Vjerujte li režimskim tabolidima da su protivkandidati Aleksandra Vučića ubojice, razbojnici i izdajnici? U istom kontekstu: smatrate li da bivši zaštitnik građana, bivši ministar spoljnih poslova, bivši ministar nauke i dva narodna poslanika u aktualnom sazivu Skupštine spadaju u antisistemske političare i da spremaju krvoproliće tokom prvog izbornog kruga?

Vjerujete li da prevoženje partijske vojske sa jednog na drugi miting širom Srbije predstavlja općenarodnu podršku? Da li ste ubjeđeni da u normalni izborni proces spadaju kratko podšišani momci u trenerkama i crnim džipovima, trojke na vratima stana koje traže siguran glas i zahtjevi na radnom mjestu da glasate kako vam kažu i obezbjedite još pet ili više „kapilarnih“ glasača?

Vjerujete li Vučiću kada govori o borbi protiv kriminala i korupcije dok mu iza leđa – kao koalicioni partner – stoji Bogoljub Karić, čovjek koji se u zemlju vratio tek nakon zastare optužbi za privredni kriminal? Koliko se osjećate sigurni kada već godinu dana nisu rasvjetljena „fantomska“ maltretiranje građana i rušenja u Savamali, odnosno, suspenzija pravnog poretka u dijelu Beograda. I kada smo kod toga, kako vam djeluje opstanak Siniše Malog na mjestu gradonačelnika i izvještaj Agencije za borbu protiv korupcije o njegovih dvadeset i devet nekretnina?

Vjerujete li da su radnici u pelenama, dok rade za dvadesetak hiljada dinara bez ikakvih prava, pokazatelj prosperiteta? A otvaranje kontejnera, semafora i svakog asfaltiranog kvadratnog metra – ekonomski podvizi? U kakvom su odnosu premijerovo hvalisanje privrednim uspjesima na konferencijama za štampu sa vašim novčanikom? Poznate li ikog tko se zaposlio bez stranačke veze osim za minimalac i na ugovor u nekoj od premijerovih omiljenih i subvencioniranih firmi? Pamtite li što je sve obećavao u proteklih pet godina? Možete li pokazati išta od toga, ali pod uvjetom da nije riječ rutinskim aktivnostima uobičajnim u svakoj zemlji? Kako se slažu premijerove brojke i statistički podaci sa vašim očima? Kako živite? Što vam se čini – hoće li vaša djeca živjeti bolje od vas?

Vjerujete li da je Vučić nosilac stabilnosti i vjerodostojnosti? Kako vam se u to uklapaju njegove izjave da se neće kandidirati za predsjednika Srbije i da će, potom, kampanju voditi svega nekoliko dana? Ili konstantne hiperemotivne reakcije, verbalna agresija, kukanje, samosažaljevanje i širenje panike u javnosti? Sjećate li se bilo kakve društvene debate o bilo čemu? Da li su vam neobjavljeno vanredno stanje, državni udari na Pinku, najave najava, prozivanje ambasada, lovovi na vještice, bahatost i prostakluk nove kaste naprasno obogaćenih i nedodirljivih kumova i burazera postali nešto sasvim normalno i jedina moguća slika države?

Vjerujete li da je Srbija zemlja za uzor u regionu? Kada ste posljednji put putovali preko granice, što ste tamo vidjeli i kako vam se čini? Da li ste pravili neke komparacije? Kako vam izgledaju pohvale i podrška iz svijeta s kojim premijer toliko maše? I što mislite da li stižu uslijed fascinacije Vučićem ili zbog bespogovornog izlaska u susret njihovim političkim i ekonomskim interesima, zavisno od konjukture na međunarodnoj sceni?

Vjerujete li da ste lijeni, glupi i nesposobni? Da li smatrate da osim jednog čovjeka nitko ništa ne zna, ne radi i ne razumije? Koliko je – konkretno za vas – dobro da on bez ikakvog ograničenja i kontrole odlučuje o baš svemu: o vojsci i policiji, sportu, pop koncertima, radu Skupštine, programskim šemama televizija, školstvu i zdravstvu, diskusijama na društvenim mrežama, ekonomskim i političkim tokovima..?

Od odgovora na ova pitanja i još brojna druga zavisi ishod predsjedničkih izbora.

(Vreme)