Neko prije neki dan reče da je Novak Đoković mimo terena teniskih, biće najpribližnije Vučićevom nadriministru, opskurnom Aleksandru Vulinu.

Čuli ste to, niste mogli da ne čujete, kako je ovih dana najbolji svjetski teniser ponovo došao u Visoko i u društvu Semira Osmanagića grlio drveće ili stijene, ili ko zna šta, nisam upućen u taj svijet nadrinauke.

Dobro.

To je Đokovićevo pravo da sa svojim životom i znanjem ili neznanjem radi šta hoće, pa i da posjećuje izburgijane tunele podno Visočice. Ne bih ja o tome.

Politički marketing je tamo gdje je Nole

Ima druga stvar. I treća.

Đoković je u svega par dana uspio da se sastane sa Dodicima (juniorom i seniorom) da zapjeva sa njima Halidovu “Romaniju“ pa samim tim i jasno kaže urbi et orbi, za koga zapadno srBastvo treba glasati na narednim izborima. Nemojte smetnuti sa uma, u zapadnog srpstva iz entiteta Republika Srpska, kao uostalom i u svim drugim balkanskim plemenima, navijačko-emotivno-infantilni faktor jer najvažniji prilikom izbora čobanina, koji će im otimati njihove novce u naredne četiri godine.

Nema te stratreške, ekonomske niti bilo koje duge razumske postavke, koja se može mjeriti sa zagrljajem Igora i Milorada Dodika ispred tanjira vruće teleće supice nad kojim se smješka Novak Đoković. A Đoković je, to se zna, “najbolji Srbin“. Toliko dobar Srbin da i dobri Srbi koji su završili građevinske fakultete obilaze Visočicu, doduše malo potišteni i razočarni, ali kad je “Nolo nešto našao“, mora biti salameta i za njih.

I tako se zapravo nabolje očituje Vulinova agenda novoboraca za srpski svet koju tako uspješno vodi naš ili njihov Nolo, zavisno od ugla iz koga posmatrate realnost.

A ta agenda je uvijek podrazumijevala politički makreting!

Mogao je Đoković, šta znam, posjetiti talentovanu djecu na bilo kom Univerzitetu, mogao je uraditi hiljadu drugih stvari umjesto što se na svadbi drugara džudiste Majdova nafotkavao sa Dodicima, junirom i seniorom.

I da je samo to. O da je samo to.

Na koncu, nekako je bilo i očekivano da će poslije Osmanagića pasti u zagrljaj Milorada Dodika. Čak bi silni plebs bio razočaran što je “naš Nolo“ propustio “prvorazredni kulturni događaj“ u vidu jelte, ultimativnog balkanskog kulturnog događaja-svadbe.

A onda je ljestvica podignuta na višni nivo.

Novak je Đoković, a Jolović je Legenda

Našao se tako najbolji teniser svijeta i za stolom Milana Jolovića Legende, komandanta ”Vukova sa Drine“, koji je tokom borbi za osvajanje Srebrenice ostao upamćen po rečenici upućenoj svojim borcima preko motorole:

“Sad pritisni brate, frka im je! Nato pakt nam ne može ništa! Opleti dole, da čujem vukove kako zavijaju!“

Za one koji ne znaju, narečena “Legenda“ je najaktivnije učestovala u operaciji “Krivaja 95“, istoj onoj u kojoj je izveden i sproveden srebrenički genocid.

Milanu Joloviću se pripisuje, mimo toga i “herojstvo“ u kome je tokm rata spasio život ratnom zločincu Ratku Mladiću.

I na sve ovo, odmah se javljaju srpski nacionalisti, koji Pavlovljevim refleksom urliču, pa neće se valjda Nole sastati sa Naserom Orićem?! Jer, upravo je to njihova mjera poimanja političkog djelovanja Novaka Đokovića. Naser ili Legenda. Mladić ili Gotovina. Vulin ili.. za Vulina nema alternative.

I čak nije sporno, što je ovakva distinkcija nacionalistima mjera postojanja Novaka kao sportsko-političke ličnosti. Problem je što je to i Novaku mjera njegove opstojnosti van teniskih terena. A čovjek koji je odrastao u Miloševićevoj Srbiji, šiban i filovan ratnom propagandom nakaradnog režima, bez obrazovne baze, na žalost, razmišlja jednako kao i njegovi fanovi i tako se pravi začarani nacionalistički krug.

A mogao je Đoković biti najvećih svih vremena, mogao je predstavljati cijeli planetu sporta i pomagati joj na milijardu načina, mogao je na koncu biti toliko iznad situacije, da mu nikad ne padne na pamet skakati mostarsku lastu u glib i blato balkansko.

Namjesto toga, dijeli ordenje sa ratnim zločinicima Karadžićem i Mladićem, pjeva po seoskim svadbama sa Dodicima i teferiči sa ljudima koji su organizaciono bili zaduženi za operacije nakon kojih je uslijedio genocid.

Pa onda, možemo kazati da najbolji svjetski teniser, mimo terena, tek puki Vulin Aleksandar, opskurnjak, koji naprosto želi da bude iskorišten od naci-kabadahija, a koji jedva čekaju da ga navuku na svoju vodenicu.

I kao što rekoh, to želi i Nole, koji se nikada mimo terena nije prevazišao, a baš takvog Noleta najviše želi napaćeni, prevareni i naguženi narod srpski, kojio odavno u Đokoviću vidi supstitut svog promašenog života, ili svojih promašenih života.

A to je jedan vječni krug bijede!

(Radio Sarajevo, Foto: Privatna arhiva)