PRIJE 30 godina na današnji dan dogodio se pokolj u selu Ahmići u BiH kada je ubijeno 116 bošnjačkih civila.

Snage HVO-a su 16. travnja 1993. ubile 116 Bošnjaka, među kojima 32 žene i jedanaestero djece, među kojima je bila i jedna beba. Bio je to najveći pokolj u sukobu Bošnjaka i Hrvata.

Ljude ubijali na kućnom pragu, spaljivali tijela…

Prema opisima svjedoka, vojnici HVO-a su u selo Ahmići ušli u više malih skupina od pet do deset vojnika, koji su upadali u kuće seljana i tjerali ih iz njih ili ih ubijali na njihovim pragovima.

Bilo je posve jasno da je riječ o civilima, ali to pripadnike HVO-a nije zaustavilo u provođenju masakra. Cijeli Ahmići su zapaljeni i razoreni, a eksplozivom je srušena i lokalna džamija.

Većina žrtava ubijena je iz neposredne blizine, a neki muškarci su ubijeni vezani. Dvadesetak osoba ubijeno je i u Donjim Ahmićima dok su pokušavale pobjeći. Neke žrtve su pronađene u neprepoznatljivom stanju te se pretpostavlja da su bile žive zapaljene, najvjerojatnije bacačima plamena.

Kordić osuđen na 25 godina zatvora

Za masakr u Ahmićima po zapovjednoj odgovornosti pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) osuđeni su predsjednik ondašnjeg HDZ-a BiH Dario Kordić, Vladimir Šantić i Drago Josipović. Kordić je osuđen na 25 godina zatvora, Šantić na 18 i Josipović na 12 godina.

Kada je početkom 1993. započeo rat HVO-a i Armije BiH, Kordić je kao ključni političar bh. Hrvata srednje Bosne sudjelovao u nizu odluka koje su rezultirale svirepim ratnim zločinima nad Bošnjacima, od čega je najpoznatiji pokolj civila u selu Ahmićima.

Vojne snage kojima je Kordić bio politički lider su u Lašvanskoj dolini počinile niz ratnih zločina te je 1995. u Haagu optužen zbog teškog kršenja međunarodnog prava, odnosno zločina počinjenih nad bošnjačkim stanovništvom u gradovima, selima i zaseocima Lašvanske doline.

Tuđman ’97. izručio Kordića Haagu

Franjo Tuđman isprva nije htio izručiti Kordića Haagu, što je samo jedan u nizu primjera politike zaštite optuženih za ratne zločine koju su provodili Tuđman i njegov ministar obrane Gojko Šušak, ali je u listopadu 1997. ipak popustio međunarodnim pritiscima te Kordića i još devet bosanskohercegovačkih Hrvata poslao u Haag.

Kordić se prije polijetanja aviona iz Splita okupljenim novinarima obratio pun nacionalnog ponosa: „Skupina Hrvata iz središnje Bosne jutros dragovoljno odlazi u Haag. Čiste savjesti pred Bogom i hrvatskim narodom, dokazati svoju nedužnost u interesu cjelokupnog hrvatskog naroda i države, koja je izložena pritiscima međunarodne zajednice.

Mi smo kao građani Federacije Bosne i Hercegovine i hrvatski državljani došli u Republiku Hrvatsku i dragovoljno se predali hrvatskim vlastima, imajući povjerenja da će predsjednik Tuđman i hrvatska vlada biti jamstvo pravednoga i brzog postupka pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu. Izdržat ćemo sve ovo, kao što smo sve do sada, i vratiti se uzdignute glave!“

Kordić je na kraju suđenja proglašen krivim za kršenje zakona ratovanja, teška kršenja Ženevske konvencije i zločine protiv čovječnosti. Nikad nije priznao krivicu ili izrazio kajanje zbog smrt civila za koju je odgovoran.

Kordić postao magistar teologije, gostuje po crkvama, ide na Hod za život

Kordić je 2014. oslobođen nakon što je dvije trećine kazne odslužio u Austriji. Danas sa suprugom Venerom živi u Zagrebu i magistrirao je teologiju. Mnogima je i danas uzor jer ga zovu na predavanja.

