Ima nešto patetično dirljivo u malograđanskom mentalitetu. Sve se ruši oko njih, smanjuje im se vidokrug, horizont postaje siv, prijatelja sve manje, zaokupljenih vlastitim, sličnim brigama, ali oni se ne daju. Glavno da je glava na ramenu, ostaje mali subotnji šoping, sapunica na televiziji ili neki roštilj s vremena na vrijeme.
Hrvatska je prelijepa, dolazi proljeće, navalit’ će turisti, eto i princ od Walesa bio je oduševljen, već će se nekako preživjeti. Pa kad im neki dugogodišnji prijatelji i potpuno nestanu u bijedi ili ušutkanosti, ne primjećuju, ionako su se već izmakli. Pa im nestanu i neke emisije, poznata lica s ekrana, novine, predstave, knjige. Što se može, takva je politika uvijek bila, reći će poluglasno.
A kad dođe red na njih… znate već.
“Vrijeme nesklono pojedincima“, tako je novinarka Javne televizije svojedobno lakonski prešla preko nestajanja iz vidokruga (i iz zemlje) slavnog kuhara Steve Karapandže.
Hrvatska promatra zahuktalu desničarsku rekonkvistu. Uglavnom iz fotelja ili iz kafića. Jeste li čuli ovo, jeste li vidjeli ono, a onda se nastavi razgovarati o cijenama i sniženjima.
Nema mjesta čuđenju. Što je bilo najavljeno to se i provodi. Predsjednik HDZ-a, Tomislav Karamarko, nekoliko mjeseci prije izbora, izjavio je da će – kada HDZ dođe na vlast – „svatko u svojoj kući moći misliti što hoće, ali na javnoj sceni neće to moći, nego će morati poštivati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, a to su: Domovinski rat, branitelji, naši poginuli, politička doktrina dr. Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška“.
Rečeno – učinjeno. Ekspresne smjene vodstva HRT-a, Vijeća za elektroničke medije, najava ukidanja državne potpore neprofitnim medijima dogodili su se, a da nova Vlada još nije ni kompletirana.
Prvi potez novopostavljene privremene uprave javne televizije bilo je ukidanje satiričke emisije „Montirani proces“. Kao što je i uobičajeno u satiri, ismijavala je vlast i glupost.
Nisam nijednu odgledala do kraja. Za moj ukus bio je to banalan i benigni humor koji ne plijeni, tek povremeno maštovit. Ali, svakako, dobrodošla programska inovacija.
Emisija je ukinuta s obrazloženjem koje je gore i od same zabrane. Predbacuje joj se “raspirivanje vjerske, nacionalne i druge netrpeljivosti“.
Treba li i reći da vodstvo HRT (Hrvatska radiotelevizija) ničim nije argumentiralo ovakvu tešku optužbu, već su autorima poručili – ako ste tako dobri idite na tržište. Jedan od autora uzvratio je – to je kao da Thompsona optuže da raspiruje antifašizam.
Vlast ne podnosi kritiku, ne podnosi kao što su i sami najavili, niti drugačije mišljenje. Uslužni Javni servis dobro je protumačio želje novih gospodara.
Uostalom, novi glavni ravnatelj HRT-a bio je predsjednik paralelne novinarske organizacije (formirane, prikladno, nekoliko mjeseci prije izbora) koja je smatrala za potrebno ustati u obranu ministra kulture Zlatka Hasanbegovića i usput nahvaliti predsjednicu Grabar – Kitarović. U tekstu koji je neviđena papazjanija izjasnili su se i protiv suvremene umjetnosti koja „promovira ružnoću i destrukciju“.
Tko je ono prije 80-ak godina organizirao izložbe “ružne umjetnosti“, izložio najprije na stup srama, a potom i fizički ugrozio tisuće umjetnika i stvaralaca?
Eto, tu smo sada. Novostaro doba u naletu.
Ipak, ne sjede svi u foteljama promatrajući nadolazeću oluju.
Dan nakon zabrane emisije, u izravnom prijenosu dodjeljivanja nagrada Porin za dostignuća u zabavnoj glazbi, manifestaciji koja se održavala u Splitu, rokeri su izlazili na pozornicu i javno manifestrali što o svemu misle.
Pred novim vodstvom kuće u mikrofon su vikali „Montirani proces“, „Protiv cenzure na HRT-u!“ i „Dogodine ćemo i mi konkurirati za listu izdajnika“.
Oni su shvatili da su sljedeći na redu.
STUPS: Bestijarijum