Kad šokantno nije više šokantno

Od stalnog čuđenja samo je gore lažno čuđenje. A lažno čuđenje je preplavilo preksinoć region kada su se pojavile fotografije i videosnimci prvog skupštinara Crne Gore Andrije Mandića, kako u društvu Milorada Dodika i ostalih gaulajtera u beogradskom Vučićevom štabu slavi pobjedu SNS-a.

Dakako, izvor lažnog čuđenja može biti ili urođeno licemjerstvo, ili prijetvorni strah ili političko šibicarenje.

Regionalni mediji su pod vrištećim naslovom “šokantno“ prenijeli vijest kako visoki zvaničnici Bosne i Hercegovine i Crne Gore proslavljaju Vučićevu pobjedu u Beogradu. Sva nezgodacija je što ti “visoki zvaničnici“ možda crpe kapacitet iz BiH i Crne Gore, ali su oni istinski predstavnici srpskog sveta. Na koncu, tako se ponašaju, tako razmišljaju i u konačnici tako i djeluju na terenu. A da ne bude nikakve zablude i zabune, došli su u centralu – svoju, a beogradsku i dvojnim državljanstvom, dakle glasovima, nagradili Vučića. Za Mandića se na zna sigurno koliko je dao šefu, ali je Mile Dodik recimo poslao 40 hiljada svojih sendvičara.

Kad je karma brža od izbornog procesa

Sa druge strane, vidimo da se tzv. opozicija u Srbiji buni na dolazak “rođaka“ iz Crne Gore i Bosne, ali je ta ista “opozicija“ svesrdno podržavala iste te rođake u avgustu 2020. kad su izvodili četničku kontrarevoluciju u Crnoj Gori. Onda su rođaci bili “svetli primeri borbe protiv korupcije“ i “ekonomski zahtevni i svesni birači“. I ne samo to, srbijanska opozicija je zajedno sa vlastima gotovo histerično uživala u kojekakvim “bitkama“ za Nikšić, Budvu i ostale crnogorske gradove, koji su dopali četnika. A sad odjednom ti isti četnici postadoše nekakve “bosanske fukare“, koje kvare račun opoziciji.

Ja bih pak rekao da je karma brza i ubitačna po pitanju Srbije, a da je fotografija pobjednika Vučića okruženog Dodikom, Mandićem i slugama zapravo najbolji opis Srbije pod motom – Sama pala, sama se ubila.

No da se vratimo raznim i lažnim “iščuđivačima“, kojma je najednom čudo neviđeno što četnički vojvoda Mandić podržava Šešeljevog malog od pivskih gajbi, znanog kao Sto za Jednog- Vučića.

Nije nego?!

No će Mandić stati uz Srbiju na zapadu i mahati NATO zastavama. A vidite, baš su ga te NATO zastave dovele ne poziciju moći u Skupštini Crne Gore. Obećao je vojvoda, sjećate se, da neće dirati NATO i dobio skupštinski čekić. Na lijepu riječ! Uz amin USA i EU. Dakako. I nije im prvi put.

Kao što su dali Vučiću novi krug vladanja, kao što su tenkovima onomad doveli Dodika na vlast, e sad jednako tako podržavaju „osvježenog“ Mandića.

Pa tako uz estetsku političku hirugiju tvorbe četnika u svilenog demokratu ide i lažno čuđenje kad četnik pokaže da je četnik, tj. kad pokaže gdje mu je centrala, čemu se nada i u šta vjeruje.

Od četnika su gori samo oni što koaliraju sa četnicima i prave se mutavi

Kažem zato, od četnika su gori samo oni što su sa četnicima u talu i koaliciji, pa se navodno čude četnicima što su četnici. Nije nego!

Tako slučajni predsjednik Crne Gore Jakov Milatović glumata preko svake mjere i navodno začuđen kazuje da predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću sinoć nije bilo mjesto ni u jednom izbornom štabu u Srbiji i da je to loša poruka.

“Vidio sam to sinoć. Mislim da je to pitanje lične i profesionalne odgovornosti gospodina Mandića. Ja mislim da predsjedniku Skupštine Crne Gore nije sinoć bilo mjesto u izbornom štabu bilo koje partije u Srbiji, ali u svakom slučaju kao što sam rekao to je pitanje profesionalne i lične odgovornosti gospodina Mandića”, besjedi Jakov Slučajni Milatović.

A znate li što je gore od Mandićevog prisustva na Vučićevoj inauguraciji? Gore od toga je što je predsjednik Crne Gore u otvorenom političkom braku sa četnikom kome je na konto tog braka aminovao baš mjesto prvog čovjeka Skupštine. Da nije Jakova Milatovića i njegovih PES-ovaca, budimo jasni, ne bi bilo Mandića na mjestu predsjednika Skupštine. Pa je Milatovićeva gluma i činjenje samog sebe neznalicom zapravo nekakvo petparačko pravdanje za nešto za šta je sam odgovoran, da ne kažem najodgovorniji.

A Mandić samo radi ono što obećava, ono što misli i čemu se nada. A misli, radi i obećava srpski svet, samo što mu se više ne nada, jer je Crna Gora odavno u srpskom svetu i odavno igra ulogu južne Republike Srpske, koliko god se to degustatorima dojča ne sviđalo. Možete vi odmahivati glavom koliko hoćete, samo pogledajte fotografiju sa sinoćnjeg pobjedničkog banketa i sve će vam biti jasno.

Ili što bi rekao kolega Nikolaidis, srpski svet je jedna izborna jedinca, samo razdijeljena na tri (privremena) dijela.

Pa onda u takvoj konstelaciji snaga zvuči smiješan zahtjev za smjenu Mandića od strane crnogorskog naroda jer će prije biti da će Mandić promijeniti Crnu Goru na gore, nego što će Crna Gora smijeniti Mandića.

Živi bila pa vidjeli! Zapravo sve to već gledate!

(CdM)