Hoćete jedan vic?

SDA i SNSD na zajedničkom sastanku dogovorili nastavak pljačke po svojim nacionalnim torovima, a narodu bacili kost da se glođe u vezi sa imenom RS-a.

Košćuraga narodu

E, pa, nije vic! Upravo se dogodilo! Zapravo, događa se po n-ti put. Jer, kada SDA i SNSD izađu na dogovoreni i unaprijed pripremljeni megdan, tu narod mora da strada. Nije to bitka od sinoć, to je borba od gotovo četvrt vijeka, uvijek sa istim akterima, uvijek ista, sa istim pravilima i, što je najžalosnije, sa istim rezultatima.

Predstava ide ovako: sastanu se glavari SDA i SNSD-a, onda se u duhu „dobrog dijaloga“ promoviše ideja o nekakvom spuštanju lopte, potom se zajedno organizuje tim koji će nastupati u Savjetu ministara i ostaje onaj finiš u kojem su majstori ove igre nenadmašni, a to je bacanje košćurage zajapurenom narodu i ubiranje dodatnih nacionalističkih poena, dok se pokrivaju rupe u grubim radovima ovih interesnih organizacija.

Pa se tako čekalo manje od jednog dana, a SDA je pokrenula pravnu proceduru u vezi sa osporavanjem imena Republike Srpske.

Zašto se ne pokrenu ta inicijativa po saznanju da rukovodstvo RS-a, na čelu sa Dodikovim SNSD-om, jednoj firmi prodaje zemlju na kojoj je Tomašica, najveća masovna grobnica u Evropi nakon Drugog svjetskog rata?

Ili, zašto se ne zapitati o ideji imena entiteta pod kojim je počinjen genocid, recimo, kada po Banjaluci udaraju strojev korak Crvene beretke pod punom ratnom spremom? Zašto ne osporiti naziv Republike Srpske kada se vidi da je taj entitet klasična diktatura, u kojoj se na dnevnoj bazi hapse neistomišljenici?

Ne gledaj ovamo!

Đavo će ga znati zašto SDA, baš nakon sastanka sa čelnicima SNSD-a, pokreće pitanje imena entiteta Republika Srpska. Ili nije đavo nego zbir prostih fakata pod jednom kapom na kojoj piše „dođem ti, dođeš mi“.

Treba nekako ljude odvratiti od Trga Krajine u Banjaluci, na kojem gospodare specijalci kao u Pinočeovom režimu, a članovi grupe „Pravda za Davida“ žive život nalik onome u Varšavskom getu u Hitlerovom Rajhu.

Treba odvratiti pogled od onih kolona narodnih što preko slovenačkog konzulata doslovno bježe iz Dodikovog malog diktatorskog kraljevstva. Na koncu, treba skloniti pogled dobrih Bošnjaka sa prozora pod kojima se vidi potop politike SDA, koja je dovela i do egzodusa narodnog i do prelijevanja vlasti na lijevi blok.

A kud ćeš boljeg odvraćanja pogleda nego u združenom SDA–SNSD poduhvatu u vezi sa nazivom entiteta Republika Srpska?

Jer, ona glavna stvar sa kojom računaju vođe te dvije partije jest glupost naroda. Na žalost, to je nepromijenjena i gotovo univerzalna konstanta, vjetar u leđa baš partijskim moćnicima, onaj žeton kojim se kupuju SVAKI izbori, kojim se zavađa narod dok se rade krupni poslovi: od Tužilaštva do dilova sa robovlasničkim stranim firmama.

Dok se narod poslovično glođe oko nacionalističkih kostiju, Dodik, Izetbegović junior i ekipa oko njih odavno su od milionera postali multimilioneri. Zar stvarno, mislite da bi se sitni nakupac iz Laktaša i ispodprosječni sarajevski arhitekta bavili politikom da nije ličnog materijalnog interesa?

Žalosno je što rezultati izbora pokazuju da hudi narod ima odsustvo svijesti koje traje minimum tri decenije.

Mjera za glupost

I zaista, narod u Bosni i Hercegovini od mjerne jedinice za naivnost postao je mjerna jedinica za glupost. Ne samo u lokalnim nego i u svjetskim razmjerama. Nagrađivati vlašću nekoga ko vas je uveo u rat i od vas napravio prosjake i tako trideset godina – to nigdje na svijetu do nas nema.

A evo vam i primjera najskorijeg, od sinoć. Nakon dogovora SDA–SNSD i objave čelnika SDA da će preispitati naziv entiteta Republika Srpska, kao po komandi Dodik izlazi pred TV-ekrane i drži pres-konferenciju na kojoj se i ne trudi da bude dramatičan vjerujući u gore pomenuti univerzalni adut – narodnu glupost, pa kaže sljedeće:

„U okviru Predsjedništva radimo kao i do sada, dakle NIKAKO. I zato pozivam predstavnike SDA da povuku ovu svoju odluku kako bi nastavili sa radom.“

Ništa ovdje nije slagao Milorad Dodik. Oni zaista ne rade ništa, dobro su plaćeni, malo režiraju ludilo mozga, pa sa tim u vezi i Dodik poziva SDA da povuku, k’o biva, svoju odluku. I sad zamislite kako bi SDA izigrala interes SNSD-a? Pa, jednostavno, kada bi zaista povukla odluku o preispitivanju naziva entiteta.

E, to bi Dodika iznenadilo i naljutilo jer nije dogovor povući odluku nego istrajati do kraja, do krize vlasti, novog izgovora za nerad, novih internih dogovora kojima se dublje ulazi u izvor novca i obzbjeđuju četiri godine dobrih apanaža.

Dabome, za narodne novce, istog onog naroda koji po direktivi u sjenci svojih gospodara broji krvna zrnca. Jer, tako je to u Bosni i Hercegovini – narod broji krvna zrnca dok im šefovi broje novce i međusobno se žale kako Brisel ukida novčanicu od 500 €. Tako to biva sa narodom kojem nije jasno da je juče nakon odluke o preispitivanju naziva entiteta Republika Srpska i u kabinetu Dodikovom i u kabinetu Džaferovićevom otvoren šampanjac.

Ko u to ne vjeruje, kome to (do sada) nije jasno, ko toga nije svjestan i ko iskreno brani nekakve kvazipolitike te dvije partije taj zaista zaslužuje da živi onako kako živi. Mada, sebično je to, jer će ga njegova djeca zbog gluposti proklinjati do groba, samo ne ovdje, nego na bauštelama od Maribora do Hamburga.

Pa je ljudski zapitati se: da li sam pas ili čovjek da bih trčao za svakom bačenom koskom?

(Al Jazeera)