Nakon što su glavne adute otkrili i vlast i opozicija i zvanično je počela izborna kampanja u Srbiji. Ocjena kako će to zapravo biti još jedan referendum o Aleksandru Vučiću, iako se pored predsjedničkih istovremeno održavaju i parlamentarni i beogradski izbori, međutim, pala je u vodu nakon početka invazije Rusije na Ukrajinu.

Ime Vladimira Putina, naravno, neće biti na listićima ali će, kako stvari sada stoje, izbori prije svega biti izjašnjavanje za i protiv ruskog predsjednika nego za Vučića i njegovog glavnog rivala, po mnogima totalnog autsajdera, generala Zdravka Ponoša. Dok su posljednji mutanti korona virusa delta i omikron konačno u slabljenju, nikad snažniji talas Putinovog virusa je zahvatio mnoge građane Srbije koji 3. aprila izlaze na biračka mjesta.

Je li podrška Putinu glas za Vučića

Podrška ruskom predsjedniku koji je riješio “samo da uzme svoje”, da se ne lažemo, ustvari je direktna podrška Vučiću koji mantranje kako nikad neće usvojiti sankcije Rusiji “bar ne do 3. aprila do kada je on predsjednik republike”, postala je glavna tema kampanje, dok su brojne korupcionaške afere, skandali svake vrste, te apsurdi, kakvih se može vidjeti samo u Srbiji i još ponegdje, prosto gurnuti pod tepih.

Ruski virus je iz svog latentnog stanja prešao u srpsku medijsku i političku ofanzivu na radost velikog broja Srba s obje strane Drine (iz Srbije i Bosne i Hercegovine), a koliko je putinofilija u ovoj svojvrsnoj “igri prijestolja” uznapredovala, najbolje svjedoče satirični komentari tipa “kada bi Rusija napala i Srbiju, većina bi navijala za Rusiju”.

Kada bi nekim slučajem, daleko bilo, ruski tenkovi sa ukrajinskih drumova skrenuli na beogradske ulice, nije isključeno kako bi bili zasuti cvijećem isto kao i oni što su pod firmom JNA onomad krenuli na Vukovar ili opkoljali Sarajevo. Ili oni koji su 1944. godine pod sovjetskim zastavama u sadejstvu za partizanskim jedinicama oslobodili Beograd čije su posade, kako tvrde istoričari, u 60 odsto slučajeva bili – Ukrajinci.

U istoj Srbiji u kojoj svaki put pomislite kako ste sve prošli i sve preživjeli i u kojoj je zaista moguće da jednom u deset godina Crvena zvezda pobijedi Liverpool. Što je jedini dokaz vjerovatnoće da bi Vučić eventualno mogao izgubiti od Ponoša. Kojeg su tabloidi odavno nazvali generalom NATO-a, iako se prema sopstvenom priznanju iskreno divi brilijantnim akcijama Ratka Mladića. Šta misli o kvalitetima Sergeja Šojgua zasad se Ponoš nije izjašnjavao, istina nije ga niko do sada ni pitao.

Ti isti tabloidi, koji nemaju nikakav problem da tekstu o agresiji Rusije na Ukrajinu daju naslov “Ukrajina napala Rusiju”, ne vrijedi trošiti riječi, ali je simptomatično nešto drugo. Kada su vidjeli kako njihova teza o Ponošu, kojeg je birvaktile za načelnika Generalštaba Vojske Srbije, a kasnije i smijenio isti čovjek – Boris Tadić, baš i nema naročitog odjeka, napali su ga tvrdnjom da je Hrvat. Jer je rođen u Kninu!

‘Izbalansirano’ Vučićevo pismo

Rat u Ukrajini je naravno tema svih tema, a u ovom trenutku, kako bi to rekao Aleksandar Vučić, njegovi gaulajteri i simpatizeri razrađuju vođinu ključnu rečenicu o odnosu Srbije prema rusko-ukrajininskom sukobu: “Srbija podržava integritet Ukrajine, ali neće uvesti sankcije Rusiji”.

Tako će se ova zemlja, kandidat za pristupanje punopravnom članstvu Evropskoj uniji, grubo oglušiti na nikad eksplicitniji apel iz Brisela da Evropa bude jedinstvena u osudi ruske agresije. Kako će biti u nekom drugom, a ne “u ovom trenutku” može se samo nagađati, ali je upadljivo kako i neke opozicione stranke ocjenjuju da je Vučićevo javno pročitano “pismo” u 14 tačaka “solidno izbalansirano”.

Taman toliko da prvi prođe kroz cilj predsjedničke trke već 3. aprila, koja prilično kasni za onom parlamentarnom i beogradskom u kojoj pravog sučeljavanja mišljenja skoro da i nema, a najvjerovatnije da ga neće ni biti. Nositeljica Vučićeve liste za parlamentarne izbore, usput, jest doktorka Danica Grujičić, a za beogradske izbore Aleksandar Šapić, za koje se nikako ne može tvrditi da su Evropejci.

