Skip to main content

Evropske milijarde u grčkim bespućima

Planeta 20. јул 2012.
2 min čitanja

Radilo se o jednom od najspektakularnijih ali i najspornijih procesa proteklih godina u Grčkoj. Krajem juna devet profesora i visokih nameštenika Univerziteta Panteon iz Atine osuđeno je na visoke zatvorske kazne. Osoblje univerziteta je osuđeno jer su devedesetih proneverili osam miliona evra namenjenih nauci i istraživanjima. Novac Evropske unije završio je na privatnim računima profesora. Da stvar bude gora, optuženi su delimično igrali i važne političke uloge. Tako je nekadašnji rektor Dimitris Konstas predvodio grčku delegaciju pri Savetu Evrope.

Knjigovođa vozi Ferari

U grčkim medijima se već duže vreme provlače pikantni detalji ove afere. Tako je knjigovođa univerziteta vozio Ferari a novac namenjen nauci trošio se na luksuzna uređenja vikendica optuženih. Uprkos svemu, optuženi nemaju osećaj krivice. Oni doduše priznaju prevaru ali tvrde da su za nju odgovorni drugi i da je proces protiv njih politički motivisan. Optuženi su najavili da će se žaliti protiv presude i da će ići do Evropskog suda za ljudska prava. Jedno je međutim sigurno: slučajevi poput afere Panteon samo su vrh ledenog brega. Godinama su sredstva iz Brisela završavala u mutnim kanalima a njihovo praćenje je, zbog glomazne birokratije, gotovo nemoguće.

Ne postoji pregled izdataka

Ali novac nestaje bestraga ne samo u području nauke nego i privrede. Kako piše dnevni list „Ta Nea“, od 1989. pa do danas se iz EU u Grčku slilo preko 90 milijardi evra ekonomskih poticaja. No dobar deo ovog novca je propao ili u besmislenim ili jednostavno nepostojećim projektima. Nekadašnji državni sekretar u Ministarstvu ekonomije Janis Cukalas i današnji član Evropskog parlamenta tvrdi da do dan danas ne postoji uverljiva studija o tome gde je završio novac iz evropskih fondova. „Sigurno, ako pogledate sve te auto-puteve, podzemne železnice i aerodrome postaje jasno da se nešto i učinilo, što je i dobro za ovu zemlju. Al nigde ne postoji pregled ukupnih izdataka i preciznog stanja u kojem se nalaze projekti“, zaključuje Cukalas.

Maštoviti maslinari

Najbolji primer za netransparentne projekte su mnogobrojne zadruge maslinara, posebno na ostrvu Kritu. Ove zadruge su decenijama rod prikazivala mnogo većim od stvarnog kako bi pobrale što više novca iz fondova EU. Dokaz za to nije moguće naći jer još uvek ne postoje efikasni kontrolni mehanizmi kada su u pitanju poljoprivredne subvencije. Grčki maslinari su tako godinama objavljivali izveštaje koja je mogla kontrolisati samo uprava zadruge. No za to, kako piše dnevnik „Ta Nea“, često nije bilo volje ni motivacije.

(Janis Papadimitriu/Nenad Krajcer, Deutsche Welle)