Nakon što je u Moldaviji objavljeno da je opsežna istraga, koju su provodili policija, tužiteljstvo i Obavještajno-sigurnosna služba, rezultirala hapšenjem više od stotinu osoba za koje se sumnja da su radile na destabilizaciji ove zemlje, a za šta su neki od njih obuku prošli u Rusiji, Srbiji i Bosni i Hercegovini, ova informacija je izazvala potpuno oprečne reakcije u regionu: dok je u BiH podigla popriličnu prašinu, u Srbiji je o svemu, čini se, zavjet ćutnje.

Niti mediji u Srbiji pišu o tome, niti ima ikakvih reakcija zvaničnika. No, simptomatično je da su isti dan kad je Radio Slobodna Evropa prva objavila informacije iz Moldavije, dva-tri medija u Srbiji objavila šturu informaciju o akciji Bezbednosno-informativne agencije (BIA), izvedenu zajedno s policijom i tužiteljstvom “s ciljem sprečavanja ilegalnih aktivnosti“ na seoskom imanju u Kučevu gdje je, kako je objavljeno pronađena “špijunska oprema“ (dronovi s pratećom opremom, zapaljivi materijali, upaljači, fosfor, oprema za satelitsku komunikaciju i satelitski primopredajnik, radio stanice, kamuflažna oprema, uređaji za izviđanje, laptop…), te da je “prema prvim saznanjima ovo imanje kao improvizovani kamp koristio izvjestan broj stranaca, državljana više zemalja“.

Ni o ovoj akciji, kao ni o onoj moldavskoj nema ni riječi ni u jednom od ruskih portala u Srbiji na koje su prošli mjesec upozorili Reporteri bez granica koji su, ukazujući na kontrolu koju srbijanska vlada ima nad medijima i povoljno političko okruženje u Srbiji za prilagodbu narativa i rad fabrike laži Vladimira Putina, pozvali članice Evropske unije da Srbiju pozovu na odgovornost. Podsjetimo i kako je svojevremeno francuski predsjednik Emmanuel Macron opisao rad Russia Today i Sputnjika objašnjavajući da se oni ne ponašaju kao mediji i novinari, nego kao “agenti uticaja i propagande“.

A svaki agent bi trebao, a njegov šef morao znati procijeniti sigurnosno (ne)zanimljive informacije, a informacija o stranim državljanima koji su imali špijunski kamp u Srbiji s ciljem izvođenja ilegalnih operacija, čini se da većini medija u Srbiji (uz ruske) nije zanimljiva. Kao ni informacija o kampovima u Srbiji u kojima su se obučavali pojedinci pripremljeni da ruše vlast u Moldaviji na dan kad je ova zemlja odlučivala o svom putu – proevropskom ili proruskom, dok je prozapadna moldavska predsjednica žestoko upozoravala da je Moldavija meta za “napad bez presedana na slobodu i demokratiju“ okrivljujući “strane sile“. Danima prije referenduma moldavske vlasti su upozoravale da su Moskva i grupe povezane s Rusijom organizirale intenzivnu kampanju hibridnog rata kako bi destabilizirali zemlju i spriječili njen put u EU. O ovome, kao i o ozbiljnom djelovanju “stranih špijuna“ u Srbiji koje je “zaustavila“ BIA, ćute Vučić, Dačić, Vulin…

Zašto, odgovor nudi upravo Sputnjik – Moldavija je dio “ruskog svijeta“. Predsjednik “krimskog parlamenta“ Vladimir Konstantinov je za ovaj ruski državni medij izjavio kako “bitka za Moldaviju još uvek nije završena“ jer realni rezultati referenduma i prvog kruga predsedničkih izbora daju povod za “optimizam“. Argumentirao je to “klimavom većinom“ jasno stavljajući do znanja da njima odluka većine ništa ne znači, već smatraju uspjehom što su ovu zemlju potpuno podijelili što je očito bio cilj, a kako je Konstantinov objasnio “Rusiju i Moldaviju zbližavaju duboke kulturne veze, jer je Moldavija istorijski i genetski ujedinjena sa Rusijomu u okviru zajedničkog civilizacijskog prostora – ruskog sveta.“

Očito da se Srbija ne želi miješati u Putinovo djelovanje u bliskom okruženju na koje Rusija polaže pravo, odnosno “ruski svet“ (kao što Putin podržava “srpski svet“) ali s obzirom na zvaničnu politiku Srbije i znajući kako rade beogradske tajne službe, akcija na seoskom imanju u Kučevu izvedena je, čini se, prevashodno za zapadne partnere, što onda objašnjava izostanak hvalospjeva u medijima i bilo kakve druge informacije o djelovanju “stranih špijuna“ u Srbiji, ili kampova za obuku u Srbiji koje su otkrili Moldavci, jer ako i postoje takvi kampovi, njih u Srbiji, vidite, kontroliraju – stranci.

