Milorad Dodik je (po ko zna koji put) do kraja razotkrio potpuni besmisao izbornog sistema, ali je pokazao i način na koji tiranski vlada sve ove godine, da ne kažem decenije.

Za Dodika izborni rezultati ne važe

„Ono što smo dogovorili jeste da će svaki kandidat na listi SNSD-a u Banjoj Luci potpisati ostavku, a mi, rukovodioci stranke, odabraćemo 11 ljudi koji će predstavljati stranku u Skupštini“, poručio je Dodik nakon izbora.

A šta ovo zapravo znači?

To znači da za njega izborni rezultati, čak ni oni njegove partije, ne važe ukoliko se ne slažu s njegovim kalkulacijama. To što su građani dali svoj glas ljudima s imenom i prezimenom – čujte, do građana je.

Još preciznije, građani su, zajedno sa SNSD kandidatima, odradili volju Dodika, a ne građana, jer su njegovom, baš njegovom SNSD-u donijeli glasove i politički potencijal koji će on konfigurirati kako mu odgovara.

I svima po zasluzi!

Zašto to kažem?

Banjaluka, muk po običaju

Pa, jeste li primijetili da se neko istinski pobunio? Pri tome mislim na prevarene političare čijih ni 10 hiljada glasova ne znači ništa, a još više na građane koji mirno čekaju da im Mile preradi i doradi biračku volju onako kako je on zamislio? Naravno da se niko ne buni jer su u poziciji dobrovoljnih kmetova, u blatu i glibu od imitacije života, nad čijim glavama Dodik maše papirom i kaže: „Evo vaših potpisa kojima ste javno urinirali po demokratiji.“

Građani?

Nema tu građana, to je samo obezglavljena masa koja decenijama preživljava na mrvicama ispod stola vlastodržaca. I kao što je nekad bio kolektivni klimoglav na zločinački tandem Karadžić-Mladić, danas je to klimoglav Banjaluke na Dodikovu sprdnju s demokratijom i izbornim procesom. Ne samo da se niko neće pobuniti, već će malograđanskim odmahivanjem ruke, u stilu „Dodik je u pravu“, pozdraviti potez gazde RS-a, koji je pljunuo i u lice i u glasački listić Banjalučana.

Potpisali ste vi, jednako kao i Dodikovi politički kmetovi, dobrovoljno sužanjstvo u laktaškim raljama onog momenta kada ste ponovo izabrali seoskog vožda za svog šefa.

I tako ćete svi zajedno gledati kako Milorad Dodik postavlja baš, baš svoje najbliže ljude u gradske fotelje.

Dodiku su paranoja i uzgojeni kerberi najveći naprijatelji

Jedino što raduje u ovoj situaciji je napad paranoje tiranina Dodika, koji ni samom sebi baš sve ne vjeruje, a pogotovo ne ljudima iz SNSD-a. Tako je najveći neprijatelj Miloradu Dodiku upravo SNSD, a ne visoki predstavnik, ne „političko Sarajevo“, kako medijski kmetovi zovu politiku izvan RS-a, ne ni opozicija koje nema, ni građani koji mazohistički šute u svojoj „srBskoj“ kasabi.

Najveći neprijatelji Miloradu Dodiku su uzgojeni kerberi na sisi SNSD-a, koji su stvorili pet-šest mafijaško-tajkunskih struja u partiji koje treba nahraniti. I to imenom, prezimenom, stasom, glasom i položajem.

S druge strane, SNSD kao takav je beznačajna organizacija.

Dodiku taj SNSD ne treba i on će politički preživjeti bez njega. Pravno gledano, pun naziv partije je SNSD – Milorad Dodik. Pitanje je hoće li SNSD preživjeti bez njega, jer, uz par pomenutih mafijaških sekcija, nisu čak ni interesna organizacija. Oni su odavno sve svoje interese podredili Dodiku.

Dodikov jedini politički projekt u budućnosti je Draško Stanivuković – mlad, ispeglan, a uvijek unjkav i neobrazovan Dodik, koji čak nije ni u njegovoj partiji. Osim bolesne ambicije, dijele isti prezir prema matičnim strankama. Pa se ne zna da li Dodik trenutno više mrzi SNSD i pojedince u njemu, ili Stanivuković svoj PDP. Za budućnost obojice neophodna je sinergija, na kojoj očigledno insistira i Beograd, koji je jasno dao do znanja na ovim izborima da stoji iza obojice, dok su ostali – od Dodikovih satelita poput Nešića, do Stanivukovićevih oponenata poput Trivićeve i Vukanovića – nebitni.

Prema tome, Milorad Dodik će ovih dana odrediti sudbinu SNSD-a u Banjaluci koji kao partija, na personalnom nivou, ima previše poraza uprkos ukupnom rastu.

Nezadovoljni?

Znate kako se kaže: mogu poljubiti Dodika u stražnjicu.

Kako to izgleda na terenu?

Na terenu klanjanje šefu

S Dodikovom i partijskom odlukom da 11 kandidata mora vratiti mandat, nisu se složili pojedini članovi SNSD-a, prije svih Marinko Umičević, koji je po peti put trebalo da dobije fotelju u banjalučkom parlamentu. Umičević je na svom Facebook profilu napisao da vraćanje mandata ne bi bilo fer prema glasačima koji su birali kandidate.

„Sve svoje glasove dobio sam kao Marinko Umičević, i pored velike opstrukcije koja me zadesila iz partije iz koje dolazim…“, naveo je Umičević.

Ipak, stranka i Dodik su bili jači, pa je Umičević, pod parolom „jutro je pametnije od večeri“, naveo da ne želi biti remetilački faktor i da „mandat stavlja na raspolaganje partiji i predsjedniku“.

Ovo „jutro pametnije od večeri“ znači: „Ima da te nema u političkom smislu sa svim beneficijama koje imaš u životu, ako se usprotiviš volji velikog vožda.“

Građani, ili bolje rečeno narod, koji saučesnički pretvara Banjuluku u neku Surdulicu od 1992. godine, šuti i spava najprofesionalnije moguće. A vrlo dobro znate da ne možete probuditi nekoga ko se pretvara da spava. E takvi su sada Banjalučani i taman im je tako u životu.

Izborni zakon, loš pa nikakav

Čitav problem je najbolje oslikala politička analitičarka Tanja Topić, koja je za Nezavisne izjavila:

„To je taj problem koji dugo prati političku scenu – demokratski deficit i unutarstranačka demokratija. Drugi problem je udar na Izborni zakon zatvaranjem lista, čemu većina stranaka zapravo i teži kako bi bila vlasnik mandata.“

I tu se zapravo otvara pitanje ovakvog Izbornog zakona, po kojem su, zatvaranjem lista, stranke, a ne pojedinci, postali vlasnici mandata i političke moći. A to najpreciznije znači: možeš ti, neki Dejane, Ivo ili Harise, glasati za koga hoćeš na svom izbornom listiću, bit će onako kako Čović, Dodik, Izetbegović, Konaković i drugi kažu, i taj obrazac važi za cijelu BiH.

Ali, kakav nam je Izborni zakon, ovo mu je još najmanji problem.

Do tada, narode, ti glasaj, a političari će ti nakon toga opet svojom voljom odrediti sudbinu. Vaše je samo da im svojim glasovima date legitimitet.

Za Banjuluku važi: Banjalučani, divno ste glasali, a sad idite kod laktaškog šefa da vam odredi sudbinu.

Dokle? Nije to pitanje za Dodika, nego za Banjalučane. Ako ih ima!

(Radio Sarajevo/foto: Autonomija)