Sarajevska “Slobodna Bosna“ je jutros pod naznakom ekskluzivno objavila tekst radnog naslova “Novi NON-PAPER za Zapadni Balkan, zeleno svjetlo iz Vašingtona za konačni rasplet…“

Non-paper kao frejm

Pretpostavljate, riječ je o okvirnom dokumentu koji bi bio frejm, dakle neka vrsta modularnog drafta, na kojem će se graditi buduća strategija Trumpovih ljudi zaduženih za Balkan. Odmah treba kazati, da ne bude onih koji će reći jeste ili nije tako, da i jeste zadatak non-papera da sondira javno mnijenje, da ispipa puls svih igrača na terenu i da bude baš to-neobavezujući papir koji daje kontekst svemu.

A taj kontekst kaže da bi punu primjenu umjesto pregovaračkog procesa i zatvaranja poglavlja, vodila Ad-hoc Komisija EU u saradnji sa državnim administracijama država Zapadnog Balkana. Što će kazati da bi u doglednoj budućnosti postojalo centralizovano tijelo za Zapadni Balkan, koje bi bilo mnogo operativnije i koje bi (a to je bitno) sagledavalo situaciju sintetički (odozgo), a ne samo analitički i bez šireg konteksta.

Pa da krenemo!

Cilj inicijative, koja je po pisanju “Slobodne“ već bila na stolu republikanskog senatora Marca Rubia je konačno okončanje teritorijalnih pretenzija i sukoba na Zapadnom Balkanu, i konačni zaokret ka euroatlantskim integracijama cijelog regiona, te odmak od ruskog utjecaja i potencijalnih ratova, koji svako malo prijete destabilizaciji u regionu.

U načelu zvuči dobro, odlično dapače!

Pod jednim, NATO kišobranom

S tim u vezi, u bliskoj budućnosti (2025) je predviđena velika konferencija Inicijativa Država Zapadnog Balkana (Srbija, Kosovo, Crna Gora i Bosna i Hercegovina) u organizaciji EU, NATO, SAD na kojoj će se potpisati niz sporazuma i memoranduma u kojima će se države učesnice samita, međusobno obavezati na sljedeće:

– Potpisivanje Sporazuma između Republike Srbije i Republike Kosovo o punoj normalizaciji odnosa prema francusko-njemačkom-EU planu, koji podrazumijeva faktičko priznanje Republike Kosovo od strane Republike Srbije i formiranje Zajednice opština sa većinskim srpskim stanovništvom na sjeveru Kosova, od strane Republike Kosovo.

Šta ovo u praksi znači? Pa ovo znači da bi Kurti i Kosovo priznali famoznu zajednicu srpskih opština na sjeveru Kosova, koja bi bila nekakva kopija RS-a. Kurti bi ovo mogao uraditi samo, ali samo u jednom slučaju, a to je da Kosovo bude odmah primljeno pod NATO kišobran. Obostranu priznanje mu gotovo ništa ne znači, znajući da se formira čir na kosovskoj teritoriji. A što nas dovodi do drugog problema, a to je prihvatanje NATO kišobrana iznad Srbije, što ovakva Srbija, bez obzira da li je na njenom čelu Vučić ili neka njegova iteracija neće prihvatiti. Pa je zapravo mogućnost manevriranja na relaciji Kosovo-NATO-Srbija jako teška i uska.

Ukidanje svesrpske Deklaracije i Zakona o dvojom državljanstvu

Druga stvar:

– Sporazum između Republike Srbije i BiH o stavljanju van snage „Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda“ uz puno poštovanje Dejtonskog sporazuma i političkog suvereniteta BiH.

Ovdje je riječ o klasičnoj trgovini u kojoj se prekodrinski Srbi odriču Deklaracija svesrpskog jedinstva zarad dalje dejtonizacije zemlje. U prevodu-pat pozicija. Sa jedne strane i sa i bez deklaracije veze na relaciji Dodik-Vučić su (pre)jake, a sa druge strane podjela zemlje po etničkom principu, samo će hraniti nacionalističke kerbere i u Beogradu i u Zagrebu i podgrijavati njihove težnje da se nekad, makar u futuru trećem BiH raskomada.

Treće i za ovu priču najbitnije je pitanje Crne Gore. U non-paperu stoji:

– Sporazum između Republike Srbije i Republike Crne Gore predviđa TRAJNU suspenziju Zakona o dvojnom državljanstvu Crne Gore.

U prevodu, pitanje Crne Gore je odvojeno od Kosova, Srbije i BiH.

Dalje, američka administracija je priznala sebi i svijetu da je Crna Gora najbliže Briselu i da je najveći kamen spoticanja upravo Mandićev prosrpski blok, koji će raditi sve, a posebno preko zakona o dvojnom državljanstvu, da se Crna Gora spotakne na svom EU putu. E zato ide zabrana i to trajna Zakona o dvojnom državljanstvu kao kancerogenog elementa za državnost Crne Gore.

I vidjećete u bliskoj budućnosti (pričam o sedmicama) kako će se pojačati pritisak na sve političke aktere u Podgorici da se ovaj zakon navrat-nanos donese. Samo mudrost suverenističkog, građanskog bloka može zaustaviti Mandićevu pomahnitalu mašineriju koja bi umjesto NATO pakta zemlju gledala pod beogradskim i moskovskim kišobranom.