Nešić u odbrani – Rusije

Za razliku od Srbije, zbog dešavanja u Moldaviji u BiH su uslijedile brojne reakcije, a među prvima je reagirao ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić. On je ekspresno ustvrdio da su informacije netačne, da sigurnosne agencije u BiH nisu dobile nikakav upit moldavskih vlasti, niti su im dostavile dokaze za navedene tvrdnje, te bez ikakvih provjera (za tako kratko vrijeme to nije mogao uraditi a što je i vidljivo iz njegovih izjava i saopćenja Ministarstva) poručio da su “optužbe moldavske policije neozbiljne“.

Na to koliko je Nešić ozbiljan ministar u ovom po BiH ozbiljnom sigurnosnom incidentu, upućuje više toga do sad objavljenog: informacije javnosti je na zvaničnoj press konferenciji dao načelnik Glavnog policijskog inspektorata Moldavije Viorel Cernăuțeanu; na stranici Ministarstva unutarnjih poslova Moldavije stoji saopćenje o 88 racija širom Moldavije zbog hapšenja oko 100 članova kriminalne grupe koja je planirala akcije masovnih nereda oko predsjedničkih izbora i ustavnog referenduma o pristupanju Evropskoj uniji; tokom ispitivanja privedenih istražitelji su došli do informacija da su prolazili obuku u predgrađu Moskve, gdje su odlazili zvanično na “kulturno-turističke programe“, a u Rusiji su obučavani za taktike nacionalne podjele, kao i destabilizacije ustavnog poretka, upotrebu oružja te fizički obračun s policijom tokom protesta, proizvodnju i uporabu zapaljivih predmeta i eksploziva kućne izrade i rukovanje dronovima; neki od polaznika odabrani su za “napredniju obuku u gerilskim kampovima, održanim u Bosni i Hercegovini i Srbiji“; trenutno moldavska policija u pritvoru ima čak četvoricu mladića koji su obučavani u kampovima u BiH i Srbiji, dakle koji su im potvrdili ove informacije; policija je saopćila da je istraga u toku.

Ozbiljan ministar sigurnosti zemlje koja se našla u središtu ovakvog sigurnosnog skandala, odmah bi kontaktirao kolege u Moldaviji, zatražio dodatne informacije koje bi morale uključivati detaljnije podatke, angažirao sigurnosne agencije, proveo detaljne provjere… i tek onda istupio u javnost. Ovako Nešićev jalijaški istup pokazuje samo njegovu bahatost, što i ne krije od dolaska u Sarajevo, dok kao ministar sigurnosti BiH provodi sigurnosnu politiku Srbije (podsjetimo da je u izbornoj noći bio u štabu naprednjaka u Beogradu zajedno s Miloradom Dodikom i Aleksandrom Vulinom, trenutno dva valjda i najveća rusofila u regionu) ismijavajući i ponižavajući pri tom sve sigurnosne agencije BiH, a time i državu BiH. Njegove izjave o unutrašnjoj politici u Moldaviji u kontekstu Rusije dodatni su skandal koji ne zaslužuje bilo kakav komentar.

OSA ne zna ništa

I dok je jasno zašto Nešić, kao (dobri vojnik Beograda), brani Rusiju i decidno tvrdi da u Republici Srpskoj nema nikakvih kampova za obuku, nije jasna reakcija direktora OSA-e Almira Džuve koga na tu poziciju nije postavio Dodik, nego sarajevska trojka koja se kune u proevropski put BiH, što onda, čini se pogrešno, navodi na zaključak da oni vode politiku kao i trenutna proevropska vlast u Moldaviji koja se sa svojim sigurnosno-pravosudnim institucijama obračunava sa ruskim uticajem, iako je skoro polovica zemlje javno (po rezultatima referenduma) za Rusiju. Možda u BiH ne znaju raditi kao moldavska policija, tajna služba i tužitelji – eto im prilike da naprave tim, odu i nauče!

