Već sam pisao tekst na temu opštih bh. izbora, a bilo je to netom nakon što sam sletio sa svježom energijom kojom me Berlin napunio. Nisu me doticale ni stranke, kampanja, ni bilo šta. Znao sam za koga ću glasati i za njih sam glasao.

Nisam to reklamirao po socijalnim mrežama niti u novinskim tekstovima. Nekako sam ostario za takve stvari; omudrio dovoljno da ne želim voditi tuđe bitke. Ukoliko želite moje mišljenje zarovite u arhivu Dana, Start BiH-a etc. Napisao sam stotine kritičkih i antinacionalističkih tekstova o našoj bh. političkoj sceni. Papir pamti i čuva.

Dovoljno je što sam se spremao da ispunim i što sam ispunio svoju građansku obavezu glasanja u obližnjoj osnovnoj školi. A glasao sam za mlade i pametne ljude, koji poznaju strane jezike – kako je onomad neki reis (ili ko već) utjeravao pastvu da glasa za Harisa Silajdžića.

Taj tekst o izborima imao je svrhu da otrijezni ljude od nepotrebne euforije (uzrokovane fiks idejom o nekakvim tektonskim političkim promjenama u BiH) i da ih liši iluzija, ali, ipak, treba svako da to sam uradi za sebe. Pošto sam profesionalni davač mišljenja moje je da to napišem.

Ono što mene najviše raduje jeste što je Alija Izetbegović, ipak, bio žestoko u pravu kada je rekao: „Naš narod nije blećak.“ Na primjeru njegovog sina narod je zaista i pokazao da ga moreš zajebavati ali ne i dokle hoćeš. Kako neko može biti doktor nauka ako nikad nije magistrirao i ostale misterije univerzuma koji su nam oni kreirali za 30 najtežih godina s njima. Hebiga, nije naš narod blećak. Da ne spominjem respiratore, asime i druge afere. „Narod“ je kaznio lidera najjače svoje stranke. I to je najbitnija stvar ovih izbora, za mene.

Isto je dobra stvar što je na referendumu o odlasku u političku kantu za smeće Denis Bećirović pobijedio narečenog Bakira Izetbegovića. Ima ta metafora smetljišta istorije, ali možda je malo pretjerana za poraženog kandidata.

Ostaje činjenica da od SDA nema većih štetočina. Način na koji su (i nažalost još će) oni oblikovali ovu zemlju u političkom, ekonomskom, ali ne i kulturnom smislu je katastrofalan, o čemu govori podatak da je BiH zemlja sa najvećim procentom svog stanovništva koje se iselilo iz nje. I pisac ovih redova se upisuje u dijasporu. Kultura je za njih fes i narodni ples. Folkor, 19. vijek.

Oni su, sadašnja SDA, ubili ljude u pojam i otjerali ih zauvijek iz ove zemlje. Uništili su i izbrisali svaku nadu lažući i kradući, a sve sa osmijehom na licu. Zatrli su kulturu, radosnu misao o pristojnom životu, nadu u bolje sutra, jer njihova misija i jeste begovat sa elementima turbo-seljačkog kapitalizma. Ne da mi se dalje kovati metafore o njihovoj političkoj odvratnosti, jer sam o tome pisao bezbroj puta.

Ako je istina da su glasači u Posavskom i Livanjskom kantonu (područja sa većinskim hrvatskim stanovništvom) masovno glasali za Denisa Bećirovića onda je jasno da je HDZ BiH servirao Bakiru Izetbegoviću hladnu osvetu. I pri tome su sebi skočili u politička usta, jer sad i oni biraju „nelegitimnog“ člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka. Već se ezdea botovi, po socijalnim mrežama, pokušavaju utješiti ovakvim promišljanjem Izetbegovićevog izbornog debakla. Ukoliko nije riječ samo o još jednoj lažnoj vijesti.

SDA kojoj su kik bokseri, izbacivači, čakijaši (Haris Zahiragić), šaneri i slična bratija glavne uzdanice i dalje će imati veliki uticaj na državnom nivou. Takva je bit demokratija, ona ti daje za pravo da postaneš ugledan građanin društva samo ako pronađeš dovoljan broj pismenih humanoida koji će glasati za tebe. Pismenih u smislu da se znaju potpisati.

Jasno je da je Visoki predstavnik mjesecima, zajedno sa vlastima Republike Hrvatske, radio na izmjenama Izbornog zakona, koji je, prema prvim reakcijama, preuređen dobrano u korist cementiranja vječne vladavine HDZ BiH preko kontrolnog paketa u Domu naroda Federacije BiH. Da li je žrtvovanje Borjane Krišto bilo smišljeno kako bi se dobili ustupci u Domu naroda, te kako bi pobjeda Željka Komšića bila iskorištena za nove pritiske na one stranke koje BiH vide kao državu svih njenih građana i naroda? Čini se da jeste.

Kolonijalna odluka kolonijalnog upravitelja, koji je odlikovan Redom Ante Starčevića u Republici Hrvatskoj. Istim ordenom je odlikovan i ratni zločinac Jadranko Prlić. Odluka jednog čovjeka, stranca, dovešće do brojnih negativnih posljedica koje će se pokazati vremenom. Umirivanje (tzv. Appeasement) secesionističkih politika HDZ BiH-a dovešće samo do njihovog jačanja, jer povlađivati nasilnicima (koji Federaciju BiH drže blokiranom od 2018.) isto je kao i benzinom gasiti vatru. Christian Schmidt je odlučio da potpali tu vatru. Čekamo posljedice takvog poteza, koji je donešen baš u momentu kada su glasači donijeli svoje odluke.

Čemu izbori ako se zna da će jedna stranka uvijek biti favorizovana u odnosu na druge? Izborna volja glasača će biti pretvorena u lakrdiju, jer je jedan čovjek, stranac, odlučio da glasači HDZ BiH imaju nekoliko puta veće pravo nego drugi glasači koji imaju krivu nacionalnost, anacionalnost, religiju ili nevjeru. Dobro je na Twitteru napisao Emir Suljagić: „Demokratija je odlična osim kad su muslimani većina.“

Čak i da pobijedi kandidatkinja opozicije (CIK kaže da neće), Jelena Trivić, to neće donijeti nikakvu bitniju promjenu pod političkim zvijezdama manjeg entiteta i cijele države. Jedan negator genocida bi bio zamijenjen onim drugim. I jednim ili drugom će se upravljati na daljinski upravljač iz Beograda. Ne vidim tu nikakve suštinske, čak ni kozmetičke promjene.

Ostaje solidno zadovoljstvo što je narod konačno dokazao kako nije blećak. Možda su mu lideri blećci ali glasači definitivno znaju kako kazniti čovjeka na čijem čelu piše: nesposobnost, laž, prevara… Nastavi niz po volji.

Ništa nije veći opijum za narode od glasanja u državi koja je okovana ustavom koji joj onemogućava ikakav napredak.

Nema razloga za optimizam. Propadanje ove zemlje i države će se i dalje nastaviti.

(Radio Sarajevo, Foto: N1)