Skip to main content

Dvjesto hiljada zatvorenika prošlo kroz logore u bih

Autonomija 02. мар 2014.
3 min čitanja

Projekt „Dokumentiranje logora i mjesta zatočenja u kontekstu utvrđivanja činjenica o prošlosti“ ima za cilj objediniti sve podatke o logorima i zatočenicima na jednom mjestu, a da bi se stalo ukraj manipulaciji i politizaciji ove populacije, istaknuto je danas na prezentaciji podataka iz projekta.

Projekt implementiraju udruženja Tranzicijska pravda i sjećanja iz Sarajeva i Centar za demokratiju i tranzicijsku pravdu iz Banje Luke, a ocijenjeno je da će za potpune podatke trebati od tri do pet godina.

Zastrašujući su podaci da je u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine bilo oko 1.350 logora, kroz koje je prošlo oko 200.000 osoba. Prema podacima dobijenim iz presuda Haškog tribunala, Suda BiH i nižih sudova u BiH, ubijeno je oko 1.000 osoba.

Implementatori projekta se nadaju da će po okončanju doći do tačnih podataka kao što su imena žrtava torture i to na osnovu istraživanja i sudskih dokaza.

Budući da su ova udruženja članovi Koalicije za REKOM (Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o svim žrtvama ratnih zločina i drugim teškim kršenjem ljudskih prava počinjenih na teritoriji bivše SFRJ) nadaju se da će projektom doprinijeti upravo utvrđivanju relevantnih činjenica o ratnim događajima.

Koordinator projekta Hikmet Karčić kazao je danas novinarima da je najveći broj ubijenih zatočenika, prema dosadašnjim podacima, bio u logoru Foča (Kazneno-popravni dom Foča) i to 266 Bošnjaka i Hrvata, a najviše zatočenika je prošlo kroz logor Butmir (Kazneno-popravni dom Butmir) njih 10.000.

Govoreći o ovim logorima Karčić je iznio niz podataka, a neki od njih su da je u samicama u zatvoru u Foči u nekim trenucima bilo i 18 osoba, da su uvjeti bili izuzetno loši, te da su u njemu boravile osobe od 15 do 80 godina koje su svakodnevno maltretirane dok nijedna osoba nikada nije dobila objašnjenje zašto je uhapšena.

Butmir je bio tranzicijski logor, a u ćelijama je bilo smješteno od 20 do 45 osoba. Posljednji zarobljenik razmijenjen je početkom 1996. godine. U njemu su bile smještene osobe iz dijelova Sarajeva – Ilidža, Grbavica, Hrasnica. Oko 100 Bošnjaka iz ovog logora je odvedeno i ubijeno dok su kopali rovove na linijama Vojske Republike Srpske. Posmrtni ostaci većine njih pronađeni su na Romaniji.

Naglasio je da je ovo prvi ovakav projekt u BiH, a radi se u saradnji s udruženjima logoraša u BiH. Iako se Savez logoraša u BiH ogradio od današnje prezentacije, Karčić kaže da se radi o nesporazumu te je izrazio nadu da će se saradnja i s ovim savezom nastaviti prema potpisanom ugovoru.

Također, istaknuto je danas, jedan od ciljeva bit će da se uspostavi ekspertna grupa koja će definirati šta je to logor, jer ne postoji pravna definicija logora. Trebalo bi biti definirano šta je to zarobljenički, koncentracioni i tranzitni logor.

Direktorica Centra za demokratiju i tranzicijsku pravdu iz Banje Luke Zlatica Gruhonjić ističe da će se projektom doprinijeti prestanku manipulacije brojkama o logorašima u BiH, a sve će biti potkrijepljeno prikupljenim podacima na terenu i iz dostupnih izvora.

Prezentirala je slučaj logora u Čelebićima u kojima su bili zarobljeni civili srpske nacionalnosti. Većina zarobljenika su bili muškarci zarobljeni nakon operacije u Bradini, Donje Selo. Zarobljene žene su bile odvojene i bile su seksualno zlostavljane. U jednom trenutku u logoru je bilo oko 240 zarobljenika, a najmanje 13 zatvorenika je ubijeno.

Prof. dr Zdravko Grebo govorio je o značaju dokumentiranja činjenica o logorima u kontekstu izgradnje kulture sjećanja, a novinarima je kazao da je ovo još jedan pokušaj da se dođe do faktografske istine do koje se, mišljenja je, nikada neće u cjelini doći, ali će se utvrditi činjenice koje su se u tom periodu dogodile.

– Iza ovog projekta ostat će veliki posao i za sudove i za tužilaštva i za historičare. Ako utvrdite činjenice koliko je moguće neutralno i objektivno to ne znači da se odričemo ocjena o karakteru rata, agresiji ili genocidu – iznio je svoj stav Grebo.

Projekt finansira nevladina organizacija „Civil right defenders“ iz Švedske, a udruženja se nadaju da će i dalje imati njihovu finansijsku podršku.

(Fena)