U vremenu kada su granate ispisivale naslove po nebu Sarajeva, a mrak preuzimao eter, jedan je glas ostajao jasan, prkosan, postojan – glas žene koja nije pristala na tišinu. Ona nije bježala od istine. Nije je umotavala u floskule ni zaklanjala iza statistike. Nije pitala kako će zvučati – pitala je kome će značiti.

Ona je bila vijest.

Dok su drugi računali dane do kraja rata, ona je brojala preživjele u podrumima. Dok su se službene agende bavile porazima i pobjedama, ona je svjedočila životu, onom običnom, ranjenom, ali nepokorenom.

Novinarstvo je za nju bilo više od profesije – bilo je to sveto mjesto susreta između ljudskog dostojanstva i javne riječi. I sada, decenijama kasnije, još nosi to svjetlo u glasu – zrelo, umorno, ali neugaslo.

U velikom razgovoru za naš portal, legendarna ratna reporterka Televizije Bosne i Hercegovine otvara kutije sjećanja, ali ne kao muzejske eksponate, već kao žive rane koje govore. Govori o istini i laži, o strahu i hrabrosti, o odgovornosti i zaboravu. O ljudima koje nismo smjeli zaboraviti, i o vremenu koje ne smijemo prešutjeti.

Ona nije bila reporterka s margine – ona je bila svjetionik u noći opsade.

I zato: ne propustite ovaj intervju.

Jer kad govori ona – govori savjest jednog vremena.

Elena Banduka (Tačno.net, foto: N1)