Vulin je specijalac za najteže zadatke, koji će prvi i hrabro uletjeti s uvredama, prizemnim udarcima, nacionalističkim i šovinističkim ispadima…
Ima predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nekoliko džokera, koje vadi iz špila i pošalje u borbu kada mu zatreba da zaštiti sebe i „preskoči“ neke nepovoljne momente i događaje. Iako ne treba podcijeniti Sinišu Malog (ponosnog vlasnika 24 stana u Bugarskoj), Bratislava Gašića (keramičara koji „voli novinarke koje lako kleknu“), Anu Brnabić (posljednjih godina više brani i voli predsjednika nego sebe), pa zatim razne đukanoviće, martinoviće, jovanove, kebare… Vučićev imenjak Aleksandar Vulin je bez sumnje njegov najpouzdaniji i najvrjedniji igrač, specijalac za najteže zadatke, koji će uletjeti s uvredama, prizemnim udarcima, nacionalističkim i šovinističkim ispadima… tamo gdje se drugi ne bi ni u snu drznuli pa makar i vođina glava bila u pitanju.
Digla se Srbija posljednjih sedmica zbog sve izvjesnijeg rudarenja litija i (novog) otimanja normalnog života građana, obećanja o blagostanju su sve maglovitija i redovno se prolongiraju. U susjednoj Bosni i Hercegovini traju „kontinuirani udari“ na Vučićevog miljenika i vanjskog izvođača radova, predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika, hoće Amerikanci i ostali mrski zapadnjaci da „ukinu“ RS i još jednom „satanizuju“ srpski narod, mora se djelovati odmah i snažno, skrenuti problem u tuđe dvorište. Dakle, jednim metkom (Vulinom) „ubiti“ dva problema.
Svestrani majstor za destrukciju, nacionalizam i uvrede
„Da vidimo ko bi to mogao najbolje da obavi…“ grozničavo razmišlja i pita se Vučić, a odgovor odavno zna: „Vuline, spremaj se, ideš u ponedeljak u Bosnu i Hercegovinu, u Prebilovce. Tvoji su preci iz Bosne, kao i moji, ti znaš kako se tamo treba raditi“, izdao je kratko naređenje predsjednik države zamjeniku premijera Srbije. Funkcija je to na koju ga je lično, namjerno i usprkos svim zdravorazumskim i ljudskim razlozima postavio, prkoseći i prijateljima, a pogotovo neprijateljima. Kao i na sve ostale značajne sinekure i položaje od 2012. godine, kada je uvidio s kakvim „biserom“ i svestranim majstorom za destrukciju raspolaže.
Nije Vulin čekao da mu se dva puta kaže, odmah je naručio helikopter (podaleko su Prebilovci, u blizini Čapljine, na samom jugu Hercegovine) još u petak, službe će srediti ostale „sitnice“… A onda šok i nevjerica, našao se „tamo neki“ bh. ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković, koji je, uz pomoć „izvjesnog“ ministra saobraćaja i komunikacija Edina Forte, zabranio Vulinu da uđe u Bosnu i Hercegovinu. Dobro, nije mu zabranio da uđe, jer za to nema alate i ovlaštenja, budući da nije nepoželjna osoba u ovoj državi, ali mu je jeste uskratio da u nju doleti (helikopterom). „Oni su ne samo kukavice, nego i podlaci, čak nisu smeli ni da kažu da je zabranjeno, nego nezvanično – eto nema ko da potpiše, svi smo na moru”, obrušio se Vulin na bh. zvaničnike.