Kordić je godinama redovito gost na Hodu za život, gdje hoda „za život nerođene djece“, a odgovoran je za smrt tromjesečne bebe u Ahmićima. Studentima u Zagrebu je 2019., u organizaciji studentskog kapelana don Damira Stojića, održao predavanje „Bog iza rešetaka“. Osim toga, ovaj osuđeni ratni zločinac redovito drži predavanja i po crkvama, ljubi krunice…

Index je 2019. pitao Kordića od čega živi, na što nije konkretno odgovorio. „Bog i moja obitelj znaju od čega ja živim. O tome sam govorio negdje u svjedočanstvima. Moglo se čuti gdje se željelo. Želim vam božji blagoslov i blagoslivljam vas i sve koji dobronamjerno pišu o meni i o mojoj obitelji“, rekao je Kordić za Index 2019. godine.

Dežulović o Kordiću

Novinar Boris Dežulović je prošle godine objavio status na Facebooku u kojem se osvrnuo na Kordićevo pojavljivanje na Hodu za život. Njegov status prenosimo u cijelosti:

„- 7 tjedana od začeća zijeva

– 8 tjedana od začeća štuca

– 9 tjedana od začeća sisa palac

– 12 tjedana od začeća smije se

– 38 tjedana od začeća rodi se

– 51 tjedan od začeća zaplače u kolijevci kad pripadnici HVO-a s krunicama na uniformama banu u kuću i rafalima iz automatskog oružja poubijaju majku, oca, šestogodišnju sestru i osmogodišnjeg brata, poliju ih benzinom i zapale, pa ga vojnici čuju kako plače i vrate se da ubiju i zapale i njega i kolijevku i cijelu kuću

– 1512 tjedana od začeća na zagrebačkom Hodu za život nerođene djece ponosno stupa Dario Kordić, ratni zločinac pravomoćno osuđen zbog ubojstva 116 bošnjačkih civila u Ahmićima, od kojih trideset dvije žene i jedanaestoro djece, a među njima osmogodišnjeg Elvisa, šestogodišnje Šuhrete i njihovog brata Seje Ahmića, bebe stare tri mjeseca i dva dana“.

Tri decenije od zločina u Trusini

U Trusini je u nedjelju obilježena 30. godišnjica stradanja Hrvata u ovom selu općine Konjic, na jugozapadu BiH.

Šesnaestog aprila 1993. godine pripadnici jedinice za posebne namjene Armije Republike Bosne i Hercegovine, Zulfikar, su u ovom mjestu ubili 22 osobe – 15 civila i sedam pripadnika HVO-a koji su se prethodno predali.

Kod spomen-obilježja u Trusini u nedjelju su položeni vijenci i upaljene svijeće.

Vijence su položili članovi porodica, rodbina, prijatelji ubijenih, delegacija Hrvatskog narodnog sabora BiH te druge organizacije i udruženja.

O važnosti obilježavanja ove godišnjice u selu Trusina u nedjelju je govorio Marko Romić ispred Udruženja dragovoljaca i veterana Domovinskog rata.

Poručio je da Trusina treba biti opomena da se više nikad i nigdje ne dogodi zločin.

„Treba da razmišljamo na koji način urediti život i međusobne odnose tako da se takva zla nikad više ne ponove“, rekao je Romić.

Za zločin u Trusini pred Sudom BiH pravomoćno su osuđeni Edin Džeko na 13 godina, Rasema Handanović na pet i pol te Mensur Memić na deset godina zatvora.

Osuđeni su i Nedžad Hodžić na 12 i Nihad Bojadžić na 15 godina zatvora.

Dževad Salčin i Senad Hakalović pravomoćno su oslobođeni odgovornosti za zločine.

Za zločin u Trusini optužen je i Zulfikar Ališpago, ali je zbog njegovog zdravstvenog stanja suđenje bilo prekinuto.

(Index.hr/RSE, foto: Photograph provided courtesy of the ICTY)