“Crkva Ružica u Rožajama, a u crkvi zidovi oslikani Bošnjacima-muslimanima koji kolju djecu. Da ironija bude veća baš su lokalni Bošnjaci svojim donacijama obnavljali crkvu i ikonopise u njoj. Bestijalnost srpskog sveta je upravo dotakla novo dno!“

U pravoslavnoj crkvi Ružica u Rožajama, koja se 2021. godine kompletno renovirala, pročitali ste to, ocrtane su sramne i nakaradne freske na kojima se vide bizarne stvari. Pa tako možemo uočiti ljude u bošnjačkim nošnjama, kako učestvuju u paljenju crkve i sa noževima stoje iznad kolijevke u kojoj se nalazi beba. Kome nije dosta Bošnjaka, tu su i ljudi u partizanskim odorama u istim koljačkim pozama.

Jednom riječju, kao najveće zlo su predstavljeni Bošnjaci i partizani i to je sasvim jasna poruka koja urliče sa zidova crkve Svetog Jovana Krstitelja, znane kao Ružica.

Ovu bruku i sramotu, dao je ocrtati sveštenik Crkve Srbije, Slobodan Radojević koji vrši službu u pomenutoj crkvi. On je kazao, pazite sad, da je crkva bila u jako lošem stanju, te da je bilo potrebno, gotovo, iznova sve raditi.

I kako je uradio? Oslikao komšije Bošnjake kako kolju djecu. Bruko jedna mantijaška! Nego, ne treba se čuditi popu Slobodanu koji je dokazani ljubitelj četnika, jer je isti izrezbario Dražu Mihailovića u drvetu (sic!)

Ali da ja pitam popa Slobodana i sve ljubitelje lika i djela Draže Mihailovića i ostalih nakarada, šta misle o sljedećim faktima:

-Šta misle, recimo, o Muhamedu Agoviću, Rožajcu koji je 2. februara 2018. dao 200 eura za obnovu crkve i ikonopisa?
-Šta misle o Hašimu Agoviću, koji je istog dana dao 100 eura u za istu namjenu?
-Šta misle o ostalih tridesetak Rožajaca, Bošnjaka koji skupiše silne novce prije pet godina upravo za crkvu Ružica u Rožajama?

Jesu li oni ludi što pomažu izgradnju jednog sakralnog objekta druge religije, vjerujući u dobre namjere ljudi? Jesu li oni budale što su dali novce za objekat u kome su njihovi sunarodnjaci predstavljeni kao koljači? Ili je bilo dobro uzeti novce od njih, a onda im zabiti ovako sramno i bestidno nož u leđa?

Ne, ponosni Rožajci nisu ni ludi ni budale, oni su Ljudi, oni su simbol čovječnosti, nešto što pop Slobodan i ideologija koju zastupa, nikada shvatiti neće.

Pa mi ništa drugo ne pada na pamet nego scena iz 1993. godine kada su Miloševićevi specijalci došli da vide kako će se organizovati akcija ubijanja Bošnjaka na stanici u Štrpcima, a narod, onaj Bošnjački iznio miloštu pred njih.

“Okružili su nas specijalci, kojima smo oko akšama, pošto je bio ramazan, počeli nuditi pitaljke (somune, lepinje). Na to je jedan od specijalaca promrmljao kolegi: ‘Mi došli da ih pobijemo, a oni nama daju lepinje!’“

Eto tako, ljudi – dobri Bošnjaci došli da daju prilog za obnovu crkve u Rožajama organizaciji koja stoji iz srpskog sveta i koja voli vidjeti Bošnjaka samo na slici-i to u ulozi koljača. Eto, to je sramno stanje stvari danas, a i svih ostalih dana i u Crnoj Gori litijama poharanoj, ali i u ostatku srpskog sveta, koji svakog drugog i drugačijeg predstavlja kao okrvavljenu zvijer koju treba odstrijeliti.

A Rožaje, visoko gore u planinama, primilo je 1992. i 1993. godine izbjeglice iz Trebinja, Foče, Čajniča Goražda, primilo je ljude koji su bježali od četničkog noža. Pa je to isto Rožaje, ponosno, a tiho primilo na hiljade izbjeglica sa Kosova, koji su preko graničnog prelaza Kula stigli u ovaj mali crnogorski grad. Priča se, a istina je, da je Rožaje sa Rožajcima imalo više izbjeglica no domicijelnih stanovnika u vremenu zla. I svakom nevoljniku je gostoprimstvo pruženo.

Eto to su Rožajci, koji onda, na koncu pomogoše komšijama, pa crkvu obnoviše.

A u crkvi, kažem vam, bruka i sramota. Ili, da se ne lažemo, pa da ne tepamo, u crkvi je jedina (para)realnost srpskog sveta. A u toj lažljivoj pararealnosti Bošnjaci su naslikani kao zvijeri koje kolju srpsku nejač u kolijevkama, a kad nekog predstavite kao zvijer, dajete sebi legitimitet da se zvjerski postavite i da zvjerski postupate prema toj zvijeri.

Pa je onaj nesrećni, narečni pop Slobodan Radojević sa početka priče samo zadnja ruka i egzekutivno oružje Crkve Srbije i njenih apologeta ali i ishodište jednog kultur-rasističkog doživljaja svijeta u kome su Srbi superiorna bića, a svi ostali i kad pomažu su nedostojni ljudskog života.

A ti Ružice rožajska, jesi li umrla ili će ti neko prekrečiti onu bruku po zidovima pa da opet oživiš? Do popa je i njegovih nadređenih ideologa.

A Rožajci i Rožaje su i veće muke preturili preko glave, ali vrlo dobro vide i pamte!

(CdM)