Ostale stavke su okvirne prirode uz jedan bitan segment:

– Zajednički Sporazum o čuvanju i poštovanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta (Srbija, BiH, Kosovo i Crna Gora) i Sporazum o podnošenju zajedničke kandidature za članstvo u NATO (Srbija, BiH i Kosovo) uz preduzimanje svih neophodnih koraka i mjera ka ubrzanom procesu prijema u EU.

Sporazum kojim niko nije u potpunosti zadovoljan je najrealniji sporazum

Dakle, ponovimo još jednom, sudbina BiH, Srbije i Kosova je izdvojena od sudbine Crne Gore i vezna je za pristup NATO paktu. A što nas vraća na prvi i osnovni problem. Hoće li Srbija htjeti u NATO? Neće! Shodno tome, BiH bez RS-a koji slijepo sluša Beograd ne može krenuti NATO putem, što više pokazuje anemičnost sarajevskih političara od njihove snage i pragmatičnosti na terenu.

Hipotetički, Kurti može kazati, evo pristajem na sve, pa i na prokletu zajednicu na sjeveru uz uslov da Kosovo uđe u NATO. Ali šta ako Srbija koja je u istom paketu ne želi NATO. Ponavljam se kao papiga, a ne želi.

Da li to znači da će Srbija biti ucijenjena novim sankcijama? Vrlo vjerovatno? Da li to znači da će se primjenjivati parcijalna rješenja? Ne, nikako!

I onda smo opet u začaranom krugu, iz koga je iskočila Crna Gora. Ali se onda postavlja pitanje, a zapravo je ključno, kako će beogradski igrači u Podgorici reagovati ako se odista zabrani izglasavanje zakona o dvojnom državljanstvu? Hoće li se pozivati na famoznu “ugroženost“ ili će ipak stati na loptu ili doći do pameti.

Problem je u tome što Mandić, Knežević i ekipa nisu tu gdje jesu da bi stali na loptu i da bi se dozvali pameti. Još manje su tu da donose mimo Beograda egzekutivne odluke. A najmanje su tu da vode zemlju prema Briselu.

Sve ovo djeluje kao strategija “mrkve i batine“, ali gdje je ovdje mrkva, odnosno nagrada?

Mrkva leži u Šengenu

Dokumentom je predviđena jedna inverzija. Naime ulazak u Šengenski sporazum bi prethodio ulasku EU.

– U dokumentu bi se države potpisnice obavezale da će učiniti sve što je potrebno u administrativnom, tehničkom i političkom smislu da osposobe svoje države za pristupanje Šengenskom sporazumu, što bi nakon toga trebalo da bude politička odluka EU da dozvoli državama Zapadnog Balkana „šengenski status“ kakav uživaju Švicarska, Norveška i Island.

A što će kazati da bi državljani Srbije, Kosova, BiH i Crne Gore slobodno hodili, brodili i još više svoju robu prodavali na EU tržištu na način na koji to čine npr. Norvežani. A što će kazati da bi Zapadni Balkan nominalno bio van EU, a suštinski njen dio. Lijepe želje, isuviše čak, a hoće li se ostvariti, do ispunjavanje je gore navedenih ciljeva.

Nego, kako bi izgledao taj jedan NATO kišobran i EU put u praksi? U Non-paperu stoji:

– Zajednička aplikacija za članstvo u NATO: Sljedeći korak bio bi da BiH, Srbija i Kosovo zatraže zajednički prijem u Sjevernoatlantsku alijansu. Mapa puta sa datumom prijema u EU: na Konferenciji za mir i suradnju na Zapadnom Balkanu dogovoriti Mapu puta sa datumom prijema svih zemalja Zapadnog Balkana u uvjetno EU članstvo, što podrazumijeva punu primjenu demokratskih izbora, slobodnih medija, nezavisnog sudstva i policije, kao i potpuno usaglašavanje vanjske i sigurnosne politike EU do punog, bezuvjetnog članstva.

Ovim bi u realnosti bio napravljen najpotpuniji mirovni, ali još više ekonomski, pa ako hoćete i civilizacijski okvir za konačnu prohodnost ovog dijela svijeta i njegovo primanje u civilizovanu porodicu naroda.

A koliko je do samih nositelja inicijative u Vašingtonu, još više je do aktera na terenu, prije svega do dvojca Vučić-Kurti koji će odrediti posredno i put BiH i odnos sa Crnom Gorom, koja je, ponavljam, u ovom dokumetu u znatno povoljnijem položaju. Međutim, najviše je, kako se sad čini do situacije na istoku, preciznije u Ukrajini, čije će rješavanje biti zapravo “majka svih rješenja“. Jer bez mira u Ukrajini, bez određivanja horizonata djelovanja Putina i Rusije, svaki dogovor u ovom dijelu svijeta zbog uticaja na Srbiju je nemoguć.

I na koncu, da se vratimo na početak. Bit non-papera jeste, a to sam rekao, da izvrši sondažu terena, a ovaj je takav da niko ne bi bio posve zadovoljan ako se privede realnosti.

A takvi dokumenti su, to znate, najrealniji.

(CdM, foto: Autonomija)