Koga je briga što evropski apel kao nikad do sada podržavaju sve zemlje EU, te zemlje kandidati i kandidati za kandidate ulaska u evropski savez, osim “malih Rusa”, kako Srbe odavno doživljavaju mnogi na Zapadu.

Jer, valjda je to sada svima jasno, o tome smo pisali više puta i ranije, Srbija će naravno ostati u Evropi u geografskom smislu, ali u onom političkom najvjerovatnije – jok. Vlast i opozicija, svejedno da li je “prava” ili kvaziopozicija, kada je spoljna politika u pitanju, većinski su za onaj tadićevski virus “I Evropa i Kosovo” koji je vremenom mutirao u “I Evropa i V.V.Putin”, a u osnovi znači isto.

Sjedenje na dvije stolice sve neudobnije

Ranije plaćene izborne kampanje PR agencijama onih koji bi da ruše Vučićevu apsolutističku vlast i onih koji stavljaju znak jednakosti između Vučića i današnje Srbije postaće bačen novac ukoliko ruski pohod na Zapad potraje, pogotovo ako Putin krene dalje od Ukrajine, u Moldaviju naprimjer koja je članica NATO-a i pritom upotrijebi one rakete sa nuklearnim glavama. Tek onda bi lokalne teme, pa i sami izbori i njihov ishod postali potpuno nevažni.

Zato će u izbornoj trci bolje proći oni koji će u hodu promijeniti najjače karte i retoriku koja nikako neće moći bez zauzimanja čvršćih stavova oko mogućnosti istovremenog sjedenja na dvije ili više stolica koje je i do sada bilo neudobno, a ponekad i nepodnošljivo, pogotovo “u ovom trenutku”.

Ko zna, možda se pokaže i učinkovitom odluka lidera koalicija “Za ujedinjenu Srbiju”, naprimjer, za koju se procjenjuje da će privući najviše opozicionih glasača, da nacionalno “tvrđim” kandidatima (Zdravko Ponoš, Marinika Tepić, Vladeta Janković) pokuša uzeti dio Vučićevih glasača. Logičnije je bilo da nedostajuće glasove potraže u velikoj grupi onih tradicionalno neopredijeljenih i neodlučnih kojima nikad nije prijalo busanje u junačka i patriotska prsa koje je, nažalost, ponovo u “modi”, ali sa dalekosežnim i nepredvidim posljedicima.

Računica je vrlo prosta. Vučić će i u trci za obnovu mandata i u koalicionoj grupi (“Zajedno možemo sve”) skoro sigurno “uzeti oko dva miliona glasova, opoziciji će sigurno pripasti nešto više ili nešto manje od “njenog” miliona, dok će oko milion neodlučnih odlučivati pobjednike. Pod uslovom da izlasnost bude visoka, odnosno najmanje 60 odsto.

I da se koliko sutra sve proevropske snage u vrijednosnom smislu izjasne i o invaziji na Ukrajinu i o Putina, šefa vojne operacije za “nacifikaciju i demilitarizaciju Ukrajine”.

Koji se, eto, upetljao i u izbore u tradicionalno prijateljskoj Srbiji u kojoj su se uprkos Vučićevim tvrdnjama kako su magacini i rezervoari hrane i energenata “puni do plafona” odjednom pojavile velike gužve na benzinskim pumpama nakon što su pumpadžije, a ne vlada, ograničili tankovanje na 20 litara.

Treba li podsjetiti da je sva srpska naftna industrija još od Vojislava Koštunice u ruskim rukama, a “Gazprom” jedan od sponzora Crvene zvezde? Kod čijeg stadiona i dalje stoji jedan pravi tenk, a preko puta njega na zidu parola na lošem ruskom jeziku “Srbi i Rusi – pravoslavna braća”.

Oprez i u kladionicama

Da je situacija i sa ratom u Ukrajini i sa izborima u Srbiji krajnje neizvjesna potvrđuju i beogradske mnogobrojne kladionice. Iako je do izbora ostalo još manje od mjesec dana, suprotno svojim običajima, nisu izbacile kvote o mogućim pobjednicima.

Jedna od rijetkih koja je to učinila čiji su vlasnici članovi i simpatizeri Vučićeve Srpske napredne stranke objavila je kvotu 1,8 za pobjedu Vučića. To je zvanična kvota, ali su se neki od kladioničara već požalili da se radi samo o još jednom spinu vlasti jer kad dođete na šalter da uplatite novac tek onda vas obavijeste, uz izvinjenje naravno, kako je prava kvota zapravo 1,4 za pobjedu Vučića.

Pandemiju COVID-19 više skoro niko ne spominje. Televizije kratko saopšte brojeve novozaraženih i umrlih kojih je na sreću sve manje i to je to. Maske na ulici skoro niko ne nosi.

Konačno su i zvanično raspisani predsjednički izbori. Rok za skupljanje potpisa najmanje 10.000 građana ističe 12. marta. Kandidatima će ostati dvadesetak dana da ukrste mačeve. Ukoliko se na istočnom frontu ne desi nešto krajnje nepredvidivo.

(Al Jazeera)