„Vučić nudi ‘kompromis’. Kao da je BiH dužna praviti kompromise s bjeguncima, optuženima za rušenje države. A kakav kompromis da pravimo? Da ne hapsimo Dodika? Da mu progledamo kroz prste? Da mu pustimo da se vrati u zemlju? Ne, Vučiću! Jedini pravi kompromis je ovaj: Dodik ide iza rešetaka.“

Aleksandar Vučić je zabrinut. Kaže: „Blizu smo potpune katastrofe.“

I sad se svi pitamo – na kakvu to tačno katastrofu misli srbijanski predsjednik? Možda na onu kad je obećavao“sto muslimana za jednog Srbina“? Možda na onu kad je kao mladi Šešeljev vojnik tabanao oko snajperskih gnijezda iznad opkoljenog Sarajeva? Možda na onu kad su njegovi „junaci“ sistemski silovali djevojčice i žene u Višegradu, Foči i Prijedoru?

Ne, nije Vučić zabrinut zbog tih katastrofa. Njega ne zanimaju mrtvi Bošnjaci, njega ne zanimaju ubijena djeca Sarajeva, njega ne zanimaju bijeli nišani Srebrenice.

Njega brine jedino mogućnost da mu se brat po zlu, nacionalizmu i ideologiji, Milorad Dodik, nađe iza rešetaka.

E, Aleksandre Vučiću, ako ti je to katastrofa – onda neka konačno dođe ta katastrofa.

Srbija, sigurna kuća za kriminalce i ratne zločince

Kaže Vučić: „Srbija je već postupila u skladu s činjenicom da su Dodik i Stevandić državljani Srbije.“

Aha, znači, Dodik i Stevandić nisu bh. državljani kad pljuju po Sarajevu, kad vrijeđaju međunarodnu zajednicu, kad javno rade na rušenju ustavnog poretka države u kojoj su izabrani funkcioneri? Onda su građani Republike Srpske i ništa više.

Ali, kada se raspiše Interpolova potjernica – e, onda su iznenada i u trenu „srpski državljani“ kojima Srbija pruža utočište.

Kako to?

Pa, jednostavno. Vučićeva Srbija je sve ove poratne decenije prava sigurna kuća za ratne zločince, bjegunce i kriminalce svih fela. Kod njega su utočište našli i zločinac Novak Đukić i zločinac Svetozar Andrić i zločinac Vladimir Lazarević, i gomila drugih ratnih zločinaca koji su osuđeni ili optuženi pred Tribunalom u Hagu.

Danas je na redu Dodik. A sutra? Sutra će Srbija vjerojatno nuditi utočište i Vladimiru Putinu kad stvari u Rusiji krenu nizbrdo.

I sve to pod parolom „zaštite srpskog naroda“.

Prijetnje Bosni i Hercegovini

Vučić dalje kaže: „Plašim se da ćemo se suočiti s ozbiljnim problemima.“

A kakvi su to „ozbiljni problemi“, predsjedniče Srbije?

Hoćeš li blokirati granicu? Hoćeš li poslati vojsku na Drinu? Hoćeš li organizirati Dodikovu „autostradu pakla“ kako je to jednom davno prijetio zločinac Radovan Karadžić?

Šta je plan, Vučiću?

Jer tvoj strah nije strah državnika. To je strah čovjeka koji zna da mu se raspada mreža podrške koju je gradio godinama. Strah čovjeka koji zna da će Dodikov pad biti početak kraja i za njegovu ideološku tvorevinu – nacionalistički projekt „srpskog sveta“.

I neka te bude strah, Vučiću. Jer BiH nije ničija prćija, a pogotovo tvoja teritorija.

Dodik iza rešetaka – jedini put ka pravdi

Vučić nudi „kompromis“. Kao da je BiH dužna praviti kompromise s bjeguncima, optuženima za rušenje države.

A kakav kompromis da pravimo, predsjedniče Srbije?

Da ga ne hapsimo? Da mu progledamo kroz prste? Da mu pustimo da se vrati u zemlju i nekažnjeno nastavi harangirati protiv države od koje se itekako okoristio?

Ne, Vučiću!

Jedini pravi kompromis je ovaj: Dodik ide iza rešetaka.

Ako hoćeš pomoći svom prijatelju, pošalji mu paket hrane u zatvor.

Ako ne, neka pravna država radi svoje.

A ako ti je to katastrofa, onda dobro došao u svijet u kojem su pravda i zakon iznad svakog diktatora i njegovih prijetnji!

(Radio Sarajevo, foto: Beta)