U ponedjeljak ujutro, 24. juna 2024, otišao je Dragan Jovov Kapičić, jugoslovenski košarkaš, jedan od ,,12 veličanstvenih“, koji su 1970. osvojili zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Ljubljani.

Bio je prvak svijeta.

I nije to bilo jedino Kapičićevo zlato: sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio ih je još šest. Najbolji strijelac u istoriji KK Crvena zvezda, Dragan Kapičić je, tokom svoje briljantne košarkaške karijere, dobio mnogo utakmica, kupova i šampionata.

Početkom devedesetih, Kapičića nijesam upoznala kao košarkaškog asa, nego kao vlasnika jednog od prvih beogradskih kafića, kafea ,,Galerija“, koji je, tih mračnih, ratnih godina, postajao utočište i kuća svima što su bježali od aveti fašizma: kako Beograđanima, tako i Jugoslovenima svih vjera i nacija; onima koje je teška muka natjerala da napuste svoje domove, sela i gradove.

Dragan Kapičić je razumio tu muku. Pomagao je ćutke, bez suvišnog gesta.

Crnogorski i beogradski.

Kaponjina ,,Galerija“ vazda je podsjećala na Rikovu ,,Kazablanku“: Mirko Đorđević, Filip David, Mirjana Miočinović, Nenad Prokić, Ibrahim Hadžić, Fahri Musliu, Mirko Zečević, Slobo Milić, Dragan Banjac, Bojan Tončić; nalete ponekad Lordan Zafranović, Bogdan Tanjević, Vidosav Stevanović, Svetislav Basara… Okolo, gomila različitog svijeta – izbjeglice iz Bosne, nevoljnici, novinari, sportisti, aktivni i ražalovani udbaši, probisvijeti… Iz ćoška vreba Jovo Kapičić: predsjedavao je ,,Galerijom“ na isti način na koji, od decembra 2013, predsjedava grobljem na Cetinju.

Dragana Kapičića upoznala sam i kao sina partizana, antifašiste i narodnog heroja Jugoslavije, generala Jova Kapičića. Kaponja je taj teški ,,teret“ nosio s ponosom i dostojanstveno.

Septembra 2017. razgovarala sam sa Draganom Kapičićem za Pobjedu. Pored ostalog, ispričao mi je kako je u maju 1995. sa suprugom, gospođom Bebom Kapičić, otišao u Zagreb da na Mirogoju održi mrtvu stražu svom najboljem prijatelju i kumu Krešimiru Ćosiću. Vraćajući se sa groblja, prišla mu je, rekao mi je, grupa navijača Zadra.

,,Uvik si bia gospodin, uvik smo te obožavali… I reci svojima da mi nikad nismo bili za ovaj bidni rat“.

Vazda odmjeren i gospodstven, Kaponja je bio veliki Jugosloven, rijetki Crnogorac i tipični Beograđanin. Jedan od simbola onog najljepšeg Beograda, koji nas je jednom sve očarao.

„Bilo je seoba i biće ih večno, kao i porođaja, koji će se nastaviti. Ima seoba. Smrti nema“, kaže Miloš Crnjanski.

Zbogom, Kaponja!

Tamara Nikčević (Pobjeda, foto: Košarkaški savez Srbije)