Zadnja izjava ruskog ambasadora, kojom se otvoreno osporava odluka Centralne izborne komisije BiH i sumnja u legitimitet visokog predstavnika, predstavlja neskriveni napad na suverenitet zemlje domaćina. Govoriti o „parodiji demokratije“ i „trenutku istine“ nije diplomatski diskurs – to je propagandna municija ispaljena direktno iz Kremlja.

Sedam godina hibridnog rata

Retrospektiva ruskih aktivnosti u Bosni i Hercegovini pokazuje kontinuitet, plan i strategiju. Nema govora o „pukom mišljenju ambasadora“. Riječ je o operaciji, pažljivo kalibriranoj da podrije, dezorijentiše i ohrabri separatističke i antiustavne pokrete.

2018. godina: Ruska ambasada daje eksplicitnu podršku Rezoluciji NSRS o „vojnoj neutralnosti“ – prvi ozbiljan institucionalni udar na evropski put BiH.

2019–2020.: Uvodi se narativ o navodnoj „nasilnoj majorizaciji Srba“, potpuno preslikan iz ruske priče o ugroženim Rusima u Donbasu.

2021.: Rusija blokira produženje mandata EUFOR-a bez posebne rezolucije UN-a, pokušaj razbijanja međunarodne sigurnosne arhitekture u BiH.

2022.: Moskva odbija priznati Schmidta, de facto ukidajući instrument međunarodne garancije mira iz Daytona.

2023–2025.: Konstantna diplomatska i medijska podrška Miloradu Dodiku u njegovim secesionističkim prijetnjama, napadima na Ustavni sud BiH i blokadi državnih institucija.

Svaka godina, svaki mjesec, donosi novu rusku „poruku“ — sve grublju, sve otvoreniju, sve ratoborniju. I sada, kada je Miloradu Dodiku zakonski oduzet mandat zbog ignorisanja zakona i odluka visokog predstavnika, ruska ambasada to koristi kao povod da BiH stavi na optuženičku klupu pred Vijećem sigurnosti UN-a i da ospori državotvornost zemlje.

Izvoz nestabilnosti

Rusija koristi ovaj region kao prljavo igralište. Kada tenkovi ne mogu preći granice, onda dolaze narativi, ambasadori i hibridne kampanje. Balkan (za sad) nije prioritet ruske diplomatije – ali jeste izvozna zona nestabilnosti. Svaka zapaljena šibica na Balkanu, za Kremlj je uspjeh. Cilj nije „pobjeda“, nego konstantna slabost protivnika – a protivnik je demokratski, evropski, građanski poredak.

Ruski ambasador Igor Kalabuhov već godinama pokazuje jasnu misiju – ne posreduje između država, već regrutuje lojaliste i ideološke diverzante. Njegova posljednja izjava nije diplomatski gaf. To je prijetnja. Poruka da će BiH, ako ne klekne pred voljom Kremlja, „prestati da postoji kao jedinstven entitet“.

Ta rečenica se ne smije zaboraviti.

Diplomatski suverenitet, a ne kolonijalni strah

Svaka suverena država na svijetu ima pravo – i obavezu – da zaštiti svoj ustavni poredak. Kada ambasador bilo koje države pređe crvenu liniju i počne raditi protiv zemlje domaćina, izgon je diplomatski mehanizam, ne ratna objava.

Ostavljanje ruskog ambasadora u Sarajevu, nakon višegodišnjeg subverzivnog djelovanja, znači samo jedno: legalizaciju agresije iznutra.

Ne postoji izgovor za šutanje. Sve što se toleriše – postaje praksa. A praksa destrukcije, ako se ne prekine, prerasta u haos i odistinski sukob.

Ne može se služiti i miru i agresoru

Niti jedna zapadna demokratija ne bi tolerisala ovakvo ponašanje strane diplomatske misije. U Berlinu, Parizu, Varšavi ili Vilniusu, ambasador koji sije razdor, vrijeđa legalne institucije i lobira za podjele, ne bi ostao ni 24 sata. Bosna i Hercegovina mora pokazati isti nivo dostojanstva i samoodbrane.

Jer pitanje više nije samo sigurnost BiH, nego i jasna poruka regionu i svijetu: neće biti kapitulacije pred ruskim projektom „srpskog sveta“.

Ako se danas ne pošalje poruka, sutra će ambasade, mediji, parlamenti i sudovi biti samo ukras – a država prazna ljuštura u čijem su jezgru ambasadori okupatora.

Vrijeme je da Bosna i Hercegovina – jasno, odlučno i bez kalkulacije – protjera ruskog ambasadora. Ne iz inata, nego iz principa. Ne iz straha, nego iz prava. 

Ne zbog Dodika, nego zbog pravne države.

(Radio Sarajevo, foto: Pixabay)