Dan nakon što su se pojavile informacije u Moldaviji o kampovima u Rusiji, BiH i Srbiji, FTV je objavila da “ako pogledamo vremenski okvir trajanja treninga, podudara se upravo sa tvrdnjama ministra odbrane Zukana Heleza“ koji je u novembru 2023. podigao veliku prašinu izjavivši da “postoje ruski vojni kampovi na području entiteta Republika Srpska.“ Iz OSA-e su tada tvrdili da “nemaju informacija o postojanju ni vojnih kampova ni paravojnih formacija“. Nekoliko mjeseci kasnije, u maju 2024, govoreći za N1 američki ambasador u Sarajevu vješto je izbjegao odgovor na direktno pitanje o tim kampovima, diplomatski prokomentiravši da “znamo da Rusija ovdje finansira organizacije koje su angažovane na ekstremističkoj retorici i aktivnostima”. Ova izjava implicira da američka ambasada, dakle američka politika u BiH, ne negira, decidno kao OSA, informacije o ruskim kampovima. No, ako američki ambasador nešto zna, kako to da OSA ne zna ništa?!

Još više pitanja otvara sastanak koji je Džuvo imao sa članovima Zajedničke komisije za nadzor nad radom OSA-e Parlamentarne Skupštine BiH, nakon moldavskih informacija. Nezvanično saznajemo da ih je Džuvo na tom sastanku informirao o stanju u BiH, tvrdeći da ne može reći da tih kampova nema, da su bile neke aktivnosti i da to istražuju. Mediji su objavili da se radi o aktivnostima pojedinaca koje se odnose na zadnjih 60 dana!? S obzirom da to nije period o kome govore moldavska policija i tajna služba, i o čemu je govorio Helez, čini se da Džuvo, odnosno OSA i dalje nemaju informacija o radu bilo kakvih kampova za obuku u periodu na koji se odnosi moldavska istraga.

Ako moldavska policija i tajna služba imaju informacije o kampovima u BiH, kako to da tajna služba BiH nema nikakvih podataka o tome? Je li OSA toliko nesposobna da ne zna šta joj se dešava “u kući“, ili to samo ne želi da (se) zna direktor OSA-e? Ako je ova druga teza tačna, to onda otvara vrlo osjetljivo sigurnosno pitanje – za koga radi OSA, odnosno njen direktor Džuvo? Pogotovo što bi takve informacije bile štetne po Republiku Srpsku, odnosno Dodika, potvrdile bi jak ruski uticaj i prisutnost na terenu, ali ne bi bile štetne po cijelu državu.

Pritisak Rusije na BiH

Veliki zaokret u ruskoj politici prema Balkanu bio je zbog “gubitka“ Crne Gore i Sjeverne Makedonije njihovim ulaskom u NATO, nakon čega se ruski pritisak agresivno povećao na BiH, što se povezivalo s dolaskom predsjednice Gornjeg doma Federalne skupštine Ruske Federacije Valentine Matviyenko 2020. godine, koja je tada jasno poredala ciljeve ruske politike u BiH: gašanje OHR-a, jačanje entiteta, reformu Ustavnog suda i Tužiteljstva BiH, otvorena podrška Republici Srpskoj i Miloradu Dodiku, zaustavljanje BiH na njenom putu u EU i NATO. Osim Dodikove, Matviyenko je dobila i podršku (proevropskog) Dragana Čovića koji će se kasnije sa njom susresti i u Rusiji.

S obzirom na dalje razvijanje situacije na Balkanu OSA je u jednom trenutku bila najbolji i najozbiljni američki partner u regionu. U to vrijeme će slovenačko Delo objaviti intervju s bivšim direktorom njihove tajne službe Iztokom Podbregarom, koji će na pitanje novinara koja je obavještajna služba najbolja u regionu, odgovoriti: “Bez ikakve sumnje, bosanska“, dakle OSA, jer “sarađuje i djeluje uz snažnu podršku partnera iz Evropske unije i SAD-a, koji ih obučavaju i opremaju.“ Kako onda najbolja, proevropska i proamerička služba ne zna ništa o proruskim kampovima za obuku u BiH koje su Moldavci otkrili u svojoj istrazi?

Crna Gora je urušena zahvaljujući djelovanju proruskih snaga snažno podržanih iz vana, i preko političkih izbora koji su na Balkanu postali dio geopolitičkog i geostrateškog djelovanja Rusije, a sad skoro identično djelovanje vidimo i u Moladaviji. Dodik to već više od deset godina i ne krije, još od kad su Banjalukom marširali ruski kozaci, za koje je tvrdio da su “kulturni radnici“, koje će kasnije zamijeniti grupe kao što su Noćni vukovi. Dok su litije potresale Crnu Goru, Dodik je, kritikujući politiku Mila Đukanovića, poručivao da će “oni” stati u zaštitu pravoslavlja u Crnoj Gori “koje je”, po njemu, “ugroženo”. 

