Čitam ovih dana, i čujem, kako je krenula hajka na mojeg zaista velikog prijatelja i glumačkog kolegu, Sergeja Trifunovića. Sad je on, odjednom, na meti velikih i poštenih državobrižnika, koji su, eto, razriješili sve probleme sa kojima im se zemlja susreće, pa su se, eto, okrenuli i protiv Sergeja. Da na njemu pokažu svoju silu i samopravdu.
Ja ne mogu a da ne reagujem na to. Ne mogu da ćutim više.
Pa, kako vas, ljudi, više nije i sram i strah?!
Pa, je l’ ima još nešto dobro i lijepo na što niste svoje prljave i pokvarene šape stavili i zamazali svojom iskvarenošću?! Zar ste zaista mislili da vam baš sve i svaka može proći? Dosta više.
Sergeja znam veoma dugo, i nikada, ali zaista nikada, nisam ni vidio ni naslutio trunku neke iskvarenosti ili nepoštenja, već upravo obrnuto. Sergej je jedan od najpoštenijih i, ako se to tako uopšte može izreći, najhumanijih ljudi koje sam imao čast upoznati. A upoznao sam, i znam, mnoge. Sergeju mogu samo ustati, pokloniti se i ‘skinuti kapu’ kada ga se spomene. Iako sam i kao glumac, i kao čovjek, stariji od njega, i prošao sam svojih golgota dovoljno za nekoliko nečijih života, ali od Sergeja sam mnogo toga mogao naučiti. Njegov pogled na život, njegov nevjerovatni optimizam, i gotovo beskrajna ljubav spram svih oko sebe, meni su bili i ostali predivan dar. Brate, čast je poznavati te, a još veća biti u prilici to ovako javno i reći.
Moja poruka svim onima koji su se sad digli na tebe, jeste da se prihvate svog posla, i da se bave raspetljavanjem Gordijevog čvora tamo gdje ga zaista i ima.
Tako, i samo tako, će dokazati i sebi a i narodu, da nešto i rade, a ne da svoju egzistenciju na funkcijama pravdaju podmetanjem kojekakvih kleveta i potpirivanjem lažnih požara.
Uostalom, zar mislite da neko poput Sergeja, glumčine koji je potpisao više glumačkih ugovora nego većina vas običnih memoranduma, ne zna šta znači transparentnost i slika u očima javnog mijenja?
Nikada on sebi ne bi dozvolio da sve ono što je godinama radio, razvijao i pravio kroz svoju fascinantnu karijeru, padne i propadne radi nekih ‘nepravilnosti u radu fondacije koju je osnovao samo s jednim jedinim ciljem, a to je da vi gospodo napadači niste u stanju da se adekvatno pobrinete za tu bolesnu djecu. Kad ne možete vi, mora to onda uraditi neko ko ima dovoljno hrabrosti, poštenja, empatije i samosvjesnosti. I tu je kvaka mizantropije prema Sergeju Trifunoviću. Njegovi uspjesi jasno ukazuju na vaše neuspjehe. Umjesto da javno podržite Sergeja i sve one koji rade za dobrobit bolesne djece, vi Sergejevu humanost dovodite u pitanje.
Dragi moj Sergej, šaljem ti ogromnu podršku iz Sarajeva, kako svoju, tako i mnogobrojnih kolega glumaca. Stojim uz tebe, bez obzira na sve posljedice. I sam se borim sa zakržljalim psihologijama ovdje u Bosni, ali na kraju krajeva, dragi brate, nema ljepšeg osjećaja nego se ujutro pogledati u ogledalo i sam sebi, reći: „Đesi, majstore!“
Neka je sretno tvojoj fondaciji za liječenje bolesne djece.
Voli te tvoj Emir Hadžihafizbegović.
STUPS: Bestijarijum