Skip to main content

Egereši: Formirati vojvođansku policiju

Autonomija 23. апр 2012.
4 min čitanja

Visoki funkcioner Saveza vojvođanskih Mađara i predsednik saziva Skupštine Vojvodine u odlasku Šandor Egereši izjavio je da Vojvodina još uvek ne može da koristi ingerencije koje su joj garantovane postojećim ustavnim okvirom, iako je od donošenja Ustava prošlo gotovo šest godina. U intervjuu za „Dnevnik“ Egereši je istakao da najveći problem za funkcionisanje pokrajinske autonomije predstavlja nerešeno pitanje finansiranja APV, ali i spora implementacija prenetih nadležnosti.

On je ukazao na to da za rešavanje tih pitanja nije bilo razumevanja u većem delu političke elite u Srbiji, koja, kako je ocenio, još uvek građane pokušava da ubedi da jačanje vojvođanske autonomije ide na uštrb interesa ostalih delova Srbije.

– Optužbe i zastrašivanje građana vojvođanskim separatizmom su apsolutno besmisleni, kao i priče o tome da bi jačanje autonomije Vojvodine išlo na štetu drugih delova Srbije. Pa šta je to Srbija dobila ukidanjem autonomije 1990. godine, ako je vojvođanska autonomija bila kočnica njenog razvoja do tad? Da li je Srbija nakon „jogurt revolucije“ i ustavnih amandmana krajem osamdesetih godina, postala bogatija, ekonomski razvijenija? Da li građani Srbije danas žive bolje, imaju veći standard? Da li su drugi delovi Srbije postali razvijeniji? Niko nije na dobitku zbog toga, svi smo na gubitku. I Srbija i Vojvodina danas su mnogo siromašnije. I sve te teze da Vojvodina hoće da se razvija na račun drugih padaju u vodu pred tim činjenicama koje svi danas vidimo i osećamo i na severu i na jugu. I zato Srbija mora jednom da otvori taj unutrašnji demokratski dijalog s Vojvodinom, ali i i s drugim regionima u centralnoj Srbiji – istakao je Egereši.

Kako vidite nedavnu poruku predsedničkog kandidata Demokratske stranke i doskorašnjeg predsednika Srbije Borisa Tadića da nakon izbora treba da se nastavi politički dijalog o obimu i sadržaju nadležnosti APV, te da rešenja koja se u tom pogledu utvrde moraju biti u skladu s Ustavom Srbije i u interesu svih njenih građana?

– Očekujem da ćemo razgovarati o svim pitanjima i problemima funkcionisanja Vojvodine u postojećem ustavnom okviru. I o modelu finansiranja, ali i o formiranju pokrajinske policijske uprave, kao i o dinamici preuzimanja nadležnosti i implementaciji Statuta. Još uvek ima problema u realizaciji određenih nadležnosti. Tako, na primer, JP „Vojvodinašume“ još uvek ne mogu da ostvare pravo na imovinu. Za formiranje pokrajinske policijske uprave nisu neophodni ni promena Ustava ni donošenje novog zakona jer tu mogućnsot predviđa i važeći Zakon o policiji u članovima 22 i 23. A realizacija tog prava doprinela bi efikasnosti policije i jačanju bezbednosti u Pokrajini. Sve su to još uvek otvorena pitanja, iako je davno trebalo da budu zatvorena. Takođe, mislim da pokrajinski parlament u narednom sazivu mora da iskoristi pravo na zakonodavnu inicijativu, te da na samom startu mandata inicira donošenje zakona o finansiranju nadležnosti Pokrajine.

Zašto je potrebno da se vodi dijalog o realizaciji nadležnosti koje Ustav već garantuje?

– Dijalog je očigledno neophodan da bismo te ingerencije mogli ostvariti u praksi. S druge strane, mislim da se mora uvažiti realnost jer postojeći Ustav ne nudi rešenja za mnoga otvorena pitanja, među kojima je i pitanje regionalizacije. Treba uvažavati i realne potrebe centralne Srbije. Zato su Srbiji neophodne i ustavne promene, kako zbog jačanja unutrašnjih demokratskih potencijala, tako i zbog procesa evropskih integracija. A te ustavne promene svakako bi morale dovesti i do jačanja autonomije Vojvodine, ali i omogućiti formiranje regiona u drugim delovima Srbije. Vojvodini se mora vratiti zakonodavna, izvršna i delimična sudska vlast da bismo bili konkurentnija regija i unutar Srbije i u okviru Evropske unije. To nije nikakav separatizam već model koji omogućava efikasnije funkcionisanje Pokrajine, a time i cele Srbije. Srbiji je potreban novi evropski ustav koji će uvažiti specifičnosti cele države. I taj demokratski dijalog treba pokrenuti u Srbiji.