Kad predsjednik naredi, onda se zadatak mora izvršiti: ako ne može helikopterom, onda može automobilom. I tako Vulin, kako sam kaže, dan kasnije sjeda sam u auto i – pravac Prebilovci, na obilježavanje 83. godišnjice ustaškog zločina počinjenog nad srpskim stanovništvom u Drugom svjetskom ratu. Kad je stigao, „ponosno“ je izjavio kako je „Republika Srpska moja, mogu da uđem kad hoću” (malo je „slab“ s geografijom, ovo selo se nalazi u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine) te naružio one koji su „na moru“: „To je mala pakost, mala podlost… tad se osećaju velikim, važnim, moćnim… nije dobro za jednu državu da se pokazuje samo u nekakvim zabranama…“
Odslužio 15-dnevnu vojsku i položio zakletvu sa 47 godina
No, da vidimo zbog čega su bh. dužnosnici „skinuli“ sa helikoptera zamjenika premijera susjedne države, šta li je to toliko zgriješio i zamjerio se da je morao sjesti u automobil i voziti u jednom pravcu po ovim vrućinama više od 450 kilometara. Evo skraćene liste, pošto je spisak podug: negira genocid počinjen u Srebrenici; vrijeđa žrtve i njihove porodice; podriva suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine; najavljuje nove ratove i stvaranje “srpskog sveta”; širi „velikosrpsku“ ideju, koja podrazumijeva prekrajanje granica; stipendira i štiti one koji veličaju ratne zločine i zločince; nalazi se na crnoj listi SAD-a; glavni je promotor malignog utjecaja Rusije na ovim prostorima…
Ovakvom humanisti i kosmopoliti se uskraćuje let helikopterom, ponižavaju država Srbija i svi Srbi – krenula je lavina osuda iz Beograda i RS-a. Pljuštale su izjave razočarenja i nevjerice, a kao i obično, „najoriginalniji“ su bili članica bh. Predsjedništva Željka Cvijanović, koja je optužila (svog ministra) Konakovića kako je „remetilački faktor… narušava dobrosusjedske odnose…“, te delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Radovan Kovačević, koji je rekao kako se „Konaković ne ponaša u skladu sa Ustavom… i da mali Dino hoće da bude veći Izetbegović od Bakira“. Kad se ovaj dvojac oglasi, onda je potez bh. dužnosnika u startu, bez obrazloženja i provjere, opravdan i razuman.
Zanimljivo je da je helikopterska „zabrana“ Vulinu više pažnje i reakcija izazvala u RS-u nego u Srbiji, uključujući „mlaku“ reakciju Ministarstva inostranih poslova u Beogradu. Možda i zbog toga što je višestruki ministar (odbrane; unutrašnjih poslova; rada zapošljavanja, boračkih i socijalnih pitanja; bez portfelja) i visoki funkcioner (direktor Bezbednosno informativne agencije i Kancelarije za Kosovo) kupio stan u Beogradu pozajmivši od suprugine tetke iz Kanade 205.000 eura. Kada je to uradio, kako je novac preuzeo, koliko puta je išao u Kanadu – nije obrazložio, niti će, jer ipak je on Vučićev „čovek od poverenja“. Ili zato što se radi o patrioti koji je vojni rok (istina, samo 15 dana) odslužio i zakletvu položio kada je imao 47 godina. Kad je trebalo (do 30 godine života), u vojsku nije mogao jer je imao „problema sa vidom“, ali je onda „progledao“ i 2019. godine odužio dug državi.
Bit će još udara na dobrosusjedske odnose iz Beograda
Vlasti u Zagrebu su Vulina proglasile personom non grata u aprilu 2018. godine, kada je izjavio kako o njegovom dolasku u Hrvatsku, na komemoraciju žrtvama Jasenovca, „može da odluči samo vrhovni komandant vojske Srbije Aleksandar Vučić, a ne hrvatski ministri“. Na Kosovo ne može već 12 godina; dok je bio direktor Kancelarije za KiM „hvalio“ se kako je na Kosovo ulazio ilegalno, u crnoj uniformi, kako je puzao preko granične linije. Ni u Sloveniji nije dobrodošao; u Crnoj Gori mu se obraduju samo nacionalistički, prosrpski „demokrati“ poput Andrije Mandića i Milana Kneževića; u Sjevernoj Makedoniji također nije rado viđen gost. Ostala mu je samo Bosna i Hercegovina, i to zahvaljujući „braći Srbima“, ali neka „zaboravi“ na helikopter.
Vulinova „skresana“ helikopterska krila samo su nastavak subverzivnih i, blago rečeno, nekorektnih poteza aktuelnog režima Srbije prema susjednoj državi. Kao što je nedavna najava slanja, pa opoziva šesterice srbijanskih policajaca da patroliraju 70 ljetnih dana u Banjoj Luci, Foči i Trebinju polučila sve samo ne dobrosusjedske odnose, tako je posjeta čovjeka koji u mnoge države ne može „ni priviriti“ mjestu gdje je počinjen masakr nad srpskim narodom između 6. i 11. augusta 1941. godine nastavak kontinuiteta koji traje tri i po desetljeća. I bit će ih još, sve dok na vlasti u Beogradu bude ekipa koju, među ostalima, predvode dva Aleksandra – Vučić i Vulin.
(Al Jazeera, Karikatura: STUPS)