„I šta kažeš sad? ‘Još jedno sra**e iz Sarajeva’? Posljednje, veliš? Znaš šta, Milorade – to ‘posljednje’ s tvoje strane već smo čuli hiljadu puta. Posljednji put kad si prijetio otcjepljenjem. Posljednji put kad si vrijeđao majke Srebrenice. Posljedni put kad si psovao genocid. Posljednji put kad si klečao pred Vučićem kao lojalni pion. Posljednji put kad si prijetio Amerikancima, pa išao moliti za ukidanje sankcija. Posljednji put kad si od Ustava pravio toalet papir. I doista, možda jeste posljednji put – ali za tebe.“

I to ne onako kako si to zamislio – ne u zlatnoj kočiji, s pjesmom, fanfarama i uz plotune batinaša, crkvenih popova, režimskih medija i lojalne „rulje“. Nego u tišini, hladno, administrativno – kad sud sudi i presudi. Kao kad država, ta ista koju si prezirao, radi ono što mora.

Jer – nije ovo samo kraj mandata.

Ovo je kraj jedne ere. Kraj tvoje ere, Milorade.

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine oduzela ti je ono što si ti sam odavno pogazio – svoj legitimitet. Više nisi predsjednik. Više nisi ono čime si se hranio kao politički vampir – nisi simbol moći, straha i sile.

Više nema parade. Nema više „predsjedniče“. Nema više državnog pečata u rukama osuđenika, pratnje i svite. A bez toga će te prvi zamrziti oni oko tebe i ti to znaš!

I šta kažeš sad? „Još jedno sra**e iz Sarajeva“? Posljednje, veliš?

Znaš šta, Milorade – to „posljednje“ s tvoje strane već smo čuli hiljadu puta. Posljednji put kad si prijetio otcjepljenjem. Posljednji put kad si vrijeđao majke Srebrenice. Posljedni put kad si psovao genocid. Posljednji put kad si klečao pred Vučićem kao lojalni pion. Posljednji put kad si prijetio Amerikancima, pa išao moliti za ukidanje sankcija. Posljednji put kad si od Ustava pravio toalet papir. I posljednji put kad si vlastitu entitetsku funkciju pretvorio u crnu rupu pravne države.

I doista, možda jeste posljednji put – ali za tebe.

Jer, kad ostaneš bez funkcije, Milorade, ostaješ i bez štita i zaštite.

Bez Dodika predsjednika ostaje samo Dodik optuženik.

Bez Dodika s imunitetom ostaje samo Dodik s presudom.

Bez Dodika sa zastavom ostaje samo Dodik s novim optužnicama na vidiku.

A narod? Narod će, Milorade, živjeti. Preživio je i gore od tebe, vjerovao to ti ili ne. Preživio je ratove, preživio je Karadžića i Mladića, preživjet će i tebe. A ti? Ti nećeš politički preživjeti sam sebe. Jer sve što si bio, bio si samo dok si imao vlast. A vlast ti je CIK – ta državna institucija, ta „Sarajevska kaljuža“ iz tvojih snova – oduzela. Jednoglasno.

Nema više. Ende. Finito. Konjec.

I ne, ne ideš kao mučenik. Ideš kao politički hohštapler, osuđenik, manipulator, prevarant. Ideš kao čovjek koji je 20 godina bjesomučno lagao vlastiti narod, krčmio entitet, trgovao s ratnim zločincima, izmišljao neprijatelje, udarao u srce države, a sve da bi sakrio sopstvenu golotinju pred zakonom.

Jer kad skineš sve slojeve – ostaje samo Milorad Dodik, prestrašeni čovjek s krivičnom presudom.

Koji je od entiteta pokušao napraviti nešto više, a pretvorio ga u najsiromašnije mjesto u Evropi.

Koji je od funkcije napravio svoju prćiju i sprdnju.

Koji je od naroda napravio siromašne taoce sopstvenog straha i malograđanskih fobija.

Kažeš: „Predaja nije opcija“? Niko te ni ne pita.

Ovo nije rat. Ovo je pravna procedura. A ti više nisi komandant ničega.

Kažeš: „Neću se predati“? U redu. Ali nećeš ni vladati. Šta koga briga šta ćeš ti kao osuđeni građanin sada?!

Jer država te je prestala trpiti.

Jer građani te više ne žele.

Jer i opozicija, onako kilava, sad zna da si potrošen. Niti će sa tobom u „vladu nacionalnog jedinstva“, niti te više iko ozbiljno doživljava. Pa čak ni Stanivuković, taj plastični klon vlastite mladosti, više ne zna da li da ti okrene leđa ili pruži znojavu ruku.

Čuj „vlada nacionalnog jedinstva“? Pa, Milorade, zar nisi prije dva mjeseca opoziciju nazivao stranim plaćenicima, izdajnicima i agentima „muslimanske politike“? Sad bi ih grlio u naručje kao gnjecavi brodolomnik?

Zakasnio si.

I znaš šta? Nije ti CIK „uzeo“ mandat.

Uzeo si ga sam sebi.

Uzeo si ga onog trenutka kada si kao predsjednik entiteta odbio priznati Ustav ove države.

Uzeo si ga kad si vrijeđao visokog predstavnika, a potom mu se uvlačio na sastancima.

Uzeo si ga kad si naredio policiji da hapsi ljude zbog transparenta.

Uzeo si ga kad si svojim potpisom i svojom šutnjom pokrivao aferu Viaduct i 120 miliona KM ukradenih iz narodne kase.

Uzeo si ga kad si na sud došao ne kao lider, već kao seoski cirkusant.

Uzeo si ga kad si prestao biti bilo šta osim – lokalni osuđenik.

I zato – nije ovo samo administrativni akt. Nije ovo nikakvo „sra**e iz Sarajeva“.

Ovo je presuda tvojoj politici.

Ovo je kraj jednog doba – doba straha, autokratije, laži i nacionalne hipnoze.

Jer što bi rekao Crnadak – CIK dao, CIK uzeo.

A narod? Narod će, ako ima sreće, doživjeti nešto što zovemo pravdom. Prvom pravdom. Malom, simboličnom, ali važnom. Ne zato što si pao ti, Milorade. Nego zato što je pala ideja da se na vladavinu prava može pišati nekažnjeno.

Dosta je.

Zbogom, Milorade.

I nemoj nas više maltretirati porukama s X-a.

Vrijeme ti je za tišinu.

Jer ovo je The End, Milorade.

I nije iz Sarajeva.

Došlo je iz – suda.

(Radiosarajevo.ba, foto: NDNV)