Najmoćnija konzervativna civilna udruga „U ime obitelji“ posve ozbiljno je od hrvatske Vlade zatražila kontrolu – Facebooka! Prije desetak godina ovakve vijesti u Hrvatskoj bile bi bizarnost. Više nisu.
Udruga je bila nezadovoljna povremenim brisanjem objava na Facebooku. Reakcije na haške presude liderima „Herceg-Bosne“ prenijele su se u pravi mali virtualni rat na društvenim mrežama.
Najprije su desničarski portali privremeno srušili lijevo-liberalne, potom su ovi uzvratili. Svađa se raširila i Facebookom. Administrator je povremeno gasio neke postove.
Hrvatski novi desničari tvrde da su brisane one objave na kojima „brojni intelektualci, uglednici, mediji, pravne osobe i hrvatski građani na ovoj društvenoj mreži izražavaju legitiman stav da je haška presuda nepravedna, te da nije utemeljena na činjenicama što je i pozicija hrvatske Vlade i Sabora“.
Razloge vide u tome što je na tim izbrisanim postovima iznošena istina o „izrazito pozitivnoj ulozi koju su u ratu u BiH odigrali RH, njezine oružane snage, HR Herceg-Bosna i HVO, a onda i Slobodan Praljak“.
Udruga je zatražila od predsjednika Vlade, ministara pravosuđa i unutarnjih poslova da „u najkraćem roku osiguraju prekid cenzure koju provodi društvena mreža Facebook“.
Nisu u udruzi Željke Markić tolike nevježe da ne znaju kako funkcionira Facebook. Nije ovo ni rasprava o dometima Facebooka koja se odvija na globalnom planu.
Facebook i ostale društvene mreže odavno su prerasle funkciju pukog komunikacijskog kanala. Globalne megakorporacije dosegle su neslućene profite, korisnici sa svojim osobnim podacima (data) njihov su glavni izvor. Otvorile su velike mogućnosti manipulacije. Širenjem obmana, dezinformacija i laži ugrožavaju se sloboda govora i demokracija i društveni mediji pretvaraju se u svoju suprotnost.
Sve je to ponukalo pojedine zemlje, prije svega Njemačku, da pokrenu zakonsku regulativu djelovanja i korištenja društvenih mreža.
Inicijativa koju je pokrenula udruga „U ime obitelji“ nije dio tog globalnog procesa, niti je ovdje riječ o tamnim stranama Facebooka.
U ime ustavnog prava na slobodu govora i zaštite od cenzure, ova udruga zapravo traži u slobodu za širenje obmana. Od Vlade se traži da, kao legitimni dio javnog govora, ozakoni mržnju i proganjanje imaginarnih neprijatelja.
Da je stvarna namjera predlagatelja dobro shvaćena, prisnažila je i saborska zastupnica radikalne desnice, nekadašnja savjetnica šefice države, Bruna Esih, koja je, podržavajući inicijativu, izjavila: „Cinkaroši i denuncijatori, oni isti koji već desetljećima razapinju Hrvatsku na stup srama, koji su izravno doprinijeli i haškoj i drugim presudama i koji su generala Praljka naveli da ispije otrov žele nas očito vratiti u mračno doba Jugoslavije, doba cenzure, doba jednoumlja“.
Nije meta Facebook, već „domaći izdajnici“. Slobodni lov na neistomišljenike želi se legitimirati. Vlada je nemoćna, ili se takvom pravi.
Desničarska (kontra)revolucija u Hrvatskoj ulazi u novu fazu, osokoljena okruženjem u Evropi i svijetu.
Proces je krenuo prije pet godina, dolaskom Tomislava Karamarka na čelo HDZ-a. Povratak Tuđmanu i Šušku, lustracija, Domovinski rat kao jedino utemeljenje nove hrvatske države, sloboda javnog govora samo za „državne“ istine, a kritika koja dovodi u pitanje tu „istinu“ bit će dopuštena samo kod kuće – to su glavni elementi njegovog manifesta. Karamarko je, kao izrazito netalentirani političar, propao, ali je doktrina nastavila živjeti, jer je Karamarko bio samo medij za njezino provođenje.
Moćne strukture Katoličke crkve i interesno-lobistički krugovi desnice snažno su usidreni u hrvatsku najveću stranku, HDZ. Novi predsjednik, Andrej Plenković, njihov je zarobljenik.
Skandalozno ponašanje vrha stranke i države nakon presude šestorici lidera „Herceg-Bosne“ eksplozivno su ogolili tu situaciju.
Paradoksalno, Hrvatska je bila dalje od Tuđmana prije 15 godina nego što je to danas. Danas je, iako članica EU, udaljenija od evropskih vrijednosti nego prije petnaestak godina.
STUPS: Bestijarijum