Patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirije izjavio je prije dva dana u intervjuu za radio Svetigora da ljudi koji SPC optužuju za bavljenje politikom i sami znaju da to nije istina.
Poglavar SPC-a je rekao da „po sebi, Crkva ne može biti ni stranačka ni netko tko podržava jednu opciju protiv druge“.
„Crkva je saborna, ona je organizam koji ne samo da ima mjesta za sve nego je po svojoj prirodi organizam koji grli svakog čovjeka i naročito onoga koji ima nešto protiv nje. Dakle, nemamo mi tu što odgovoriti, mi znamo da to nije istina“, izjavio je Porfirije.
Porfirije uvjerava da se SPC ne bavi politikom
Ocijenio je da postoje različiti faktori koji u SPC-u vide neprijatelja za sistem vrijednosti po kojima živi moderni čovjek, „koji je izvan Boga i protiv Boga“.
Dan kasnije fotografijom s Porfirijem se na Instagramu pohvalio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
„Zajedno sa patrijarhom srpskim Gospodinom Porfirijem. Zajedno u završavanju hrama Svetog Save, od njegove Svetosti, ali i u želji da naučim mnogo o brizi za naš srpski narod, o naporima da ljudima vraćamo vjeru da radom, marljivošću i čestitošću možemo mijenjati sve na bolje“, napisao je Vučić na Instagramu.
Sve to se događa u kontekstu nereda na Cetinju u Crnoj Gori, koji su proteklog vikenda izbili zbog kontroverznog ustoličenja novog mitropolita SPC-a Joanikija.
Porfirijeve izjave o tome da se SPC ne bavi politikom tako su još očitije netočne, što uostalom dokazuje i novija povijest SPC-a. To je povijest puna podržavanja zločina i zločinaca, te širenja velikosrpske politike.
Specifičan status SPC-a u današnjoj Hrvatskoj
SPC u Hrvatskoj ima zanimljiv status: uvijek je na meti filoustaške i klerikalne desnice, koja je definirana mržnjom prema Srbima. S druge strane, božićni domjenak SNV-a jedan je od društvenih događaja godine u Zagrebu, pa na njega dolaze predsjednici i premijeri, kao i ostatak društveno-političke elite, koji se godinama gurao da ih se fotografira uz Porfirija dok je bio mitropolit ljubljansko-zagrebački. Čak je i pomalo fešn i alternativno družiti se s pravoslavnim velikodostojnicima u Hrvatskoj pa se tako mnogi hvale poznanstvom s Porfirijem ili se fotkaju s vladikom Jovanom, poput nedavno Laibacha.
Nekih otvorenih pitanja između RH i SPC-a nema, a lijevo-liberalna javnost u Hrvatskoj je poprilično naklonjena SPC-u i to iz dva razloga: 1. SPC i Srbe redovito napada najcrnja hrvatska desnica, dakle postoji zajednički neprijatelj i 2. SPC je u osnovi društveno i politički irelevantan u Hrvatskoj te nikome ne predstavlja prijetnju.
Ali kada se SPC sagleda izvan ograničenog zagrebačkog konteksta, jasno je da je riječ o organizaciji koja je u proteklih nekoliko desetljeća nanijela najmanje jednako, a vjerojatno još više političke i ljudske štete od Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj. Dapače, po tome su poprilično slični Crkva u Hrvata, koja zapravo sanja da je autokefalna, i SPC.
SPC je 1990-ih blagoslovio zločince
SPC je bitno sudjelovalo u potpaljivanju nacionalističkih strasti krajem 1980-ih, što se najbolje vidi na primjeru turneje mošti tj. posmrtnih ostataka kneza Lazara. Srpska pravoslavna crkva je od Vidovdana 1988. do kolovoza 1989. transportirala spomenute mošti diljem Jugoslavije kroz, kako se govorilo, „srpske zemlje“. Posmrtni ostaci kneza Lazara Hrebljanovića – kojeg su Turci porazili na bitci na Kosovu polju 1389. godine, nakon čega je proglašen svecem – korišteni su u kampanji buđenja srpskog nacionalizma, na čijem je čelu bio Slobodan Milošević.
Istaknuti vladike i popovi SPC-a su se čak pojavljivali na ratištu i davali blagoslov pripadnicima različitih srpskih vojski 1990-ih, iza kojih su često ostajali gnjusni ratni zločini.
