“Suština Porfirijevog sramnog istupa je da žensko mora biti u kući i da može biti domaćica, ali nikako ne može biti profesorica. Profesor da, ali profesorica-ne, a LGBTQ populaciju ionako geotorizranu treba semantički eliminisati! Nego, odi ti Porfirije malo do psihološkinje da ti to provjeri, jer si do prije koju godinu pjevao ‘bez milosti me kurva, nasukala na blud…’ i onda ti rodna senzitivnost nije bila problem!”

Poglavar Crkve Srbije, patrijarh Porfirije, izjavio je između ostalog da ljudi u Srbiji ne žele da njihova djeca ne znaju ko im je majka, a ko otac, a da naposljetku ne znaju ni ko su oni sami (sic!). Ova izjava, na kojoj bi mu pozavidio i Putinov naci-ideolog Dugin, dabome, nema veze sa realnošću i dabome da je ispaljena kao još jedan način markiranja granica srpskog sveta, koji će biti jedna srednjovjekovna baruština u Evropi.

Lažna dilema: Srpski ili rodno senzitivan jezik

Samo lud čovjek bi mogao i pomisliti kako djeca neće znati ko su im roditelji zbog rodno senzitivnog jezika, a još luđi može da misli kako djeca neće imati svoj identitet zbog rodne senzitivnosti. Kažem, samo lud čovjek može ovako nešto zaključiti, osim ako nije lud. Jer nije ovdje riječ o ludilu nego o perfidnoj rusifikaciji, koju Crkva Srbije kao najvažnija izvidnica i konjica Ruske crkve sprovodi na Zapadnom Balkanu.

“Mi ne govorimo i nećemo govoriti rodno osetljivim jezikom, nego srpskim jezikom. Ne pristajemo da bilo kome zbog toga što govori srpskim jezikom budu uskraćena ljudska prava, a pogotovo da zbog toga bude kažnjavan”, rekao je patrijarh Porfirije na naučnom skupu “Pravni aspekti i posledice Zakona o rodnoj ravnopravnosti”, zbori Porfirije u Narodnoj biblioteci Srbije.

Ovaj nekadašnji obožavatelj zagrebačke “Azre”, koji je svojom prijetvornošću uspio obmanuti hrvatske liberalne intelektualce i ljevicu (ako to još postoji), nastavlja lupetati sa ciljem unošenja konfuzije među ionako smlaćen plebs.

Kakva je to teorija da srpski jezik ne može biti rodno senzitivan? Okreće se svaki lingvista i semantičar oko svoje ose i svog korpusa znanja kad čuje ovakvu nebulozu. Pa ipak, stvar je propagandističke, a ne naučne prirode, jer je cilj stvoriti “novogovor starogovora“. Zvuči apsurdno ali nije. Cilj je da Crkva Srbije kao kakav leksički štitonoša određuje koje će riječi ulaziti u živi jezik, a koje će biti banovane.

E ako je i od srpskog jezika, mnogo je!

Jer zaboravlja ili namjerno previđa Porfirije da je jezik živa stvar čak i u rigidnoj Srbiji i nema tog čovjeka kojeg će Porfirijeva dugovština spriječiti da govori doktorica, advokatica, nastavnica, nema te sile crvkene koja će braniti da se jezik razvija sa samim sobom i u skladu sa svjetskim trendovima. Nema, naravno, osim ako Srbija ne postane kombinacija “Životinjske farme” i “Fahrenheita 451”, što je već postala.

Pa se nemojte iznenaditi ako patrijarh koji je pjevušio “bez milosti me kurva, nasukala na blud…” krene da određuje po kućama, školama i fakultetima. Nije da neće imati podršku u srbiziranoj univerzitetskoj mladeži, koja umjesto da se seksa i ide na koncerte, mantra kosovske popevke uz Danicu Crnogorčević. Što bi se reklo, ko ima ovakvu mladost, posao uništavanja vlastitog naroda će mu biti olakšan.

Potpuna kriminalizacija LGBTQIA manjina

Naravno, svako obdareniji umom shvatio je da je Porfirijevo zabadanje nosa u Zakon o rodnoj ravnopravnosti samo tanki površinski sloj ispod kojeg se krije zabrana javnog djelovanja seksualnih manjina. Što se kaže, što mali Putin vidi, to mali Putin radi.

Pa tako prvi u Crkvi Srbije, krijući se iza famoznog naroda, naglašava da taj isti srpski narod “posebno izražava negodovanje zbog činjenice da se od vrtića, preko osnovnih i srednjih škola i univerziteta, nameće promena svesti i načina života pojedinca i društva u celini, promovisanjem rodne, tačnije LGBTQIA+ politike i prakse”.

Kad odjednom “narod izražava negodovanje” sati Porfirije? Ili će biti da je ovo tek retorička uvertira ne za jednu, nego za seriju Kristalnih noći u kojima će gorjeti i imovina i pripadajuća joj seksualna manjina.

Velimirovićevim stazama antimodernizma

Jer je ovim iskazom- a svojim rečenicama- u stilu “protivljenja LGBTQIA praksi”, Porfirije samo dao zeleno svjetlo za linč nad seksualnim manjinama, za linč koji je faktički oduvijek tu, ali eto sad je i Crkva Srbije aminovala isti.

“Protivno svakom demokratskom načelu je da lične sklonosti manjine koju niko ne ugrožava ni na koji način, niti sme da ugrožava, postanu opšte obavezujuće za većinu”, urliče patrijarh Porfirije, a ova njegova rečenica djeluje jednako kao i bilo koja netalentovanog austrijskog slikara sa početka tridesetih godina prošlog vijeka. Da, da, to je onaj isti kome se do imbecilnosti divio Porfirijev duhovni predak vladika Nikolaj Velimirović.

A suština Porfirijevog sramnog istupa je da žensko mora biti u kući (gdje joj je navodno mjesto) i da može biti domaćica, ali nikako ne može biti profesorica. Profesor da, ali profesorica – ne!

Odi ti Porfirije malo do psihološkinje da ti to provjeri, jer si do prije koju godinu pjevao “bez milosti me kurva, nasukala na blud…” i onda ti rodna senzitivnost nije bila problem!”

Nego, glas Crkve Srbije je kao sultanov hatišerif – brz i neumoljiv. Dok si rekao “Azra”, javio se sa juga mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, nastavljajući sa karikaturalnostima, kazavši da je “opasno podsticati čovjeka na neprirodnu dilemu o promjeni pola“. Naime, Joanikije Mićović je komentarišući Nacrt zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja poručio da “vjere treba da se čuju kada se donose zakoni koji u nekoj mjeri zadiru i u vjerska osjećanja i nasljeđe”.

A kako će se Crna Gora na razmeđu legendarnog EU predvorja i kapije srpskog sveta suočiti sa samom sobom i ovim pitanjima, tek će se čuti! Crkva Srbije je, jasno, tu da je pogura pod Putinove zaostale, mizogine skute.

(CdM)