednom riječju, opisao ju je kao – „neuspjeh“.

‘Propast’ američke politike

Serwer je stava da je Biden morao učiniti mnogo više unutar same Bosne i Hercegovine.

„SAD je nedvosmisleno osudio opredjeljenje (predsjednika bh. entiteta RS Milorada) Dodika za otcjepljenje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine i sankcionirao ga, ali Washington je tolerirao, pa čak i podržavao prisutnost njegove stranke u državnoj vladi. Umjesto toga, ona je odabrala zbacivanje glavne bošnjačke stranke sa vlasti. To nije bio dobar način suprotstavljanja srpskom i ruskom utjecaju“, govori Serwer.

Jedna od teza koju američki profesor zagovara je „udovoljavanje“ Beogradu, što je jedan od faktora zbog kojih u Bosni i Hercegovini nije mnogo drugačije nego za vrijeme Trumpa.

„Balkanska politika tokom ove četiri godine delegirana je State Departmentu i američkim ambasadorima u balkanskim prijestolnicama. Pokušali su umiriti Beograd kako bi oslabili njegove veze sa Rusijom i natjerali ga da ‘prigrli Zapad’. Ta je politika propala. Niti kupovina francuskih ratnih aviona niti prodaja municije Ukrajini nisu znak kretanja Srbije prema Zapadu“, kaže Serwer za Al Jazeeru.

„I jedno i drugo su potezi koji prvenstveno idu u korist Srbije. Za regiju je daleko važnija sve veća podrška Beograda srpskom svjetonazoru i ruska infiltracija u njegove sigurnosne službe. Prošle godine Beograd je oteo kosovsku policiju s teritorija Kosova, organizirao pobunu protiv NATO-vih trupa i sponzorirao teroristički napad na sjeveru Kosova. Predsjednik Vučić dobio je autokratske ovlasti i ograničena ljudska prava. To nisu znakovi da se zemlja kreće na zapad. Litij koji bi Srbija jednog dana mogla ponuditi svjetskom tržištu također nije dobar razlog za toleriranje srpskog iredentizma, ruskog uticaja i represije ekoloških protesta“, kaže Serwer, koji je nezadovoljan i američkim odnosom prema Crnoj Gori i Kosovu.

„Crna Gora je izgubljena, barem za sada, za ljude koji tvrde da su proevropski nastrojeni, dok se stežu veze (Podgorice) sa Moskvom i Beogradom. Dijalog Beograda i Prištine proizveo je samo male dogovore i puno konfuzije. Američka odluka da zajednica općina sa srpskom većinom bude prioritet, nije donijela ništa“, ocjenjuje.

Nepoželjne građanske vrijednosti

Da će Biden lično biti angažiran u Bosni i Hercegovini, i općenito na Zapadnom Balkanu, tvrdi Ćidić, bilo je nerealno očekivati.

„Ono što je njegov tim morao uraditi, a što su propustili iskomunicirati i bh. zvaničnici, je baziranje osnovnih principa njihove vanjske politike na Bidenovim dugogodišnjim stavovima o našem dijelu svijeta. Biden je još od 1990-ih bio jasan o genocidu i počiniocima genocida u Bosni i Hercegovini, bio je jasan da BiH treba biti zasnovana na građanskim vrijednostima, te da je od najvećeg američkog interesa to da BiH mora biti zaštićena od bilo kakve potencijalne agresije u budućnosti.

Strategija koju je State Department implementirao protekle četiri godine bila je suprotna tim principima. Danas je gotovo nemoguće čuti američke zvaničnike da govore o tome ko su bili počinioci genocida. Građanska država postala je nepoželjan pojam među zvaničnicima State Departmenta zaduženim za naš dio svijeta, a o tome koliko je Bosna i Hercegovina sigurna od svojih susjeda najbolje je vidjeti na primjeru Crne Gore i Kosova“, kaže Ćidić.

Američki stručnjak Kurt Bassuener, ekspert Centra za demokratizaciju politike iz Berlina, ocjenjuje da je politika Zapada na Balkanu „propadala na štetu građana“ i mnogo prije Trumpa.

„Bidenova odgovornost za politiku njegove administracije je apsolutna – ‘dolar ovdje prestaje’, kako je to slavno rekao njegov prethodnik Harry S. Truman prije gotovo 80 godina. Trebalo mi je neko vrijeme da dođem do zaključka da osnovno političko usmjerenje prema Bosni i Hercegovini i široj regiji također dolazi sa samog vrha – jer sam se također nadao da će Bidenovo predsjedništvo biti barem restorativno prema prethodnim dvostranačkim osnovama – svetost postojeće granice, sigurnosne garancije, poštivanje demokratskih vrijednosti i načela nakon rušenja Trumpa“, govori Bassuener.

„Bojim se da se pokazalo da je Bidenova koncepcija američkih interesa drugačija, više multilateralna (među uspostavljenim demokratijama) verzija ‘Amerika na prvom mjestu’. To je bilo vidljivo u tome kako se pristupilo prvom Samitu za demokratiju 2021. godine – i ko je bio pozvan u prvom valu. Umjesto da bude primarno fokusiran na borbu za demokratiju unutar zemalja, radilo se na odbrani postojećih demokratija Zapada, dok se tražilo usklađivanje drugih zemalja, u (američkom) geopolitičkom suprotstavljanju Kini i Rusiji“, dodaje.

‘Trebalo više vojnih mišića’

Govoreći o samoj Bosni i Hercegovini, Bassuener je stava da je SAD, uz ekonomske, trebao na Balkanu pokazati i više vojnih mišića.

