Članstvo Crne Gore u NATO je osnovni razlog opšteg neuspjeha srpske politike u Crnoj Gori i toga su svjesni Vučić i Porfirije, za razliku od ubjedljive većine Srba koja NATO vidi samo kroz porušeni generalštab u Beogradu. Srbija je iscrpila saveznike u Crnoj Gori: Andrija Mandić ne može više ništa ozbiljno da uradi na zaustavljanju evropskog puta, može samo da kompromituje Vladu sopstvene države identifikujući se sa najgorim četničkim nasljeđem koje je poraženo zajedno sa okupatorima 194, kaže u intervjuu Pobjedi Zoran Vuletić, predsjednik Građanskog demokratskog foruma. Ističe da je Milan Knežević svjestan da mu je djelovanje bez efekta i zato mnogo više brine o duhovitosti svog nastupa koja je trećerazredna.

„Crna Gora ima ozbiljnu opoziciju koja čvrsto drži evropsko sidro, to je možda i najvažniji razlog slabog efekta beogradskih frustriranih vlastodržaca. Da nije tako, bilo bi mnogo teže premijeru Spajiću i predsjedniku Milatoviću“, ocjenjuje Vuletić.

POBJEDA: Brisel je potvrdio da Crna Gora prednjači na evropskom putu, ali Srbija pokušava to da ospori, koliko će uspjeti u tome i ko su joj saveznici u Crnoj Gori?

VULETIĆ: Zemlje Zapadnog Balkana su na sigurnom evropskom putu, Crna Gora prednjači u tom procesu, a EU iskreno drži Zapadnom Balkanu otvorena vrata i pomaže čitav proces jer političari u Briselu odlično poznaju naša društva. Srbija se teško miri sa činjenicom da je Crna Gora nezavisna država i to se osporava svih dvadeset godina. Ta nezavisnost je najteže pala Srbima jer se radi o bliskim narodima koji su prožeti različitim vezama. Zbog te bliskosti politička rukovodstva Srbije unazad dvadeset godina koliko god mogu čine da zaustave Crnu Goru na putu ka EU. Jedan razlog je što svi konsezualno prihvataju tzv. demokratiju sa Podgoričke skupštine 1918, dok svi zanemaruju Berlinski kongres 1878, na kome je Crna Gora dobila nezavisnost dva sata prije Srbije.

Drugi razlog je što ne žele da Srbi vide kako građani Crne Gore žive u zdravoj demokratskoj državi i ne čekaju deset sati da prođu EES sistem prilikom ulaska u Šengen zonu. To su teške traume za srpsko društvo koje se još nije zapitalo kako se desilo da su svi pobjegli glavom bez obzira od nas.

POBJEDA: Kome Milan Knežević šalje poruku sa porodične slave predsjednika Srbije?

VULETIĆ: Poruku šalje Aleksandar Vučić, ne pita se Knežević da li će da objavi fotografiju sa privatnog događaja koji u svojoj kući organizuje predsjednik Srbije. Time je predsjednik pokazao da jedva podnosi uspješan politički rasplet u Crnoj Gori koja će biti sljedeća članica EU. Takođe i razočarenje Andrijom Mandićem koji nije ispunio očekivanja Beograda na mnogo aktivnijem zaustavljanju Crne Gore. Zna predsjednik Vučić da nema ništa od Kneževićevog posla, ali ga smatra svojim lojalistom sa kojim mu je jedino preostalo da se slika.

POBJEDA: Da li uticaj SPC slabi zbog jasnih poruka iz Brisela da je Crna Gora sljedeća članica Unije?

VULETIĆ: SPC je udarna pesnica srpskog nacionalizma i zbog toga ima najveći autoritet među Srbima. Aktivni politički uticaj koji je SPC imala na dešavanja u Crnoj Gori unazad šest/sedam godina ipak nije ispraćen i praktičnom instalacijom politike onako kako se to u Beogradu zamislilo. Beograd nije imao dovoljno prostora da se razmahne i podrži SPC u toj akciji koju bih nazvao preuzimanje Crne Gore, ili Podgorička skupština 2.0. Čitava Srbija je tada stala iza SPC i Vučića, svi opozicioni mediji i gotovo svi opozicionari.

Nikako da shvatimo da je Crnogorcima život u Velikoj Srbiji neprihvatljiv i to je osnovni razlog zašto je 2006. na referendumu ubjedljiva (kvalifikovana) većina odlučila da se odvoji od Srbije. SPC je i pragmatična u politici, čitaju sve poruke iz Brisela, povukli su se dijelom zbog tih poruka, ali i zbog nemoći Srbije.

POBJEDA: Ko u Srbiji treba da brine zbog američkog Zakona o demokratiji na Zapadnom Balkanu, po kojem će u narednih 90 dana zbog lošeg stanja demokratije neki biti sankcionisani?

VULETIĆ: Zbog nedostatka demokratije najviše bi trebalo da brinu građani, ali najveći dio građana Srbije to ne može da shvati. Višedecenijskom propagandom Srbi su lobotomirani i zakon koji pominjete će shvatiti kao udar na identitet, naciju, teritorije… Tužno, ali istinito. Zamislite put srpske zablude od egzaltirane kampanje Trampe Srbine do Trampovog zakona koji „protiv“ nas. Pomenutim zakonom smo dobili šansu da se riješimo ruskog uticaja. Pošto smo nemoćni i nemoralni u odnosu na agresiju Rusije prema Ukrajini jer nijesmo otvoreno na strani žrtve, već na strani agresora morali bismo pritisak SAD da iskoristimo kao alibi za otklon od Rusije. Centralni zahtjev zakona je da se ruski energenti potpuno izbace sa Zapadnog Balkana jer su izvor ruskog uticaja i potencijalnih sukoba. Evropa i SAD više ne žele da rizikuju. Što se sankcija određenim ličnostima tiče, ako ih bude, ne vjerujem da će imati pozitivan uticaj na naše društvo. Naprotiv, ljudi koji su sada prilični negativci postaće u srpskom oku patrioti i mučenici.

