„Meni se čini da je ovo vrijeme sveprisutne pornografije i turbofolka. Prije, toga nije bilo. Kao netko tko već dugo živi na ovoj planeti ovo je novost u mom okruženju. Pornografija nikada nije bila dostupnija, zapravo, morate je gotovo izbjegavati, dok ste se prije morali potruditi da biste došli do nje. Turbofolk je prije bila marginalna pojava, a sada je prešao u mainstream. Ja nikome ne sudim, ja samo to primjećujem i odlučio sam kreirati likove koji će raditi u seks-industriji“, otkrit će Igor Mirković u razgovoru za Lupigu kako se odlučio na snimanje filma „Slatka Simona“, za koji potpisuje scenarij i režiju.

Sinoć je „Slatka Simona“ imala svoju zagrebačku premijeru, koju je pohodio i hrvatski predsjednik Zoran Milanović, a već danas ovaj erotski triler, kako ga žanrovski krste, premijerno će biti prikazan i u Rijeci na platnu Art-kina s početkom u 20 sati. Osim autora, film će u Rijeci predstaviti i glumci Tomo Medvešek, Nikolina Prkačin, Luka Knez i Elizabeth Zacero, te direktor fotografije Ivan Zadro.

Nakon prvijenca „Noćni brodovi“ iz 2012. godine, „Slatka Simona“ Mirkovićev je drugi dugometražni film. Nastao je u produkciji Ivana Maloče, utemeljitelja producentske tvrtke Interfilm, a glavne uloge igraju Maja Jurić (Slatka Simona), Tina Keserović (Jana), Jerko Marčić (Bobo) i već spomenuti Toma Medvešek (Zeleni). Ovaj, ne tako konvencionalan film, govori o temi seksa koji je smješten u online, odnosno cyber svijet. Na taj način Mirković je htio propitati mogućnost odnosa u virtualnim svemirima koji su, vrlo često, omeđeni lažima – čega smo svakodnevno i sami svjedoci.

„Kontakti koji se događaju na daljinu su nešto što je specifikum našeg vremena i onda me zapravo zanimalo kako bi bilo da pokušam izgraditi filmski odnos između dvije osobe koje se nikada nisu vidjele, a koje upadaju sve dublje i dublje u emotivne veze. Nitko od filmskih autora nije imao mogućnost napraviti takav film, jer toga nije bilo prije. To je nešto što je vezano za naše vrijeme“, kaže nam Mirković.

Radnja filma počinje u jednoj zagrebačkoj agenciji koja se bavi seks chatom. Na taj način zaposlenici Zeleni i Jana, odnosno animatori, zavode svoje klijente pod lažnim identitetom naziva Slatka Simona. Razgovori s ovim aliasom prolazili su jednostavno i bez stresa, sve dok izvjesni Bobo koji živi u Austriji ne krene pisati Simoni. Piše joj neprestano – i dan i noć. Posljedično, on želi s njom stvarnu vezu i želi je upoznati, što Simona, odnosno animatori iz agencije, potiskuju i pobrinu se da nikada ne dođe do tog susreta. Međutim, kada je Bobo spreman napustiti sve zbog Simone i planira s njom novi život, tada seks-chat operateri vide da je vrag odnio šalu i shvaćaju da je sve to otišlo predaleko te da se zapravo poigravaju sa životom nepoznatog čovjeka. No, kasnije u filmu možemo saznati da i Bobo ima svoju mračnu stranu.

Mirković kaže da je za njega bio ovo pravi filmski izazov, a inspiraciju je dobio od više poznanika koji su radili u toj industriji i dijelili s njim razne anegdote. I tako se rodio scenarij. Film je sniman šest tjedana u zimu 2022. godine na lokacijama u Zagrebu, Samoboru i Mrkoplju, dok su u austrijskom gradu Wolfsbergu snimljeni zadnji kadrovi filma.

Nakon riječke premijere, od 8. veljače, uz distribuciji Duplicata, film „Slatka Simona“ možete pogledati u domaćim kinima.

„Ja bih volio da ljudi dođu do kina, a ljude je u zadnje vrijeme sve teže nagovoriti na to. Volio bih da dođu, jer tako mogu dobiti najviše od filma. Da li će im se film dopasti ili ne, to je ono što je lijepo i uzbudljivo kod filma, dakle, kada dvije osobe gledaju isti film mogu izaći iz kina s puno različitih mišljenja. Prema tome, ja se uvijek slažem sa svim mišljenjima i nadam se da će i ovaj film probuditi različite reakcije“; dodaje Mirković.

Inače, Igor Mirković svoj profesionalni put počeo je kao novinar, te je radio na HRT-u, za CNN i mnoge nezavisne produkcije, a više puta je za svoj rad nagrađivan. U posljednjih petnaest godina uređivao je brojne televizijske emisije, radio je u novinama i na radiju. Direktor je Motovun Film Festivala, odnosno Cinehill festivala. Snimanjem hvaljenih i zamijećenih dokumentaraca „Orbanići Unplugged“ (1999.), „Novo, novo vrijeme“ (2001.) i „Sretno dijete“ (2003.), nastavlja karijeru u filmskim vodama. Kao redatelj debitirao je s romantičnom dramom „Noćni brodovi“ u kojem je propitivao „ageism“ o kojem se tada još nije toliko govorilo. Gledateljima je zasigurno poznat kao jedan od redatelja i scenarista, uz Gorana Kulenovića, vrlo popularne TV serije „Crno-bijeli svijet“.

(Lupiga.Com)