„Sankcije Dodiku i njegovoj mreži su dobre, ali Evropska unija nije slijedila taj primjer, jer je Viktor Orban Dodikov saveznik, kao i saveznik (srbijanskog predsjednika Aleksandra) Vučića, i Moskve, i Pekinga, i Trumpa. Najbolji način da se radikalno ograniči Dodikov uticaj je povećanje prisutnosti EUFOR-a i, ako je potrebno, NATO-a u Bosni i Hercegovini, uključujući Brčko, ali i Krajinu i Hercegovinu. Snaga trupa trebala bi biti brigada (oko 5.000 vojnika), sa helikopterima, oklopnim i specijaliziranim jedinicama za borbu protiv nereda itd. Vjerujem da američke i britanske trupe moraju biti dio te jednačine.

Poruka u Bosni i Hercegovini, ali i cijeloj regiji trebala bi biti da nećemo dopustiti nikakvo nasilje niti promjenu granica koje mi u SAD-u (i većini EU-a) priznajemo, uključujući i suverenitet Kosova. To ne bi donijelo reforme, ali bi dalo prednost onima u svakoj od ovih zemalja koji žele stvarnu demokratiju, vladavinu prava, mir i istinski dugoročni prosperitet. Sadašnja politika naglašava građanima Zapadnog Balkana da ti faktori koji osiguravaju njihovo dostojanstvo i budućnost nama Amerikancima (i zapadnjacima) nisu važni“, priča Bassuener.

Poput Serwera, i Bassuener tematiku usmjerava na važnost Srbije.

„Daniel Serwer prisjetio se da je, posljednji put kada je svjedočio u senatskom Komitetu za vanjske poslove u kojem je sjedio Biden (dakle najkasnije 2008. godine), jedina tačka oko koje se on i Biden nisu slagali bila primjena uslova EU-a na Srbiju. Serwer je rekao da će Srbija morati ispuniti sve kriterije, a Biden je na to odgovorio: ‘Želim da Srbija bude zaključana u procesu EU-a’. Taj način razmišljanja bio je vidljiv posebno u njegovoj posljednjoj posjeti regiji kao potpredsjednika 2016, kada je Vučić tamo već vodio glavnu riječ… i još uvijek je“, kaže Bassuener.

„Na mojim vlastitim sastancima s višim dužnosnicima SAD-a u Washingtonu, počev od 2021. i tokom prošlog ljeta, sve potvrđuje tu interpretaciju: da bi SAD želio vidjeti da EU primi sve zemlje Zapadnog Balkana što je prije moguće. A u međuvremenu se pokušava osigurati odnos s onim što se smatra geopolitičkim centrom regije, Srbijom, i odlijepiti je od Moskve (i Pekinga). Vučić je na tome dobro profitirao. I cijeli Zapad igra tu igru. Dakle, regionalni utjecaj i moć Srbije samo su porasli. Teško ćete naći bilo kakvu kritiku ili čak spominjanje ‘srpskog sveta’ u javnim diplomatskim izjavama američkih ili evropskih i britanskih zvaničnika”, priča Bassuener.

‘Geopolitika neposrednih interesa’

“Dakle, zemlje na beogradskom meniju – Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora i Sjeverna Makedonija – osjećaju taj pritisak. Rusija ima koristi od svega toga, a da se uopće ne mora puno naprezati. I Srbija i Zapad rade najveći dio posla. A u ovoj utakmici igraju i Hrvatska i (lider HDZ BiH Dragan) Čović. Dakle, radi se o promašenoj, kratkovidnoj politici koja se temelji na neposrednim nastojanjima (kritične sirovine, ‘stabilizacija’, kupovina oružja za Ukrajinu) bez ikakvog ozbiljnog strateškog razmišljanja. Biden je imao priliku voditi geopolitiku vrijednosti, ali je izabrao geopolitiku neposrednih interesa. U tom smislu, pozicija SAD-a je više nalik onoj kakva je bila prema zemljama u razvoju tokom Hladnog rata, a ne položaju u Evropi u to vrijeme“, zaključuje.

Na pitanje šta je Biden morao učiniti, a nije, Serwer je rekao da bi „volio vidjeti mnogo usklađeniji napor protiv Dodika i Čovića, dvojice vodećih etnonacionalista koji još uvijek drže vlast u Bosni i Hercegovini“.

“Također bih želio vidjeti provedbu odluke Sejdić/Finci i podršku neriješenoj odluci Kovačević. Neobjašnjivo je zašto Washington nije spriječio Visokog predstavnika da podnese žalbu u tom slučaju, koju obećava projekat liberalne demokratske budućnosti za Bosnu i Hercegovinu. Ponovno pisanje dejtonskog ustava kako bi se omogućila ta budućnost, trebao bi biti cilj sljedeće američke administracije“, stava je američki ekspert za Balkan.

No, nije sve do SAD-a, tvrdi Ćidić, već i do Bosne i Hercegovine, koja, kako kaže, nije iskoristila historijsku priliku.

„U svojim analizama prije četiri godine govorio sam da je Bidenova administracija sa svim ljudima koji su upoznati sa Bosnom i Hercegovinom bila prilika da se neke stvari objasne i ostvare. Umjesto bh. zvaničnika, tu priliku iskoristili su neki drugi koji će pamtiti ovaj mandat kao veliku dobit za njihove strateške ciljeve“, zaključio je.

(Al Jazeera/foto: Pixabay)