Treba podsjetiti i da je Sveti Arhijerejski Sabor SPC-a u siječnju 1992. godine potvrdio da ne priznaje AVNOJ-evske granice bivših jugoslavenskih republika, što je također bilo u skladu s agresivnom politikom Slobodana Miloševića. Uostalom, svojedobno je i ratni zločinac Željko Ražnatović Arkan izjavio da mu je „vrhovni komandant“ upravo patrijarh SPC-a. Ipak, od toga se tadašnji patrijarh Pavle ogradio, izjavivši kako ne zna u „kojem je smislu Arkan to mislio“.
Pokojnog patrijarha Pavla se smatralo koliko-toliko umjerenim u kontekstu SPC-a, što zapravo pokazuje koliko je SPC ekstremno desno i nacionalistički orijentiran.
Kada su popovi blagoslivljali oružje i paravojne formacije u ratu protiv bosanskih muslimana, tj. Bošnjaka, patrijarh Pavle nije učinio ništa. Dva tjedna nakon pokolja u Srebrenici pričestio je ratne zločince Radovana Karadžića i Ratka Mladića, a 1997. godine je podržao apel srpskih nacionalističkih intelektualaca koji su tražili povlačenje naloga za uhićenje ovih zločinaca.
Irinej najbliži Vučićev saveznik
Pavla je na mjestu patrijarha SPC-a naslijedio Irinej, koji je na toj poziciji bio od 2010. do 2020. godine. On je važio za većeg nacionalista od Pavla, a davao je i takve izjave.
Primjerice, govoreći 2017. na beogradskom sajmu knjiga, gdje je sudjelovao na promociji publikacije o stradanju Srba na području BiH u 20. stoljeću, Irinej je naglasio da „gdje god žive Srbi, to je Srbija, bilo u Srbiji, bilo u Bosni i Hercegovini, Vojvodini, Crnoj Gori ili drugim mjestima“. Naime, Irinej je smatrao da su Crnogorci, Šumadinci, Bosanci i slično samo teritorijalni nazivi za Srbe, što znači da je poricao crnogorsku naciju.
Slizao se s Vučićem, a sve je završilo prilično tragikomično. Naime, Irinej je prošle godine dobio koronu, a njegovu je smrt na svom Instagramu (?!) objavio baš Vučić.
Korona je prošle godine pokosila i vjerojatno najgoreg ekstremista među liderima SPC-a, mitropolita Amfilohija, kojeg su zbog njegovih ispada punih mržnje prema svemu i svačemu prozvali Risto Sotona.
Amfilohije – najgori među groznima
Amfilohije je tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća bio jedan od najvećih ratnih huškača u Crnoj Gori, a „u cilju obrane srpstva“. Tako je u svojoj rezidenciji u manastiru na Cetinju dočekivao i ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana. Zloglasan je i njegov govor na sprovodu ubijenog srpskog premijera Zorana Đinđića, za kojega je rekao: „Tko se mača maši, od mača će i poginuti.“
Amfilohije je bio poznat i po svojim kletvama, a u jednoj od najcitiranijih, danoj uoči ulaska Crne Gore u NATO, rekao je: „Tko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo, bio proklet tri puta i 3000 puta od mene.“ Za Miloševića je govorio da će „njegovo ime biti upisano u knjizi vječnih neizbrisivim slovima“, Crnogorce je opisao kao „kopilad“, a imao je i antisemitske ispade.
Na kraju je direktno sudjelovao u prošloj predizbornoj kampanji u Crnoj Gori, a s ciljem da s vlasti sruši Mila Đukanovića.
U svakom slučaju, samo je na primjeru ovih nekoliko najpoznatijih lidera SPC-a u proteklih 30 godina jasno da se SPC itekako miješao i miješa u politiku. Pritom je to uvijek činio podržavajući najgore političare i opcije u Srbiji, baš kao što to Katolička crkva čini u Hrvatskoj.
Politički nemoćna u Hrvatskoj, ali u BiH, Srbiji i Crnoj Gori ima jak i zlokoban utjecaj
Naravno, ovaj se članak bavi samo jednim od brojnih spornih aspekata djelovanja i ponašanja SPC-a i njegovih lidera. Posebna priča su pedofilski skandali pojedinih vladika, koje je SPC skrivao i štitio, baš kao i njihova kršćanska braća katolici, ali to zahtijeva poseban članak, kao i ponašanje SPC-a tijekom Drugog svjetskog rata.
Ipak, ostaje činjenica da je SPC zapravo politički nemoćan u Hrvatskoj te da se građani RH daleko više trebaju brinuti oko utjecaja Katoličke crkve na društvo i državu. Ali kada je riječ o BiH, Crnoj Gori i Srbiji, SPC i dalje ima golem i većinom negativan utjecaj, s obzirom na očite velikosrpske tendencije koje postoje u ovoj vjerskoj organizaciji.
STUPS: Eskalacija