Noćas su na ulazu u zgradu u kojoj živi naš drug i kolega Dinko Gruhonjić u Novom Sadu ispisane poruke kao što su „Pizdo ustaška ovo nije tvoj grad ni zemlja“ i „Smrade konjušarski“, uz koje su ispisani keltski krst i svastika koji predstavljaju nacističke simbole, a ispisano je i „Ratko Mladić srpski heroj“.
Dinko Gruhonjić je urednik portala ”Autonomija“, Dinko Gruhonjić je programski direktor Nezavisnog društvo novinara Vojvodine (NDNV). Ponajviše, Dinko Gruhonjić je čovjek, ljudina koja se istinski bori protiv fašizma.
Je li Novi Sad zaista nacionalšovinistička palanka?
Osim što jedan dio stanovnika Novog Sada pokazuje da je inficiran fašističkim virusom četništva, ovo nam govori da kolega Gruhonjić radi sjajan posao u svojoj antifašističkoj borbi.
A Gruhonjić je kriv, između ostalog, što se “pogrešno“ zove i preziva u “srpskoj Atini“. Pa je tako virus zla zahvatio i tu i takvu Atinu poodavno, a glavni prenosioci su isti oni koje je Novi Sad primio i zaštitio od rata u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Ti i takvi su se popišmanili, pa vade nacionalnu krvnu sliku i supismeno očitavaju karton srBstva, na kojem izgleda nema Gruhonjićevog imena.
I zaista, ako Novi Sad i Vojvodina pripadaju Ratku Mladiću, ne mogu i neće biti grad i zemlja jednog antifašiste Dinka Gruhonjića. Jebi ga, ne može i jedno i drugo u isto vrijeme. Do Novosađana je.
Hoću da kažem, nije red da se slobodarska Vojvodina bruka i kalja nacističkim nakotom i njihovim brljotinama. Nije red, ali se čini da je Vojvodina premrežena braniteljima lika i djela ratnih zločinaca Karadžića i Mladića, koji su našli novu metu.
Zašto ovo kažem? Pa zato što je Gruhonjić jedan od prvih koji je u toj Vojvodini jasno i glasno dijagnostifikovao rastući fašizam i upro prst u njega.
On je u svom tekstu „Novi Sad – nacionalšovinistička palanka koja slavi genocid?“ pitao za zdravlje one koji u Vojvodini, u Novom Sadu crtaju naci grafite sve sa likom Ratka Mladića.
Gruhonjić je napravio jedan grafit-safari, pobrojao naselja sa nastranim zidnim slikanijama i predočio nam, onako živo, vizuelno, kakva je to današnja, kako reče “srpska Atina“. Na koncu, Dinko je svoju priču poentirao sa dvije sjajne rečenice:
“Ali, sve je ovo zapravo tek predigra u poređenju sa slavljenjem glavnog egzekutora genocida u Srebrenici, osobe koja je prvostepeno osuđena na doživotni zatvor zbog tog i brojnih drugih ratnih zločina. U novosadskoj interpretaciji anonimnih autora, takav monstrum je ‘srpski heroj’…“
Mnim da su mu ove rečenice (između ostaog) došle glave haustorskih zidova. Nad tim zidovima veseli četnički počinilac sasvim slobnodno potvrđuje da mu je ratni zločinac Mladić heroj.
Naravski, bilo bi jako jednostavno svu krivicu svesti na par pijanih četnika i njihov sprej.
Leptirova krila u srpskom svetu
Zapitajmo se, kako je moguće da baš sada ovako javno četnici haraju, žare i pale po nekada mirnoj, antifašističkoj Vojvodini.
Razloga je nekoliko milona, ali evo vam jedan frišak:
Sjećate li se opskurnog kvaziistoričara Aleksandra Rakovića, jednog od spiritus movensa srpskog sveta? Da to je isti onaj koji je izjavio:
“Ostajem pri tome da je najbolji okvir savezna država koju bi činile Srbija, Crna Gora i Srpska. Dakle, ujedinjenje”.
Da, to je isti onaj koji kaže za Crnu Goru:
“Ova Đukanovićeva državica bila je antidržava Kraljevini Crnoj Gori, a isto tako i antidržava Republici Srbiji. Đukanovićev režim je nastao na tragu ‘Nezavisne države Crne Gore’ koju su 1941. proglasili italijanski fašisti i crnogorski separatisti bliski Pavelićevom režimu Nezavisne države Hrvatske.“
Naravski u svakoj normalnoj zemlji svijeta ovakve desperadose se ili sklanja od javnih glasila ili se o njima vodi briga u kojekavim institucijama zatvorenog tipa.
Dobro.
A šta sa njima radi država Srbija? Vidite, takvi se pozivaju u udarni Dnevnik, najudarnije i najgledanije informativne televizije N1. Tamo Raković, do mile volje lupeta kako je posve normalno da se državnici poput Tadića onomad i Vučića danas obraćaju na sahranama velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve (sic!).
Korona?
Ništa korona!
STUPS: Telohranitelji