Prve informacije o kampovima (uz granicu) u kojima su osmišljavanje litijaške operacije prema Crnoj Gori, ali i akcije u BiH, a u koje su dolazi instruktori ruskog GRU-a i sigurnosnih službi iz Beograda, dobila sam od izvora u sigurnosnim agencijama Crne Gore. Lokacije se, uz puno više detalja, poklapaju s tvrdnjama ministra Heleza da su ti kampovi u okolici Rogatice, Foče, ali i Sarajeva. Potvrdu sam dobila i u sigurnosnim agencijama u BiH, ali i nekim međunarodnim institucijama u čijem mandatu je i sigurnost. OSA ne samo da je prije nekoliko godinama imala podatke o tim kampovima, nego ih je razmjenjivala s kolegama u Crnoj Gori, uz to su o tome obavještene sve tajne službe koje to trebaju znati, među kojima svakako američke zbog čega je jasniji istup američkog ambasadora.

Sve se zna…

Osim podataka o kampovima – gdje se nalaze, koji su objekti izgrađeni, na čijem zemljištu, ko dolazi u njih, aktivnosti, kao i kako su u njima planirani i organizirani “spontani odlasci“ na litije u Crnoj Gori, upute šta da rade i kako da se ponašaju, ko je plaćao autobuse, na kojim graničnim prelazima su ulazili u Crnu Goru, kolika je bila dnevnica litijašima, u kojim crkvenim objektima su smještani u Crnoj Gori, koja udruženja građana su pomagala u tome kao i koji su od tih građana došli iz Crne Gore u BiH, odnosno RS, kad su ih pritisnule crnogorske vlasti zbog proruskog djelovanja…) – operativci ozbiljne državne službe, radili su analize s vrlo konkretnim podacima o ruskom uticaju u energetskom sektoru, bankarskom sektoru, trgovačkim vezama.

Uz to su potkrijepljeni dokazima, rađeni izvještaji o djelovanju raznoraznih udruženja (s tačnim nazivima, imenima onih koji ih vode i aktivnostima) koja zvanično rade na širenju ruske kulture i rusko-srpskog prijateljstva dok se nezvanično bave širenjem ruskog uticaja, proruskim portalima (oko 70) koji umreženo djeluju u regionu (u centru kojih su ruski mediji u Srbiji kao proizvođači vijesti), vrlo zanimljivim “aktivnostima“ u Andićgradu, u Višegradu, ruskim domovima, ruskim kućama, (npr. vezama Humanitarnog centra u Nišu sa Srpskom kućom u Podgorici, kao i vezama sa sličnim organizacijama u “okolini Sarajeva“), umrežavanju veteranskih udruženja (specijalnih jedinica MUP-a Republike Srpske, ali i Srbije i Crne Gore koje zvanično nisu učestvovale u ratu u BiH pa baš i nije jasno kako su stekli zvanje veterana, osim ako ipak nisu bili u tom ratu) i kakva je uloga Vulina u tome, koje ruske skupine djeluju u regionu (nazivi, sjedišta, aktivnosti), vezama pojedinih političara i sukobima Škaljarskog i Kavačkog klana, o maršu besmrtnog puka, kozačkoj vojsci, bojevom bratstvu, miholjskom zboru…

Sve to sigurnosne agencije, zajedno s OSA-om, znaju i znale su još prije nekoliko godina. Sasvim je drugo pitanje zašto se ništa po tom pitanju ne preduzima, kao u Moldaviji, pogotovo što BiH ima proevropsku vlast, bar po tvrdnjama Čovića i sarajevske trojke, i zašto su se po ovom ozbiljnom sigurnosnom problemu na suprotnim stranama našli Helez i Džuvo, predstavnici Bošnjaka na najvažnijim i najodgovornijim pozicijama u državi? Da ilustriramo o kako ozbiljnom problemu se radi navest ćemo teorijski primjer: šta da neka istraga turske ili saudijske vlasti i instruktore poveže s nekim Bošnjacima iz BiH koje su obučili kako bi rušili Republiku Srpsku, ili potkopavali suverenitet i ustavni poredak, recimo, Srbije? Da je, ilustracije radi, među obučenim bilo i Crnogoraca, i još i Kosovara?! Gorio bi region, i to narednih godinu dana, a bilo bi zanimljivo vidjeti i reakcije zapadnih političara.

(Slobodna Bosna, foto: N1)