Prošle godine, 20. aprila, Kemal Šalaka dobio je sina. Želio ga je prijaviti kao Bosanca. No, to mu u sarajevskoj Opštini Centar nisu dozvolili. Mogao je upisati kao Bošnjaka, Srbina, Hrvata ili pod ostali. Kemal se odlučio na pravnu bitku, iz koje je izašao kao pobjednik. Devet mjeseci kasnije, njegov sin Faruk, prvi je Bosanac upisan u matičnu knjigu.
RSE: Gospodine Šalaka, Vi ste prvi koji je u Sarajevu uspio upisati sina u matičnu knjigu rođenih, a da mu je nacionalnost Bosanac. S obzirom da je dječak rođen u aprilu prošle godine, znači li to da li je bilo puno prepreka da to uradite?
Šalaka: Jedina prepreka je ta što mi nisu dali da dijete upišem kao Bosanac, jer postoji izjava koja se popuni da bi se izvadili dokumenti, odnosno matični broj i rodni list. Kada sam došao u opštinu, pitali su me da li želim da se izjasnim o nacionalnosti djeteta. Rekao sam da želim i u rubriku upisao Bosanac. Gospođa koja je zaprimila izjavu mi je rekla da tako ne mogu predati, a da samo mogu ako upišem Bošnjak, Srbin, Hrvat ili ostali. Bosanac ne može. Ja sam joj rekao da smo mi svi u kući Bosanci i da me ne mogu spriječiti da isto tako upišem i dijete. Pitao sam je da li zna razliku između nacionalne i etničke pripadnosti, jer i kada je popis stanovništva bio, jedno od pitanja je bilo etnička/nacionalna pripadnost. I tada mi je to zasmetalo i izjasnio sam se da sam etnički Bošnjak, ali nacionalno Bosanac. Mislim da je to moje pravo. I sada mi neko dođe i kaže da dijete ne mogu upisati kao Bosanac, što je apsurdno jer živimo u državi Bosni i Hercegovini.
RSE: Na koji način je trajala pravna bitka da Vaš sin Faruk bude upisan kao Bosanac u matičnu knjigu rođenih?
Šalaka: Ma, da Vam kažem. Problem je počeo sa službenicom, a onda su se mijenjali različiti šefovi u opštini i fizički su me udaljili iz zgrade. A ja sam samo tražio da mi kažu u skladu sa kojim dijelom Ustava ja dijete ne mogu upisati kao Bosanac. Pošto odgovora nisu imali, tretirali su me kao polupismenu osobu. Nisam dobio pravi odgovor, nakon čega sam cijelu priču ispričao poznanicima, a moja prijateljica je napisala jedan novinarski tekst, nakon čega je advokat Nedim Ademović pro bono želio da me zastupa u cijelom slučaju. Sve kasnije prepiske su bile između njega i opštine.
RSE: Da li biste se pravno borili i bez pružanja advokatove pomoći?
Šalaka: Onaj ko me poznaje zna da sam istrajan. Ja sam se borio u ratu kao maloljetnik sa 16,5 godina. Ono za šta sam se tada borio i ovo što se sada dešava jedno s drugim nema veze. Hoću da živim u Bosni i Hercegovini gdje će se svako moći osjećati kako želi, samo je bitno da niko nikoga ne ugrožava. Podijelili su nas u plemena i to bosanstvo, koji je zajednički faktor, žele da unište. Ne mogu da pređem preko toga. I 1992. u odbrani niko nikoga nije pitao kako se zove, svi su zajedno ginuli, i sad ne želim da mi neki drugi ljudi glume patriotizam.
RSE: S obzirom da u Bosni i Hercegovini vladaju mnogi stereotipi kada je u pitanju nacionalna pripadnost, osim predstavnika medija i prijatelja, da li je bilo negativnih komentara?
Šalaka: Devedeset posto poruka koje dobijam su poruke podrške, ali ima i onih koji me napadaju, ali mislim da su takvi neobrazovani, jer misle da sam ja bosanstvo uveo. Pitaju me koliko su mi dali novca neprijatelji bošnjačkog naroda, jer se niko od ostala dva etnička korpusa neće htjeti izjašnjavati drugačije. To nije tačno. Ja dobijam poruke ljude koji nemaju bošnjačka imena i kažu kako je za nas Bosance to dobra stvar. Samo neukim ljudi koji ne znaju razliku između nacionalne i etničke pripadnosti to može smetati. Moram još jednom ponoviti da sam etnički Bošnjak, ali sam i ponosan što sam Bosanac i hoću da otvorim prostor i za druge etničke pripadnosti da ovu zemlju mogu smatrati svojom. To ovoj zemlji nedostaje.
RSE: Vjerujete li i da će drugi ljudi slijediti Vaš primjer?
Šalaka: Ne sumnjam u to, iako mi to nije bio cilj, ali mi je drago da me već nazvalo 20-tak ljudi koji su rekli da će već danas otići u opštinu da promijene nacionalnost svoje djece, jer su se izjasnili onako kako su im rekli ovi iz vladajućih oligarhija koji sve nas žele ukalupiti u sistem kako da mi ovce šetamo.
(Dženana Karabegović, Slobodna Evropa)