“Međutim, kako je moguće boriti se protiv Vučića a ćutati kao karakterna pizda o pokušaju da se iz Beograda okupira Crna Gora, o iživljavanju nad Bosnom i Hercegovinom, o suludoj ideji ‘srpskog sveta’ kao sinonima za ‘veliku Srbiju’, o svim našim masovnim grobnicama pored kojih prolazimo, bilo da su fizičke, na fasadama naših zgrada ili u tabloidima…?  Ko biva, ‘samo da skinemo Vučića’, to je osnovni preduslov, pa će nam korak po korak biti bolje.“

Strategija moralnog pizdunstva

Ovu misao novosadskog profesora Dinka Gruhonjića treba ponavljati iz dana u dan i staviti je u knjige. Ova misao je operativni modus po kome djeluje i vlast, ali i tzv. opozicija u Republici Srbiji i diljem “srpskog sveta“ u kome se valja jedno veliko i mučno govance, a koje narasta u uvijek istu botu i nakupinu fekalija, od koje postaje etničko čišćenje, zločini, masovna silovanja i genocid na koncu. No, karakterno pizdunstvo zapljuskuje i NGO sektor diljem isprojektovanog “srpskog sveta“.

Da, da, silne NGO, one u Srbiji ali i Crnoj Gori, muče na četničanje od Nikšića do Herceg Novog, a onda sve one horski nastavljaju da šute i na Novi Sad, koji trenutno izgleda jedino može biti pobratim Bratuncu i ostalim četničkim vukojebinama u kojima se slavi Ratko Mladić i ini ratni zločinci. 

Strojev korak kardiolitijaša

Pa šta je sad po srijedi? Baš po srijedi je, da prostite, tzv. Krsni hod, neka vrta mutirane, kardiolitije u kojoj se kojekavi nacisti automobilima dovoze iz Beograda i ostalih toponimija “srpskog sveta“, pa onda pod slikom Ratka Mladića gaze strojev korak po vojvođanskoj prijestonici. Ima tu, dabome i antivaksera i kojekakvih opskurnjaka, ali su svi oni do jednog pod ljotićevskom ideologijem, četničkom frazeologijom i Mladićevom nakanom. Jednako kao i braća im u Bratuncu koji proslavljaju dupli rođendan – Ratka Mladića i Milorada Dodika, mirnodopskog nastavljača Mladićeve genocidne politke u manjem BiH entitetu. 

Ili što bi tačno rekao prvi čovjek Memorijalnog centra u Srebrenici, Emir Suljagić:  “…drago mi je da na istom mjestu vidim Dodika i Mladića”. 

Pa šta nije u redu u konačnici sa krstohodačima, ako se tako zovu?  Osim što su fašisti i zatucane srednjevjekovlije? Osim što im svaki korak smrdi po ratu devedesetih?

Sa njima je, da prostite, sve u redu! Njihovom redu!

Ako prihvatite njihovu sumanutu ideologiju kao legalnu pojavu u nakaradnom društvu. Ono što nije u redu, a na šta se može primijenti Gruhonjićeva maksima sa početka teksta je to moralno pizdunstvo i tzv. opozicije u Srbiji i većine NGO sektora, koji šute onako horski na pretvaranje Novog Sada u Bratunac, gluho bilo. 

Pizdunstvo u prirodi i društvu

A to moralno pizdunstvo uslovljeno je vjetrovima iz dva smjera:

Pod jedan, onaj politički stvara opozicionu agendu u Srbiji i oblikuje je nužno u četnički narativ po kome se EU inetegracije i NATO pakt u jednu rečenicu naguravaju sa nedavanjem Kosova, srBskom epopeikom, lažnom heroikom i fabrikovanom poviješću. Pa se srpska opozicija sva slila pod Obradovićevo ideološko rebro i glumata neophodnost zamjene Vučića bilo kim. Ovo bilo kim čitaj: izmaštanim patrijarhom – koji nije patrijarh – bizMismenom ćiriličarem – i još pride znalcem izrade briselskih projekata – koji zna od Topole zapjevati! E, kako taj galimatijas misli, likova i djela još nije proizveo jednog konkretnog frankeštajnovskog čovjeka, to opozicija u ideološkim pauzama lutanja mučki ćuti na bratunizaciju Novog Sada. Preciznije, ne bi da ljuti potencijalno glasačko tijelo koje litija Vojvodinom.

Pod rednim brojem dva su uvijek i jedino NGO udruge, a zapravo sve one ublehe, skrojene negdje u Biselu ili Berlinu, koje ne skreću sa Dritanovog puta u Crnoj Gori i koje sledstveno tome u bratskom oku novosadskom ne vide četničko trunje. Jer ga, po njima i nema i jer je i četničko trunje “dovoljno dobro“ da se malo “prodrma režim“. O kvalitetima četničkog trunja pitajte haustor narečenog Dinka Gruhonjića, koji je u željama čestitkama i pozdravima trebao da se iseli, jer je “pizda ustaška“ iz ovakvog bratunačkog Novog Sada. 

E, u toj simbiozi opozicije hude četničke i NGO parali neradanika klija, ma šta klija, amazonski buja krsni hod kršnih momaka i djevojaka u troprstju što Novom Sadu donose srednjevjekovlje. Sve sa Mladićem, Đujićem i Dražom Mihailovićem. 

No, kažem, evo ih ja perverzno razumijem. Kad je vlast, opozicija i nevladin sektor uz njih, što ne bi?!

Pravoslavna mobilizacija Srba i ostala etnička čišćenja

Na koncu, cilj kardiolitijaša ili srednjovjekovnih šetača je između ostalog, kako na FB-u i sami navode, ”mobilizacija pravoslavnih Srba“. Svi znamo: od Knina do Vukovara, od Prijedora, preko Bijeljine, Zvornika, narečenog Bratunca do Srebrenice – šta se desilo kad su se mobilisali “pravoslavno osviješteni Srbi“ i svi znamo za termine koji im inkliniraju – etničko čišćenje, zločini i genocid. Jednako tako je bilo i na Kosovu. A oni koji su stali na put “mobilizaciji“ zatekli su se, eto, mrtvi, u hladnjačama u okolini Beograda. 

Pa je na red uz Crnu Goru, uz Nikšić i Podgoricu došao izgleda i Novi Sad. Grad sa isuviše Ištvana, Jaromira, grad sa Monikama, Idama, Oleksandrama, Damirima, grad sa nekim tamo “miješanim brakovima, grad sa Dinkom… a to nije dobro za “pravoslavno mobilizirane Srbe“. 

I opet kažem, možda je najmanje do pobratunčenih kreatura. Ima nešto i u karakternim šutećim asfaltnim pizdama!

(Autonomija)