Zbog čega u ovom mandatu taj politički dijalog o Vojvodini nije bio moguć, ako su na oba nivoa vlasti bili isti akteri?

– Autonomija je realna potreba građana Vojvodine, ali neki tu činjenicu očigledno ne mogu da prihvate. I zbog toga se tako dugo i uz toliko negativne kampanje polemisalo o vojvođanskom Statutu i svim drugim pitanjima vezanim za realizaciju ustavnih nadležnosti Vojvodine.  I zbog toga mi svake godine imamo problem da definišemo vojvođanski budžet jer se ne poštuje ustavna odredba kojom se garantuje sedam procenata za Vojvodinu. Pa je tako Vojvodina za pet godina uskraćena za više od 60 milijardi dinara, odnosno ceo jednogodišnji budžet. A to se dešava jer centralna vlast ne poštoje ustavne i zakonske obaveze. I kad se na to ukaže, stižu optužbe da smo separatisti, i plašenje građana Srbije Vojvodinom. Setite se kakva je burna rasprava u javnosti vođena oko pitanja otvaranja vojvođanske kancelarije u Briselu pa smo optuživani da smo destabilizujući faktor u državi, da pravimo paralelnu diplomatiju… Danas je valjda svima jasno da od tih „velikih pretnji“ nema ništa. Srbija ne treba da se plaši Vojvodine, mi smo deo Srbije. I centralna vlast mora da shvati da će, ako Vojvodini bude dobro, biti dobro i celoj Srbiji.

Ipak, dilema o vojvođanskom Statutu još uvek je aktuelna pošto je taj akt pred Ustavnim sudom, odakle je javnosti poručeno da će postupak ocene ustavnosti biti dug proces. Znači li to da se još uvek održava ta fama, odnosno taj znak pitanja nad Statutom?

– Apsolutno tvrdim da Statut Vojvodine nije protivustavan. I vojvođanski parlament je u tom pogledu bio veoma ozbiljan i korektan. Ne znam kome je u interesu da se to pitanje drži otvorenim. Siguran sam da to nije u interesu Vojvodine, ali ni u interesu građana Srbije. Možda jeste u interesu nekih političkih grupa, koje podgrevanjem te neizvesnosti i držanjem brojnih pitanja otvorenim pokušavaju da namire neke svoje potrebe.

Zašto pokrajinski paralment u ovom sazivu nije koristio pravo zakonodavne inicijative?

– Ja sam u ovom sazivu inicirao donošenje zakona o finansiranju APV. Nažalost, o tome nije postignut konsenzus u koaliciji vladajućoj u Pokrajini jer nije bilo političke volje da se u završnici mandata donese taj zakon. Mislim da u narednom sazivu treba više insistirati na zakonodavnoj inicijativi jer je to jedini način da se čuje glas Vojvodine, bez obzira na negativno iskustvo koje smo ranije imali sa zakonskim predlozima koji su iz Vojvodine otišli u republički parlament.

Iz LSV-a vam zameraju što tu inicijativu ipak niste stavili na dnevi red Skupštine Vojvodine?

– To nisam uradio jer je bilo očigledno da nemamo podršku većine u Skupštini Vojvodine.

B. D. Savić (Dnevnik)

NESPORAZUMI

Koliko će sporenja i sukobi između SVM-a i LSV-a, kojih je u ovom sazivu bilo i po drugim pitanjima, kao i sukob koji ste imali s DS-om o budžetu, uticati na formiranje nove koalicije, koju svi najavljujete?

– Nesporazumi između naših stranaka postoje jer se nekima u Vojvodini ne sviđa što SVM, osim manjinske politike, dosledno zastupa i regionalne interese APV. Tako smo bili izbačeni iz lokalne vlasti u Subotici i Senti samo zbog toga što smo insistirali na poštovanju Ustava ove države o finansiranju pokrajinskog budžeta. Mislim da te stvari treba razjasniti prilikom formiranja nove koalicije, u kojoj će odnosi snaga zavisiti od rezultata na predstojećim izborima.