POBJEDA: Vučić je u obraćanju ambasadorima Srbije rekao da smo „satjerani u ćošak“ i da „imamo određene stvari u našem sefu, pitanje je kada ćemo to objelodaniti“. Kome on prijeti EU, SAD ili Rusiji zbog NIS-a?

VULETIĆ: Srbija je samu sebe pritjerala u ćošak. Nakon promjena 2000. jedino je Đindićeva vlada vodila proEU politiku i u skladu sa tim donosila odluke i preuzimala odgovornost. Predat je Miloševic haškom tribunalu, čime je na najbolji način pružena ruka regionu. Nažalost, zbog takve politike ubijen je premijer. Nakon toga Koštunica i Tadić praktično počinju odbranu Miloševićeve nakazne politike. Donose zajedno sa Vučićem i Šešeljem nekoliko kosovskih rezolucija, vojnu neutralnost, u upitnoj proceduri Ustav i fikciju o Kosovu u njemu, i 2008. predaju energetski sektor (NIS) Putinu za navodno čuvanje Kosova u SB.

To je taj zid uz koji smo pritjerani, to zna i predsjednik Vučić i ambasadori, ali pošto je politička kukavica i ne smije da saopšti istinu narodu onda priča o „moćima“ iz sefa. Rekao je Ursuli fon der Lajen da sve zemlje Zapadnog Balkana istog dana prime u EU i deset dana poslije toga je priprijetio Briselu, Vašingtonu i Moskvi moćnim naoružanjem ako neko od njih planira da nas napadne. Svako razuman vidi kakva je to politička konfuzija.

POBJEDA: U javnoj komunikaciji u Srbiji koristi se primitivan rječnik od SNS čelnika prema onima koji ne podržavaju ne toliko SNS već koji izriču kritike na račun Vučića. Što je potrebno da se komunikacija svede na kulturan nivo u kojem će se za optužbe da je neko izdajnik, ustaša, blokader, drukara… odgovarati?

VULETIĆ: Najodgovorniji su predstavnici vlasti za takav diskurs. Mediji kojima upravlja SNS prate strogo taj narativ i žele politički obračun na primitivnom nivou. Nažalost, zbog slabih političara mainstream opozicije politički akter druge strane su postali mediji United Media (UN), gdje često možete čuti jednako teške i uredljive kvalifikacije na račun vlade i svih predstavnika vlasti. Gosti tih medija često gube razum i otvoreno prijete, pomenuću opskurnog profesora Jovu Bakića, koji je prijetio jurenjem po ulicama, bacanjem u Dunav, dinstanjem i prženjem… Zašto je druga strana to sebi dozvolila i kada ćemo shvatiti da to ne daje rezultat i da je to radikalski brlog? Odgovor mora da bude proEU politika hladno servirana i biračima i vlastima, jer na to ne mogu da odgovore radikalskim brlogom, već moraju da objasne zašto nijesu otvorili četiri godine nijedno pregovaračko poglavlje sa EU. Time se dobija oštra politička debata koja ne dozvoljava psovanje.

POBJEDA: U što je SNS pretvorio Srbiju i zašto nemamo partije koje mogu da mu se suprotstave?

VULETIĆ: Za takvo stanje nije jedini krivac SNS, već dijelom i parlamentarna opozicija koja deset godina pokušava da se suprotstavi Vučiću opisujući na isti način, unedogled, stanje u Srbiji bez ideoloških razlika. Propagandno podržani od UM imaju jednak pogled kao i Vučić na Kosovo, BiH, NATO, SPC. Prije dva mjeseca se pojavio ideološki proEU savez „Pokret slobodnih građana“ i „Zeleno levi front“ sa korektno izrečenim stavom prema regionu, ali su zastali. Zatim su „Stranka slobode i pravde“ i „Srbija centar“ podnijeli inicijativu da se preuzme NIS od Rusije što bezuslovno podržavam. Međutim, javnost i mediji nijesu poklonili potreban prostor tim inicijativama, a njihovim spajanjem se ideološki suprotstavljamo Vučiću, čega se on najviše plaši.

Zatim su pomenute četiri stranke i Narodni pokret Srbije u prostorijama Evropskog pokreta Srbije potpisali tekst sa opštim mjestima, ali bez ijednog ozbiljnog političkog stava, jedino da su privrženi EU integracijama. Pa to kaže i Vučić! Evropski pokret im je obojio medijske izvještaje, a oni su reciklirali gubitničke koalicije, „Jedan od pet miliona“ i „Srbija protiv nasilja“. Mora potpuno drugačije ako hoćemo naprijed!

POBJEDA: Da li je studentski pokret relevantna politička snaga koja može da sruši strahovladu predsjednika Srbije?

VULETIĆ: Oni su vrlo relevantni po nekim istraživanjima i opštom podrškom koju uživaju. Međutim, njihova politika nije perspektivna, njihovi glasnogovornici poput Cvijetina Milivojevića, Mila Lompara, Aleka Kavčića ili Jove Bakića koji kreiraju politički stav „Studenata“ nije ono što nam nedostaje. Radi se o potpuno proruskoj politici čije posljedice uveliko živimo – tako da nema govora o „Studentima“ kao modernizatorima, već suprotno.

Zato je potrebna iskrena proEU lista koja bi svim ruskim predstavnicima pobrkala račune.

Violeta Cvejić (Pobjeda, foto: Autonomija)