Odbornici Skupštine grada Banjaluka sa Draškom Stanivukovićem na čelu, izglasali su da Ključ grada sa Poveljom „Počasni građanin Banjaluka“, povodom obilježavanja 22. aprila – Dana grada, dobiju Miloš Vučević, Ivica Dačić, te posthumno general Momir Talić, optuženik za ratne zločine.

Malo je mali Ivica

Jer, malo je bilo gradskim ocima i Drašku, četniku-početniku da samo notorni Ivica Dačić bude počasni građanin. Malo im je da Miloševićevo ideološko dijete bude ključar etnički očišćene Banjaluke, na čijim ulicama se slave zločinci i negira genocid na dnevnoj bazi. Malo im je da zločinačka škola, koja slavi zločinca Putina odlikuje samo Ivicu Dačića. Dabome da je malo!

Ipak je Dačić taj koji kormilari srpskim svetom i vodi ga u luke ruskog sveta, mimo pravde, pravičnosti i ljudskosti.

Vučević, Vučićevo čedo

Pa je onda pored Ivice, tu uskočio i Miloš Vučević, novi srbijanski mandatar za premijera, inače Vučićevo čedo, čovjek koji je Novi Sad izručio u ruke mafiji, a za Vučića bi, po vlastitom priznanju, preplivao Jadransko more. Pa makar se udavio…

Preciznije, Vučević onomad reče:

“Ne razumem Srbe koji letuju u Hrvatskoj. Jedino da ronite celi dan, da uzmete veliku bocu kisika, da idete pod more i da se pravite da se to ne događa i da su oko vas baš pristojni ljudi..“

To je ta ksenofobija koja ječi iz svakog Šešeljevog pulena, koga je Vučić udomio i lansirao u političke vode. S velikom razlikom u odnosu na druge, jer Vučević zaista vjeruje u radikalsku ideju srpskog sveta i “svih Srba u jednoj državi“. Preciznije, vjeruje u ideju “više srpskih država“. E, taj i takav Vučević je novi premijer Srbije, a Banjaluka se mora submisivno dodvoriti svakome sa one strane Drine, pogotovo Vučićevim vojnicima na poziciji moći. Što bi se reklo, Ana Brnabić je uz Banjčevo urlikanje kako neće “pedersku EU“ ispraćena u političku penziju, pa je red na Vučevića da kupi kojekakve kolajne u režiji Dodika, a od hostese Stanivukovića, koji po potrebi i jest i nije Dodikov, ali je gradonačelnik srpske palanke, koja je nekad bila grad.

Tako se Banjaluka pobrinula da za dan grada, kada su partizani, ako je to ikome više važno, oslobodili Banjaluku – uruči ordenje dvojici štovalaca četničke ideologije.

Pa opet, ni to nije najgore!

Ubistvo preko 400 civila

Niti su Vučević i Dačić, koliko god ogavni bili, najveća bruka Banjaluke. A ne! Za najveću bruku se pobrinuo optuženik za ratne zločine, upokojeni general Momir Talić, koji je sa onog svijeta, valjda za zasluge postao počasni građanin.

Za one koji ne znaju, pod Talićevom komandnom palicom je izvedena akcija „Koridor 1992“, kojom je okupirana Posavina. Osim ubistava i ranjavanja, pad Posavine obilježila su etnička čišćenja, pljačke i paljenje osvojenog teritorija. Nakon operacije Koridor, velikosrpske snage su ubile 458 hrvatskih civila, uglavnom starijih osoba. Za te zločine niko nikad nije odgovarao. Momir Talić umro je na privremenoj slobodi prije kraja suđenja za ratne zločine.

A ja odlikovanja i nominacije za počasne građane koje dobijaju zločinci i potencijalni zločinci shvatam kao odličan pokazatelj socijalne klime, doduše, pokazatelj zbog kog se bruka cijeli jedan narod – ali hej, taj narod i jeste dozvolio brukanje.

„U vrijeme kada se Republika Srpska više nego ikad ranije bori za opstanak srpskog naroda, prijedlog da general Talić bude posthumno odlikovan predstavlja logičan izbor“, kažu Dodikovi gradski gaulajteri pojašnjavajući svoju uspješnu nominaciju. E sad, kakvu to RS ovdje borbu vodi, živo me zanima? Osim onu neustavnu i nelegalnu borbu za otcijepljenje. Ako na to misle, kažem, odmah su mogli dati orden Mladiću, da se ne ofiraju i da ne čekaju iduću godinu. Jer ko živ, ko mrtav dogodine!

A može i luđe…

Nego, čak ni to u ovom galimatijasu ludila nije najluđe, jer je Zlatni grb grada Banjaluka pripao Aleksandru Vulinu, a za njega i njegovo ludilo, ekstremizam, putinofilju i nacionalizma malo je deset kolumni.

Pa je očekivano da dogodine Karadžić i Mladić dobiju priznanje, a mogao ni se pripremiti i Milan Lukić, isti onaj koji je palio živu djecu u Pionirskoj ulici u Višegradu. Kad su mu mogli organizovati onomad promociju knjige u beogradskom hramu svetog Save, mogu ga proglasiti i počasnim građaninom Banjaluke. Šta fali?

Ali da vam kažem nešto, ovakva Banjaluka, koja slavi ratne zločince, koja negira genocid, koja ima ulice četničkih vojvoda, posve sigurno zaslužuje da joj optuženik za ratne zločine, general Momir Talić bude počasni građanin. Ne bi valjalo da su kakvom čovjeku od kvaliteta u ovoj poplavi zločinaca dodijelili orden. Ovako, još jedan običan dan u srpskom svetu.

(Radio Sarajevo)